RUSIJA
NOVOE VREMJA
Br. 10/98.
Težak povratak uljudbi
Nikolaj Kučin komentira napetosti na Kosovu: "S ruševina Titove
države opet je zapuhnuo dim. Stvara se dojam da je Sizifov posao
međunarodne zajednice na rješavanju 'jugokrize' još jako daleko od
kraja: na Balkanu ima previše brda.
Još se nije potpuno smirilo stanje u Bosni, a svoje su
separatističke težnje uz buku i krv očitovali Albanci, koji čine 90
posto puka autonomne pokrajine (?) Kosovo koja pripada suvremenoj
Saveznoj Republici Jugoslaviji. U sukobima između srbijanskih
redarstvenika i boraca nelegalne Oslobodilačke vojske Kosova
prošloga je tjedna poginulo najmanje dvadesetoro ljudi.
Diplomatski strojevi SAD-a, Rusije i zemalja Europske unije žurno
su počeli gasiti požar koji se još nije rasplamsao.
Činilo se da međunarodna zajednica odnedavna ima strateški ključ za
stanje na Balkanu - iskustvo uspješne mirovne operacije u Bosni i
Hercegovini i političke nagodbe Daytonskih sporazuma. No ključ
nije otpirač, u najboljem slučaju može otvoriti samo jedna vrata.
Ni američki, ni europski, a još manje ruski vođa ne može sebi
dopustiti da ulaže napore koji bi se mogli usporediti s onima koji
su bili potrošeni za razmrsivanje bosanskog čvora. To ne čine da bi
zaustavili lokalni sukob niti to čine brzo. Zahvaljujući tome što
utjecajnim zemljama treba puno vremena za oživljavanje i pripremu
vlastitog javnog mišljenja, bio je moguć slom albanskog režima
Salija Beriše u proljeće 1997. i nered na području afričkih Velikih
jezera koji je zamalo prerastao u humanitarnu strahotu.
Tako je sposobnost rješavanja krize upravo razmjerna njezinoj
rušilačkoj snazi. Likove poput Radovana Karadžića i Sadama
Huseina, bez obzira na njihovo zastrašujuće držanje, zapravo je
lakše nadzirati nego prostrane separatističke skupine.
Ako Bosna i Hercegovina ovdje ne može biti konstruktivan primjer,
onda je puno uvjerljivija kao 'destruktivan obrazac'. Pravilo da se
Balkan drži europskom bačvom baruta već je sto godina otrcanost
europske politike. Istina, s vremenom se zaboravilo da je balkanska
bačva tek u posrednoj vezi s Europom u pravom smislu te riječi.
Današnja Rumunjska, Bugarska, Srbija, Crna Gora, Bosna i
Hercegovina, Albanija i Grčka napuštale su putanju nekada silnog (i
u pravom smislu te riječi azijatskog) Otomanskog Carstva tijekom
čitava XIX. i u prvom desetljeću XX. stoljeća.
'Balkanizacija' se stalno obnavlja i tamo gdje je bilo istočno
pročelje turske naddržave - na turskim, iračkim i sirijskim
područjima na kojima žive milijuni Kurda. Je li velika razlika
između Karadžićevih i Odžalanovih boraca?
Srbija je, kao uostalom i druge balkanske zemlje, do turskih
osvajanja bila dijelom Europe i poslije je mogla početi težak
povratak u krilo uljudbe. Ostali će, očito, još dugo morati
čekati..."
160034 MET mar 98
MIZ: KBC Zagreb u ponedjeljak dobiva v.d. ravnatelja
Vekić u osmini finala Australian Opena
Dobrotvorni koncert FireAid za pomoć stradalima u požarima u Los Angelesu
SpaceX-ov Starship uspješno lansiran, nakon toga eksplodirao
SVJETSKA TRŽIŠTA: Azijski ulagači oprezni, u fokusu kineski BDP
Koprivnica asistentima u nastavi omogućuje nadstandard
HAK: Predmet na A6 između Grobnika i čvora Ošrovica
DHMZ: Na Jadranu te u unutrašnjosti Dalmacije i Istre sunčano
SKV: Svijet uz kavu
NBA: Zubac upisao 10 koševa i 8 skokova