ZAVRŠEN CIKLUS PREDAVANJA NA TEMU POMIRENJA

ZAGREB, 15. ožujka (Hina) - Pomirenje je dugotrajan proces koji bez oprosta nije moguć. Taj proces ne znači "vraćanje na staro", već stvaranje novih odnosa. Pomirenje nije jedan čin, već duhovnost i ponašanje koje u dugotrajnom procesu prvenstveno traži pomirenje čovjeka sa samim sobom, a tek onda s drugima. Te glavne naglaske sa III. ciklusa predavanja na temu "Pomirenja" istaknuli su sudionici u subotu navečer završenog trodnevnog skupa koji je organizirala "Justitia et Pax" Hrvatske dominikanske provincije.#L# Niz predavanja u kontekstu postratnih previranja u društvu i Crkvi zaključen je okruglim stolom te predavanjem o "Istini, pravu i pomirenju" profesora katoličke socijalne etike na njemačkom Vojnom sveučilištu dr. Thomasa Hoppea. On je ustvrdio kako pomirenje trajno može opstati samo tamo gdje se teži rješenjima koja ne kriju klice novih nepravdi. U to spada, kazao je, i spremnost odricanja od osvete i odmazde te pristajanje na gestu pomirenja. Podsjetivši na njemačka iskustva u procesima pomirenja, ocijenio je kako "izjave pomirenja" među državama jesu važan simbol zajedništva i dokument da države žele zajedničku budućnost, iako to nije moguće u svakom pogledu. Pomirba je nekada moguća tek u slijedećim naraštajima iako, ocijenio je, nije dobro rješenje kada djeca žrtvi i počinitelja praštaju umjesto svojih roditelja. Govoreći o nužnosti i mogućnostima pomirenja, istaknuo je značaj zajedničkog tugovanja žrtava koje su stajale na suprotnim stranama, a što je po njemu, i put prema pomirenju u hrvatskom slučaju. Amnestija odnose ostavlja onakvima kakvi jesu i spriječava jasno prikazivanje nepravde, kazao je Hoppe dodajući da kritizira amnestiju zato što se izjednačava s amnezijom. On se stoga zauzeo za znanstveno osvjetljavanje povijesne istine, jer, samo se kroz otkrivanje istine spriječava da se čitavim narodima ne prebaci krivica zločina te da etničke ili religiozne grupe ne postanu "žrtveni jarci". Osvrćući se na daytonski sporazum, ustvrdio je da su ga sve tri strane shvatile kao diktat, iako je za američku vladu i međunarodnu zajednicu on značio da ne postoji mogućnost pravednog mira kao rezultata slobodnog dogovora. Taj je sporazum bio nametnut, on nije kopija pravednog mira ali je njime od svih zala izabrano ono najmanje, ustvrdio je Hoppe. Tijekom skupa prof. Željko Mardešić govorio je o integracijama i ulozi pomirenja, a dr. Annemarie Gruenfelder i prof. Mirko Đorđević iz Beograda o tome što očekuju od svoje Crkve u tom procesu. "Izgleda jednostavno, djeluje utopijski, ali ideja pomirenja i praštanja nije jednostavna", rekao je Đorđević. Rat se na ovim prostorima završio, no, ostao je slogan ratnicima koji glasi - "oduzeli ste nam rat, ali nam je ostala mržnja", izjavio je Đorđević te zaključio da se protiv te logike moguće boriti mirom i pomirenjem. "U ratu smo zatajili jer se nismo uspjeli izdići iznad patriotizma, a Crkva je nešto više od partiotizma", ocijenio je Đorđević. "Tako se zapalo na čitavom pravoslavnom istoku u jeres filetizam, kada se nacija-pleme stavlja ispred vjere i tako ruši jedinstvo", kazao je dodajući da to nije zabluda koja postoji samo u krilu SPC-a već su iz nje slijedile i druge zablude kao što je srastanje s državnom strukturom, poistovjećivanje sa snagom represivne moći, pa i sa autoritarnim režimom. Zaključio je kako je u "ovom ratu, na Balkanu, zatajila kršćanska svijest jer se Crkva svrstavala s autoritarnim režimom, a ta se blizina uvijek skupo plaćala". (Hina) mb mć 150108 MET mar 98