US HERALD LEWIS 12. III.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 12. III. 1998. Suverenost protiv ljudskih prava Flora Lewis piše: "Pravo upletanja branilo se i pozdravilo u nekim okolnostima, primjerice kad su neke saveznice u Zaljevskom ratu odlučile da moraju učiniti nešto za zaštitu milijuna Kurda u sjevernom Iraku 1991. Francuska je iznijela zamisao da tradicionalno pravilo neintervencije na teritoriju suverene države treba biti obustavljeno kad neko čini nečuvene i široko rasprostranjene zločine protiv života i ljudskih prava. Na površini je to velikodušan moralni nalog, koji prihvaća da postoji nekakva međunarodna odgovornost kad neko nanosi neobuzdane patnje ljudima, pa bili to i njihovi vladari. No veoma je teško to primijeniti u ovim prijelaznim vremenima kad univerzalnost temeljnih ljudskih prava zadobiva opće priznanje, ali načelo apsolutne državne suverenosti ostaje temeljna postavka međunarodnih odnosa. Svaki slučaj ima svoje probleme, svoje hitne poslove i svoje razloge za i protiv. Tri situacije koje danas nalazimo na naslovnim stranicama - pitanja Afganistana, Alžira, Kosova - odraz su dileme. Kad i kako moralni imperativ od nas zahtijeva da 'čuvamo svoju braću', pitanja su na koja je teško odgovoriti. Raširena kampanja 'Cvijet za žene Kabula' jedan je primjer toga. Organizirali su ju EU humanitarna agencija i Liječnici bez granica, kako bi privukli pažnju javnosti na afganistanske žene i njihov očaj te 'izvršili pritisak' na talibanski poredak u svrhu promjene njihove prijezira vrijedne, nečovječne politike. No tko treba 'izvršiti pritisak', i kako? Kao humanitarna agencija, Liječnici bez granica osjećaju se neprikladnim za to. Neki predlažu smanjenje inozemne pomoći, no te doslovce zatočene žene često žive samo od toga. Emma Bonino, EU povjerenik za humanitarna pitanja, ističe da je uskraćivanje prava na rad ženama ne samo lišilo mnoge ratne udovice sredstava za život već da pate i muškarci, jer su većina liječnika i učitelja bile žene dok su muškarci otišli na bojna polja. To je politika sporog nacionalnog samoubojstva, još jedna verzija ludila Crvenih Kmera. Budući da žene više ne mogu studirati, a muškarci ih ne smiju liječiti, one uskoro neće moći dobiti potrebnu skrb. Jedino su Pakistan, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija priznali fanatički afganistanski poredak; dakle suverenost nije bjelodano pitanje koje isključuje druge države. (...) Kampanja za afganistanske žene ostaje dobra volja i ništa više. Međunarodno raspoloženje napokon je reagiralo protiv svakodnevnih masakara u Alžiru, no i to se tek izražava riječima. EU je u Alžir poslala izaslanstvo, koje je uljudno prihvatilo vladino stajalište da outsideri ne smiju činiti ništa osim podupirati vladin neuspio antiteroristički program. Zatim su otišli kući. Alžir je suverena država i kaže da ne želi njihovu pomoć. No dan za danom izmrcvareni ljudi vrište za pomoć koja ne dolazi. Kosovo je, na posljetku, privuklo ozbiljnu pažnju. Pogubna srpska vojska i policijska represija vladaju već dugo, otkad je Slobodan Milošević pokrenuo svoju srpsku nacionalističku kampanju, lišivši Kosovare autonomije 1989. Devedeset posto stanovnika Kosova albanske je narodnosti. Predsjednik George Bush početkom jugoslavenskog rata povukao je 'crvenu liniju' kod Kosova. Strahovalo se da bi srpsko etničko čišćenje u tom području moglo povući Albaniju, Makedoniju, Grčku, Bugarsku i Tursku u opći balkanski sukob. G. Milošević, prilično upleten u Bosni, poštivao je to neko vrijeme. No sad je krenuo putem rata protiv odnedavna aktivnog kosovskog pokreta gerile. Pokret privlači mjesnu potporu jer je ljudima dosta čekanja da njihovo nenasilno vodstvo postigne napredak. Ljudi polažu nade u 'pritisak međunarodne zajednice'. Oni su u pravu kad kažu da se njihova patnja primjetila tek kad su se počeli suprotstavljati. Ovaj put došlo je barem do političkog odgovora glavnih sila, iako nitko ne podupire kosovsku želju za neovisnošću. Kako misle umiriti Kosovo istovremeno poštujući srpsko ustrajanje na netaknutom suverenitetu, ostaje da se vidi. Barem se više ne pretvaraju da će opasnost od rata nestati sama od sebe. Kad se 'pravo upletanja' treba uporabiti jest pitanje koje utječe na to hoće li u svijetu, koji je neizbježno međusobno ovisan, biti nekog reda, ili novog nereda. Radi se o tome s kakvom dosljednošću politika može promicati načelo." 130102 MET mar 98