13. III. FRANCUSKI LE MONDE O POBUNI HRVATSKIH SS-OVACA U II. SVJETSKOM RATU

FRANCUSKA LE MONDE 13. III. 1998. Villefranche, svjetski rat i Jugoslavija Novinar lista François Maspero piše o knjizi Mirka D. Grmeka i Louise L. Lambrichs pod naslovom "Les revoltes de Villefranche", koju je tiskala izdavačka kuća Seuil, a posvećena je pobuni pripadnika SS bojne smještene u mjestu Villefranche-de-Rouergue, u rujnu 1943. godine. U članku, između ostaloga, stoji: "Rijetko je neki slučaj mikro-povijesti (slučaj nekoliko stotina pripadnika SS postrojba podrijetlom iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u ono vrijeme sastavnog dijela Hrvatske) razmještenih u Francuskoj, koji su se pobunili protiv svojih zapovjednika, Nijemaca, tako dobro proučen i prikazan u svjetlu svjetskih zbivanja, i tako majstorski uklopljen u makro-povijest, koliko god bio zamršen, a da istodobno rasjetljava i sadašnjost. Jednako tako, rijetko su istraživači prikupili toliku dokumentaciju, a da čitatelj svejedno knjigu čita bez daha, dok priča izgleda poput istraživanja Gillesa Peraulta. Prva faseta prizme jest francuski pogled na cijeli događaj. U rujnu 1943. stanovnici mirnog mjesta Villefranche-de-Rouergue na tzv. 'slobodnom' području (okupiranom od studenoga 1942., poslije savezničkog iskrcavanja u sjevernoj Africi, ali i dalje pod upravom iz Vichya) primjećuju dolazak SS-postrojba. Tada primjećuju i da to nisu Nijemci nego Hrvati, vrlo mladi, da se njihovo uvježbavanje svodi na okrutno mučenje i da su oni vrlo nesretni: 'jadni mladići'. Opći je dojam bio da su oni unovačeni protiv svoje volje. Pobuna je izbila 17. listopada. Ubijeni su njemački časnici i slijede povremene borbe, a kasnije i gušenje pobune, vješanje dvadesetorice vođa pobune, mučenja i deportiranje desetina ostalih koji će kasnije umrijeti. Neki će se od njih kasnije (uz pomoć francuskih građana i uz prešutni pristanak pripadnika žandarmerije) priključiti francuskom pokretu otpora. Francuske se vlasti u svojim izvješćima ne trude shvatiti pravu prirodu te pobune, ali zato daju izvanrednu sliku stanja u gradu i odnosa njegovih stanovnika prema okupatoru. Gradonačelnik je bivši časnik i nastoji očuvati dostojanstvo svojih podređenih, a zapovjednik žandarmerije, iako podređen Vichyu, pristupa lokalnom pokretu otpora. A prefekt brine jedino o tome da dokaže da je svoju upravu držao podalje od problema koji se njega ne tiče i protivi se bilo kakvom prisvajanju ovlasti što Nijemci pokušavaju postići. (...) Druge fasete: odnosi hrvatsko-bošnjačke i njemačke strane. Francuskom dojmu o nasilno unovačenim momcima suprotstavlja se mnogo zamršenija stvarnost. Kako bismo je mogli razumjeti, treba posegnuti za dugom poviješću stvaranja 'Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca', pod srpskom dominacijom, ali i njegova raspada, koje su dovršili njemački okupatori podupirući hrvatsku državu ustaša Ante Pavelića. Treba se uzeti u obzir i etničko čišćenje koje su ovi provodili nad Srbima na svojem teritoriju i četničko odugovlačenje, budući da se njihov pokret otpora uglavnom svodio na suprotstavljanje Hrvatima, umjesto na borbu protiv nacista. Treba uzeti u obzir i užase koje su doživjeli Muslimani, uhvaćeni između dvije vatre. Ali i ulogu odskočne daske koju je odigrao Titov pokret otpora, koji je djelovao neovisno od Sovjetskog Saveza... A iznad svega, velika zamisao koja je odmah obuzela Himmlera: stvoriti hrvatsko-muslimansku diviziju koja će omogućiti, uz pristanak oduševljenog velikog muftije iz Jeruzalema, pomirenje s islamskim svijetom u pohodu protiv anglo-saksonskog i židovsko- boljševičkog neprijatelja. Tako će se, npr. izjaviti i da su bosanski Muslimani islamizirani Goti, dakle, Arijevci. I tako je stvorena ta divizija. Ali ona nikada neće biti isključivo muslimanska. Ponajprije zato što ustaška država želi biti država isključivo hrvatska. Ali i zato što je prvim novačenjem dobiveno samo 8 tisuća vojnika, a treba ih tri puta više. Stoga su joj priključeni i vojnici iz regularne hrvatske vojske, iz svih razreda koji su mogli biti mobilizirani. Zato će se u njoj naći i katolici. Ali im je obećano da ih neće slati izvan granica države. Jesu li se pobunili zato što su bili uvjereni da će ih poslati u Rusiju? (...) Jedno je sigurno. Himmler nije uspio ostvariti svoj san o stvaranju muslimanske divizije kako bi pridobio islamski svijet. Zato je ta mala epizoda iz Villefranchea važna na globalnoj, svjetskoj razini. Dodajmo tome i to da je ostatak divizije, bez onih obješenih, deportiranih i dezertera, na području koje će kasnije postati Jugoslavija kasnije počinio brojne zločine protiv čovječnosti, osobito nad srpskim stanovništvom u Bosni. Po završetku rata, građani Villefranchea su poželjeli odati počast tim strancima-mučenicima. Ali cilj te knjige nije samo rasvjetljavanje nesporazuma. Jer, koju bi ulogu Titova Jugoslavija - koju autori knjige jednoglasno negativno ocjenjuju - mogla odigrati u uspomeni na te nezgodne junake? Jesu li oni bili Jugoslaveni poginuli za pobjedu Federacije? No, upravo ti muslimani, hrvatski ili bosanski, dragovoljci ili prisilno unovačeni, našli su se tamo zbog nečega što nije imalo nikakve veze s komunizmom. A budući da nisu dopustili da ih proguta bilo kakva hegemonija, predstavljali su loš primjer za režim, zbog svoje izražene nacionalne pripadnosti. Neki od preživjelih čak su kasnije i nestali u nerazjašnjenim okolnostima. A jedan od njih, za kojega se nikako ne može reći da je bio vođa pobune, kasnije je postao 'službeni' junak (ali je istina da je imao velikih zasluga u francuskom pokretu otpora), pa su ga slali na svečanosti obilježavanja godišnjica. S druge strane, ti bi 'Hrvati' bili kao stvoreni za nostalgične prognanike. Tako su se gradski oci iz Villefranchea suočavali s nerazumljivim odugovlačenjima. Raspad Jugoslavije nije označio i kraj te priče. Sad se javlja muslimanski identitet (kao narod, ne samo kao vjerska pripadnost), a hrvatska je država opet opovrgnula postojanje pobune. Tako je sada Villfranche, mjesto u francuskoj provinciji, mjesto preko kojega prolazi i sukob koji je, iako europski, često vrlo nerazumljiv za prosječnog Europljanina. Autori nam, na taj neočekivani način, daju ključeve za njegovo razumijevanje". 130100 MET mar 98