US WASH. TIMES 11. 3. WALTER JAJKO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 11. III. 1998. Krvolok se prebacio na Kosovo "Posljednjih je dana Slobodan Milošević, taj nepromijenjeni ostatak hladnog rata, komunist i šovinistički diktator Srbije i Crne Gore, pokrenuo kampanju užasa nad ljudima vlastite države. On je poslao Srbe da ubijaju Albance samo zato što su Albanci. G. Milošević poslao je takozvanu jugoslavensku vojsku da poduzme veće vojne napade protiv nevinih, nenaoružanih građana Srbije: Albanaca na Kosovu. Zaista, kad bi se g. Milošević i njegove srpske ulizice mogle nekažnjeno izvući, počinili bi genocid nad Albancima", piše Walter Jajko, umirovljeni brigadni general zračnih snaga i bivši pomoćnik ministra obrane za obavještajno nadziranje. "Neposredna izlika za taj zločin jest napad albanske gerile, kosovske vojske oslobođenja, na jugoslavensko-srpsku policiju i vojnike. Taj je napad izravni rezultat silovitog srpskog tlačenja Albanaca. Srbi su usredotočeni na ništa manje od srbizacije Albanaca. Srpski program u potpunosti podsjeća na despotstva iz 19. stoljeća, koja su tlačila istočnu Europu, uključujući i same Srbe. Srbi su sustavno lišavali Albance njihova jezika, kulture, nacionalnosti, identiteta. Oni surovo kažnjavaju one Albance koji to žele ostati. Albancima je toga dosta. Oni su se pobunili. Američki odgovor na srpsku represiju bio je da kosovsku vojsku oslobođenja obilježi kao terorističku skupinu. Kosovari su borci za slobodu, a Srbi teroristi. Upravo je srpski ostatak Jugoslavije teroristička država. Beogradski je poredak rabio terorističke taktike protiv Slovenaca, Hrvata, Bosanaca, Makedonaca, Albanaca. Beograd je, ugnjetavajući vlastite albanske žitelje, pokazao da nije u stanju vladati Kosovom te je izgubio pravo na to. Srpski povijesni zahtjev za Kosovom, kao epifanijom njihova postojanja kao nacije, sad je prevladan kao zastario i nedovoljan. Srpsko zadržavanje Kosova ugrožava europski mir. Albanci imaju pravo na samoodređenje. To je drugi put da je g. Milošević izmanevrirao etnički rat za svoje osobne ciljeve. To je drugi puta da NATO i Sjedinjene Države to podupiru dopuštajući mu da se izvuče nekažnjeno. Prvi je puta bilo kad je g. Milošević napao Sloveniju i Hrvatsku, čime je započeo surovi četvorogodišnji rat etničkog čišćenja. Kao što je predsjednik Bush trebao tad učiniti, predsjednik bi Clinton sad trebao poslati neku znamenitu osobu da obavi ozbiljan, izravan razgovor s g. Miloševićem: ukoliko ne zaustavi svoje akcije na albanskom Kosovu, Amerikanci će bombardirati njegove instrumente zastrašivanja, stupove njegove moći, vojsku i policiju, do potpunog uništenja. Sada, kao i tada, Sjedinjene Države i neke savezničke države, posebno jedina stalna američka saveznica Velika Britanija, negoduju protiv g. Miloševića i upozoravaju na daljnje gospodarske sankcije. (Skandalozna je iznimka Grčka, koja se dosljedno suprotstavljala samoodređenju Albanaca i drugih na Balkanu, zbog tlačenja vlastitih Albanaca kojima uskraćuje nacionalnost.) No do sad su NATO i Sjedinjene Države trebale naučiti da se g. Miloševića ne može zaustaviti diplomacijom i sankcijama. On je uporabio diplomaciju da bi odgodio, odbio, obeshrabrio, raspršio i razoružao kaznenu političku akciju. Srbi su preživjeli sankcije, g. Milošević je od njih prosperirao. Zaista, ono čega se g. Milošević najviše boji jesu slobodna politika i slobodno tržište; uz oboje, njegova krivnja i pohlepa bile bi otkrivene te bi donijele stvarnu kaznu, gubitak moći i privilegija. Sjedinjene Države trpe g. Miloševića jer misle kako je njegova suradnja neophodna za ispunjavanje Daytonskog dogovora. G. Milošević je Sjedinjene Države uvjerio u svoju nezamjenjivost za mir u Balkanu, dok je istovremeno čitavo to vrijeme na Balkanu vodio rat. On je odgađao, obeshrabrivao i odvraćao pažnju od provedbe Daytona, istovremeno to poričući. G. Milošević nije prekinuo veze sa svojim surogatima u takozvanoj republici srpskoj na Palama. On je ohrabrivao njihove ratne zločince i ratne profitere budući da je njihov uspjeh, bilo u osiguravanju njihova odvajanja od Bosne ili održavanju njihove borbe protiv Bosne, središnji za ostvarenje njegova cilja: beskrajne nestabilnosti koja osigurava njegovu nezamjenjivost. Doista, mir na Balkanu i rješavanje bosanskih i albanskih problema, mogući su jedino ukoliko krvlju umrljani Milošević i njegova partnerica u zločinu gđa Marković u potpunosti budu uklonjeni s vlasti. Nije dovoljno niti prihvatljivo ograničiti njihovu moć na Srbiju. G. Milošević i njegov beogradski poredak prijetnja su miru u Europi. Oni su huškači. Ne budu li oni i njihovi zagovornici uklonjeni s vlasti, doći će do rata na Balkanu. Američki bi cilj trebao biti ubrzano uklanjanje čitave Miloševićeve bande iz Beograda, bez obzira na to kako slaba i korumpirana bila srpska oporba. Sjedinjene bi Države trebale orkestrirati otvoreni napad, kombinirajući najsnažnije javne gospodarske i političke mjere s ozbiljnim tajnim dopunama. Slabost kako mozga, tako i kralješnice američke politike u zemljama Južnih Slavena vidljiv je u upornoj toleranciji i surađivanju s jedinom preostalom komunističkom diktaturom na europskom tlu, desetljeće nakon što su Sjedinjene Države pobijedile u hladnom ratu. Sjedinjene Države misle da koriste g. Miloševića; u stvarnosti, on iskorištava Sjedinjene Države. Same riječi neće ga zaustaviti." 120135 MET mar 98