ŠVICARSKA - NZZ - KOSOVO - 11. III.

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 11. III. 1998. Što Srbima znači Kosovo? "Međunarodna kontaktna skupina od Beograda zahtijeva da odmah počne bitne razgovore s vodstvom kosovskih Albanaca. Status quo odbija jednako kao i nezavisnost Kosova koju zapravo traže svi Albanci, i oni umjereni, i to ne tek od najnovijih događaja. Albanci više ne žele živjeti pod srpskom vladavinom; rješenje unutar Jugoslavije, kako to zamišljaju zapadne sile, za njih ne dolazi u obzir. Pri pojašnjenju svojega zahtjeva za državnom samostalnošću, pozivaju se ne samo na referendum iz rujna 1991. koji su Srbi proglasili nezakonitim, nego i na status Kosova u staroj Titovoj Jugoslaviji. U ustavu od 1974. Kosovo je definirano kao dio Srbije i istodobno kao dio jugoslavenske federacije. Iz tog dvostrukog statusa Albanci drže da jednako kao Hrvati ili Slovenci imaju pravo na nacionalno samoodređenje, uključujući i pravo na secesiju. Kosovski problem nije počeo tek usponom predsjednika Miloševića nego seže daleko u prošlost. Do danas je albansko nacionalno pitanje neriješeno; polovica albanskog stanovništva živi izvan Albanije, podijeljena u više država. Na Kosovu, koje u očima Albanaca predstavlja staru albansku naseobinu, u drugoj je polovici XIX. stoljeća počeo albanski nacionalni pokret. Liga Prizrena stvorena 1878. zauzela se za stvaranje jedinstvene albanske upravne pokrajine unutar osmanlijskog carstva i za stanovitu autonomiju. Albanci se smatraju potomcima ilirskih prastanovnika koji su na Kosovu živjeli još prije slavenskog zauzimanja zemlje, što je ipak prijeporno. Poslije balkanskih ratova 1912./13. albanska su naselja velike sile bezobzirno razdvojile; Kosovo koje je već tada bilo većinom naseljeno Albancima, došlo je pod srpsku vlast i tada je počelo tlačenje koje je popustilo tek krajem šezdesetih godina. Činjeničnim ukidanjem autonomije 1989./90. opet je počelo. Nacionalne težnje muslimanskih kosovskih Albanaca gušene su u začetku tijekom mnogih desetljeća. Poput mnogih Albanaca, ni mnogi se Srbi, što se stalno naglašava, ne žele odreći Kosova. Ništa ne mijenja ni okolnost da se srpsko stanovništvo pod silovitim pritiskom ipak izjasnilo da je spremno na dijalog. Ono pod tim ionako podrazumijeva nešto drugo nego kontaktna skupina i kosovski problem osim toga smatra unutarnjom stvari koju treba riješiti bez miješanja izvana. Beograd silovito odbija svaku autonomiju koja osim kulturnog samoodređenja sadrži elemente državnosti, recimo vlastiti parlament ili vlastitu vladu. Današnji jugoslavenski predsjednik Milošević prije deset je godina u usponu na vlast postrojio Srbe uz sebe baš obećanjima da će teritorijalnu trodiobu Srbije koju su držali neopravdanom i tumačili kao slabljenje Srbije - 'uža' Srbija i autonomne pokrajine Kosovo i Vojvodina - ukinuti i stvoriti jedinstvenu srpsku državu. No za to što predsjednik Milošević nije pripravan na velike ustupke, postoje i drugi razlozi. Kosovo je, za razliku od naselja Srba u Bosni i Hrvatskoj, povijesna srpska jezgra, središte srednjovjekovne države koja je sredinom XIV. stoljeća sezala od Jadrana do Crnoga mora i od Dunava do Egeja. Na Kosovu su srpski knezovi 28. lipnja 1389. izgubili boj protiv brojno nadmoćnih Turaka. No za srpsku povijest nije bio presudan poraz ili njegove posljedice nego - za promatrače teško razumljivo - politički mit i vjerski optočene legende o izdaji, spremnosti na žrtve, o izabranosti srpskoga naroda i obećanju velikih pobjeda koje su se ovijale oko poraza i koje do danas obilježavaju nacionalnu svijest Srba. Da niti jedan srpski političar ne može odustati od Kosova povezano je i s time što se sa stajališta Beograda o sudbini nove Jugoslavije odlučuje na Kosovu. To služi i kao opravdanje za veliku policijsku akciju. Gubitak Kosova na kojem broj Srba stalno opada već desetljećima, značio bi početak raspada države. U srpskoj svijesti za to je dovoljno već odobravanje autonomnog statusa unutar Jugoslavije. Ako srpsko vodstvo ipak želi spriječiti raspad nove jugoslavenske višenarodne države, mora pružiti ruku regionalizaciji u smislu novog federalnog poretka i široke demokratizacije, iako bi baš zbog toga centrifugalne sile mogle dobiti novi uzgon. Represijom i terorom ne može se trajno držati pokrajina Kosovo u kojoj su 90 posto stanovništva Albanci" - piše C. Sr. 120117 MET mar 98