FR - KOSOVO - 10. III.

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 10. III. 1998. Na Kosovu kao u Bosni "Po svim iskustvima na Balkanu i drugdje, visoki cilj zaustavljanja nasilja i smrti, represije i progona, trebao bi ujediniti odgovorne ili ih barem prisiliti na kompromise. No eskalacija na Kosovu malo toga izaziva. Pet ministara vanjskih poslova i jedan zamjenik ministra vanjskih poslova u ponedjeljak su u Londonu iz sata u sat petljali oko odlučnosti obmanjujuće izjave, a uspjeli su pokazati samo minimalni konsenzus o embargu na oružje i o slanju posrednika Felipea Gonzalesa. Jedan od njih, ruski predstavnik, već je svojim nižim rangom pokazao neraspoloženje svoje vlade da preuzme međunarodnu odgovornost za Kosovo. To što Rusija - kao i Slobodan Milošević - drži da je to zapravo 'unutarnja stvar Srbije', nije samo prijaznost prema slavenskim i pravoslavnim rođacima. Potpora Beogradu trebala bi povećati utjecaj Rusije na Balkanu. Milošević koji je svoj narod svojim pustolovinama doveo u veliku nevolju, kao i u Bosni, svijet drži budalom i s potiskivanjem autonomaškog pokreta na Kosovu iza sebe ujedinjuje Srbe. Instrumentalizira srpski nacionalizam, a osobito mit o Kosovu polju. Činjenica da je tamo u srednjem vijeku bilo središte pravoslavlja, sa značajnim samostanima i da je tamo koncem lipnja prije 609 godina izgubljena bitka protiv osmanlijskog carstva, nije prihvatljiv argument za današnji zahtjev za apsolutnom vlašću u cijeloj regiji. Ali moćan čovjek poput Miloševića ne propušta priliku da u svoje svrhe zlorabi mit koji još živi među Srbima svjesnima povijesti. Gospodarskim interesom za rudnike ugljena i željezne rudače na Kosovu u svakom bi slučaju slabo probudio srpski entuzijazam. U pokrajini apartheida Kosovu, najzaostalijoj regiji u bivšoj Jugoslaviji, obje strane žive loše, vladajuća manjina Srba odavno u strahu, albanska većina bez plaće i bez kruha. Njima se u vlastitoj domovini sustavno uskraćuje budućnost. Ali dugotrajni sukobi su unatoč dalekosežnim posljedicama za cijeli Balkan, kažnjivo zanemarivani. Eksplozija na Kosovu izazvala bi lančanu reakciju koja bi obuhvatila barem Albaniju i Makedoniju - s velikom albanskom većinom na zapadu. Dok su do sada vodstva u Prištini, Skopju i Tirani s velikom odgovornošću uspijevala prigušivati svealbanske težnje, kosovski bi rat mogao dovesti u pitanje sadašnji državni poredak. To što dugo nije postojao konkretan interes za ujedinjenje triju regija, moglo bi se promijeniti u trenu. Za sadašnju eskalaciju treba okriviti okrutan srpski postupak. No ne može se previdjeti da među kosovskim Albancima raste razočaranje zbog neuspješnog nenasilnog otpora i da zagovaratelji nasilne obrane dobivaju pristaše. Identitet i utjecaj kosovske oslobodilačke vojske OVK još se ne mogu dovoljno jasno raspoznati. No vijesti da su iz Albanije dobili velike količine oružja, jednako su uvjerljive koliko i zabrinjavajuće. Je li pod pucnjevima srpskog topništva i policije strpljivo političko stajalište izabranog ali međunarodno nepriznatog kosovskog vodstva pretrpjelo trajnu štetu? Imaju li Ibrahim Rugova i Demokratska liga Kosova (LDK) poslije mnogih žrtava još dovoljno potpore za pregovore s Beogradom? Kosovski Albanci bijedno životare ustrajnošću i uz pomoć zemljaka koji su iselili u Švicarsku ili Njemačku. Od njih dolaze i sredstva za usporedni obrazovni sustav u podzemlju. Često podcijenjen narod dokazao je veliku izdržljivost. No nakon novog izbijanja nasilja neće biti moguće nastaviti kao do sada. Dakako, mora se dalje i dalje pregovarati. Ali: koliko vrijede postignuti rezultati? Još u rujnu 1996. dogovorili su se Rugova i Milošević o ponovnom otvaranju albanskih škola - za sada bez rezultata. Dakako, autonomija Kosova mora se ponovno uspostaviti - i zbog toga da se pokopaju snovi o potpunoj neovisnosti. Ali: kako natjerati Miloševića na pristanak za tu autonomiju kad ju je on sam 1989. ukinuo? Srpskom se vođi, u tomu američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright ima pravo, treba suprotstaviti oštro i odlučno. Ali kako? Gospodarske sankcije kao u prošlosti, pogađaju srpski narod, a ne Miloševića. Osim toga, ruski zaštitnici u tomu ne bi sudjelovali. 'Državna zajednica' nije razvila djelotvoran instrumentarij za krizne intervencije. Stoga se, kako se čini, moraju ponoviti bosanska iskustva. Možda se varamo" - drži Roman Arens. 110108 MET mar 98