NJEMAČKA - 10. III. TAZ: JUŽNOBALKANSKI TROKUT SLOŽNO REAGIRA NA KRIZU NA KOSOVU

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 10. III. 1998. Grčka igra sve snažniju ulogu u sukobu na Kosovu Nova politika Simitisove vlade prema Balkanu stvorila je vrlo blisku suradnju u trokutu Grčka-Albanija-Makedonija, naglašava Niels Kadritzke. "U nedjelju su u najvećem atenskom tjedniku 'Vima' svoje mišljenje o krizi na Kosovu predstavila dva gostujuća kolumnista. Fatos Nano i Branko Crvenkovski, premijeri Albanije i Makedonije, suglasno su naglašavala da je nužno pronaći mirno rješenje i ne dovoditi u pitanje granice. Oba članka karakteristična su za stanje odnosa između Atene i Tirane odnosno Skoplja. Naime, ti su odnosi danas tako dobri da oba susjeda smatraju Grčku potencijalnim posrednikom u krizi koja bi mogla destabilizirati čitav južni Balkan. Doduše, Grčka ne graniči s Kosovom ali širenje krize na Albaniju i Makedoniju primaknulo bi sukob sjevernoj grčkoj granici - bar u vidu rijeke izbjeglica. Dakle, Atena je životno zainteresirana za suzbijanje krize na Kosovu. Grčka regionalna diplomacija može pri tome igrati tek ograničenu, ali korisnu ulogu - posebno ako se prisjetimo da Grčka trenutačno predsjeda WEU. No, važna je u prvom redu pojedinost da su grčki odnosi s Tiranom i Skopljem danas u najmanju ruku tako dobri kao i odnosi Atene i Beograda. Prije nekoliko godina prilike su bile sasvim drugačije. Do 1994. g. odnosi s obje susjedne države bili su tako napeti da su partneri u EU morali strahovati da Atena u slučaju sukoba na južnom Balkanu neće posredovati već će se u njega uplesti za vlastiti račun. Još 1993. g. Mitsotakisova je vlada Tirani podnijela zahtjev za autonomijom grčke manjine u južnoj Albaniji koju je jedan ekstremistički lobby želio anektirati pod nazivom 'sjeverni Epir'. Što se tiče bivše jugoslavenske republike Makedonije, u raspravi o mogućem komadanju te susjedne države, koja navodno 'ne može opstati', angažirali su se čak i članovi grčke vlade. Danas je sve drugačije. Usprkos nesuglasicama oko imena, odnosi između Atene i Skoplja gotovo su podjednako bliski kao i veliko prijateljstvo između Nanove i Simitisove vlade. Čak su i najvatreniji populisti u grčkoj Makedoniji shvatili da bi susjednu državu - da je nema - trebalo izmisliti. U tom je kontekstu nova politika Simitisove vlade prema Balkanu rezultirala činjenicom da Tirana i Skoplje danas cijene Atenu kao pouzdanog partnera. Skoplje posebno cijeni zalaganje Grčke u Sofiji za uključivanje Makedonije u inicijativu za Kosovo, koju je Bugarska u početku zamislila samo kao inicijativu velikih balkanskih zemalja (Grčke, Turske, Rumunjske, Bugarske). Što se tiče Albanije, Simitis je već u studenom 1997. g. na balkanskom sastanku na vrhu na Kreti organizirao sastanak Miloševića i Nanoa, koji, doduše, nije donio nikakvog rezultata. Ta činjenica pokazuje da ni Atena nema patent za rješenje. Prošlog je tjedna grčki ministar vanjskih poslova Pangalos u Beogradu tek podsjetio na ista ona načela koja čelništvo EU nudi kao formulu za rješenje: obnovu autonomije Kosova i odbacivanje nezavisnosti jer je pomicanje granica na Balkanu načelno nepoželjno. Ta je formula posebno važna za vladu u Skopju, za koju bi problematična bila čak i 'pojačana autonomija' kosovskih Albanaca, predložena u jednom bugarsko-turskom dokumentu. Skoplje je alergično na svaki oblik poticanja autonomaških ambicija vlastite albanske manjine. U slučaju zaoštravanja kosovske krize, Atena bi se suočila sa sukobom između Albanije i Makedonije, koji bi mogao znatno opteretiti brižno odvaganu ravnotežu u trokutu Atena-Tirana-Skoplje", objašnjava Niels Kadritzke. 110107 MET mar 98