FRANCUSKA-LE MONDE OD 10.3.98. PRAVOSLAVLJE NA KOSOVU

FRANCUSKA LE MONDE 10. III. 1998. Sveta zemlja balkanskog pravoslavlja "'Za svakoga se Srbina Kosovska bitka dogodila jučer': ovim izričajem Jean-Francois Colosimo iz Pravoslavnoga instituta Sv. Sergeja u Parizu ističe koliko je poraz na Kosovu polju 1389. u sukobu s Turcima, i danas otvorena rana na srcu srbijanske povijesti. Kosovska 'tragedija' u kojoj je knez Lazar poražen od sultana Murata znači kraj srpskoga srednjovjekovnog kraljevstva i dolazak Turaka na Balkan. Iz toga je vremena uzrečica koja zvuči kao upozorenje: 'Tko drži Kosovo, drži Balkan'. Nakon toga padaju Carigrad 1453., Atena 1456. - Sveta Sofija i Partenon su pretvoreni u džamije, i Beograd 1521. U IX. st. na Kosovu je rođena prva srpska 'država'. Tu je 1389. izgubila neovisnost. Također se može reći da je Kosovo već šest stoljeća čuvar sjećanja o poniženjima, nezadovoljstvima i nadama u uskrsnuće srpskog naroda. Ono se poistovjetilo sa svojim tragedijama i preporodom u XIX. st. kada je zemlja ponovno stekla neovisnost. Vjerska je simbolika učinila od Kosova temeljni mit balkanskog pravoslavlja. U jednom napisu iz 'Pravoslavnog glasnika' iz 1982., Marko Marković podsjeća da su za srpsko-turskog rata 1912. srpski vojnici kad bi došli na Kosovo polje, skidali kape, kleknuli i prekrižili se. I dodaje: 'Kosovo je za Srbe isto što i Jeruzalem za židove i Golgota za kršćane.' Na toj svetoj zemlji balkanskoga pravoslavlja, brojne crkve, kapele i manastiri (Gračani, Dečani, Zorčiće i dr.) čuvaju vjersko sjećanje i vjernost pokrajine koju većinom čine Albanci. 'Zamislite svetišta poput Chartresa, Vezelaya, Lourdesa ili Mont- Saint-Michela koji su okupljeni u jednom francuskom departmanu u kojimu bi živjelo 90 posto muslimana, objašnjava Jean-Francois Colosimo, pa ćete razumjeti zašto je Kosovo etničko-vjerska bačva baruta'. Treba li tomu dodati da je patrijaršija, tj. najviša crkvena oblast u pravoslavnoj hijerarhiji, bila osnovana na Kosovu, koje je u Srednjem vijeku htjelo svrgnuti Bizant. Patrijaršija je ukinuta i obnovljena u Peći 1551., a zatim opet ukinuta 1776. Kosovska se tragedija objašnjava sukobom dvaju sjećanja. Albanci također polažu pravo na Kosovo uime vrlo dubokih korijena. Albanci i Vlasi jesu potomci Ilira i Tračana koji su živjeli na balkanskom poluotoku do dolaska Slavena u VI. st. Živjeli su zajedno bez većih poteškoća. Neprijateljstva su počela tek u XV. st., kada se, uz turski blagoslov, Albanci koji su prešli na islam, šire Srbijom, posebice na Kosovu. Od tada, jednosmjerna povijest napaja srpski nacionalizam koji od nje čini povijest 'straha' koji provodi 'turski osvajač koji udara u glavu i u udove' (Dimitrije Bogdanović). A provode ga i muslimanski Albanci koje smatraju odgovornima za napade, silovanja, oduzimanje imovine, pljačke kuća i crkava koje su pretvarane u džamije i štale. Međutim, iseljavanjem Srba mijenja se etnički sastav na ovome području. Oko 1688., 1738., i nakon ukinuća Pećke patrijaršije 1766., deseci tisuća Srba odlaze u Austriju. Nakon svakog iseljavanja slijedi val albanskog useljavanja. Demografski poremećaj dolazi do izražaja u XX. st. 1880., nakon neovisnosti koju je Srbija stekla Berlinskim kongresom, na Kosovu ima 240 tisuća Albanaca. Početkom Drugoga svjetskog rata bit će ih 600 tisuća, a širenje se nastavlja i u Titovo doba. 1981. od deset stanovnika Kosova, osmorica su Albanci. 'Mimikrijsko suparništvo' između Albanaca i Srba načinit će od Kosova 'glavnog poticatelja dvaju istovrsnih zahtjeva', kaže Francois Thual, stručnjak za pravoslavnu geopolitiku. U Jugoslaviji između dvaju ratova i u doba Tita Kosovo je mjesto nacionalnog buđenja Albanaca koje je počelo bitkom kod Prizrena 1878. Albanci okrivljuju 'srpski revanšizam', a Srbi 'albanski šovinizam'. Ponovno dolazi do paljenja i rušenja crkava i manastira. Dva nacionalizma, srpski i albanski, međusobno se podupiru. Širi se mitologija islama koji na Balkanu zauzima teren izgubljen u XIX. st. 16. III. 1981. albanski ekstremisti podmeću požar u manastiru bivše Pećke patrijaršije. Do izražaja dolazi pravoslavna solidarnost koja obnavlja manastir za manje od tri godine. 1987. patrijarh German tu okuplja nekoliko tisuća pravoslavnih vjernika. 1989. sam Slobodan Milošević dolazi da u velikom sjaju proslavi petstotu obljetnicu kosovske bitke. Sluša ga 150 tisuća ljudi. Ovaj protualbanski nacionalizam izaziva paniku u Hrvata i Slovenaca, s Kosova je krenuo udarni val koji će srušiti Jugoslaviju. 'Srpski narod vodi kosovsku bitku od 1389. Kosovo je naše sjećanje, naša postojbina, žar našega bića', kaže se u 'Apelu 21' koji su 1982. potpisali svećenici i kaluđeri na poticaj Atanasija Jevtića, danas episkopa (...)", piše Henri Tincq. 110100 MET mar 98