NEW YORK TIMES 9. III.KOSOVO - NOĆNA MORA ZAPADA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 9. III. 1998. Noćna mora na Balkanu vraća se progoniti Zapad Chris Hedges javlja iz Prištine: "Od svih zapaljivih drva na Balkanu Kosovo bi moglo biti najgore. To je mjesto na kojem bi oružana pobuna albanske većine protiv srpskih vladara lako mogla uvući albansku manjinu iz susjedne Makedonije i Crne Gore. Tako bi možda mogla uvući i samu Albaniju i zatim Tursku i Grčku. To bi moglo dovesti do istinske noćne more: međunarodni sukob koji bi suprotstavio pravoslavce i muslimane tog područja u širokim razmjerima. Ovakve noćne more postale su dio svjetskog načina razmišljanja o Balkanu u posljednjem desetljeću. Uistinu, kad su snage NATO-a poslane u Bosnu prije tri godine kreatori politike smatrali su da su zagospodarili neugodnom eskalacijom. Međutim sada se čini da će morati ponovno razmisliti o Kosovu, maloj srpskoj pokrajini gdje 90% stanovništva čine Albanci, gdje oružana pobuna izranja na površinu i gdje se srpska vlada zaklela da će stvari držati pod kontrolom, bez obzira što svijet misli o njezinim metodama. Možda zvuči kao da se na Kosovu ponavlja Bosna, ali to nije točno, prvo stoga što bi eskalaciju moglo biti mnogo teže kontrolirati na Kosovu i drugo stoga što je Kosovo bilo prvo. Srpski ratni scenarij nije zapravo bio početno napisan za Bosnu, već za Kosovo u kasnim osamdesetim godinama. Upravo je tamo srpski diktator Slobodan Milošević usmjerio Jugoslaviju na put raspada, pozivajući se na etničku nesigurnost kosovske sićušne, ali snažne srpske manjine koja ovoj regiji pridaje mitsku važnost kao poprištu srednjovjekovne bitke izgubljene od Turaka. Ono što slijedi nudi lekciju o tomu kako zamršeno strah, nepovjerenje i spletke mogu djelovati zajedno da poraze najbolje namjere ljudi koji bi željeli uporabiti nenasilne političke metode na Balkanu. Amerikanci i drugi možda su mislili da smiruju područje uvrštavajući Miloševića kao partnera u sporazumima koji su pridonijeli miru u Bosni. Ali stanovnici Kosova to vide drukčije: za njih je promatranje Bosne samo potvrdilo njihove najdublje strahove o srpskoj snazi i zapadnim misijama i ovo je veliki razlog zbog kojeg se čini da njihova zemlja kreće prema otvorenoj borbi.(…) Danas se većini studenata uručuju diplome "Republike Kosovo", a Srbi su znani samo kao policajci i vojnici. Policija patrolira po Prištini u pancirnim prslucima i nosi automatske puške. Privilegirana srpska manjina koja broji manje od sto tisuća, ima vlast i vodi državne tvrtke, vlada nad osiromašenim stanovništvom koje broji 2 milijuna i među kojim je stopa nezaposlenosti 85%. Bilo kakve preostale iluzije da bi Beograd mogao započeti dijalog s kosovskim Albancima ili vratiti tom području autonomiju razbijene su prošli tjedan kada su policija i paravojne jedinice, od kojih su neke djelovale u Bosni, odgovorile na pojavljivanje kosovske gerilske vojske tako što su se uputili u raskalašeno ubijanje koje je odnijelo brojne živote. Milošević je naredio svojim snagama da provedu potpuni vojni pohod, da smire pobunjenike unatoč upozorenjima Washingtona da je potreban dijalog i da bi Srbija opet mogla postati prezrenom državom. Ali takva su upozorenja neprilika za Washington. Koliko god Clintonova administracija želi da se problemi Kosova riješe mirnim putem, jasno je dala do znanja da isto tako želi da Kosovo ostane dio Srbije – s više autonomije, radije nego da stvori presedan za daljnje dijeljenje Balkana. Dakle, čak ako se Milošević suočava s novim krugom sankcija, može se osjećati sigurnim u računici da je još vrlo malo toga što je Washington, čini se, spreman učiniti. Naravno, za kosovske Albance moglo bi biti teško suprotstaviti se njegovim dobro uvježbanim jedinicama specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova koje nikad nisu zazirale od masovnog pokolja. Međutim, to nije način na koji mnogi kosovski Albanci vide situaciju. Za njih gerila predstavlja posljednju nadu za nezavisnom državom usred gorkog okusa da ih je vanjski svijet izdao, ignorirajući pokret otpora dok je još bio nenasilan. I postoji naivno vjerovanje da zato što je to uspjelo u Hrvatskoj i u Bosni može uspjeti i ovdje." 100136 MET mar 98