ECONOMIST 6. III. - KOSOVO - MAKEDONIJA

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 6. III. 1998. Sljedeći domino? "Nitko nije više užasnut novim nasiljem na Kosovu od Kire Gligorova, osamdesetogodišnjeg makedonskog predsjednika. On je balkanski vođa s najdužim stažem i jedini koji je svoju zemlju odveo u nezavisnost bez ulaska u rat. Sada, kada svježi sukob u onome što je ostalo od Jugoslavije plaši njegovu krhku republiku, Gligorov, koji bi se trebao povući 1999., sigurno se pita hoće li ga Makedonija nadživjeti. Masakr najmanje 25 Albanaca na Kosovu ovoga tjedna, raspirit će nezadovoljstvo među makedonskim Albancima koji čine najmanje četvrtinu tamošnjeg stanovništva. Snage UN-a koje bi trebale obeshrabriti širenje kosovskog sukoba u Makedoniju, trebale bi biti povučene ovoga ljeta. Policijske postaje u dva makedonska grada, Prilepu i Kumanovu, nedavno su napadnute bombama, očito od Oslobodilačke vojske Kosova, koja želi samostalnu upravu (ili više) za Albance u Makedoniji (kao i nezavisnost za Kosovo). Gospodin Gligorov, strahujući da će rat na sjeveru dovesti rijeku kosovskih Albanaca u njegovu pravcu, želi stvoriti koridor preko Makedonije kojim bi oni otišli izravno na tlo Albanije, koja neće biti odviše oduševljena što će ih prihvatiti, ali će se osjetiti obveznom da to učini. Sama Albanija ima relativno dobroćudnu vladu, ali malo kontrole nad vlastitim granicama. Mnogi Albanci u zapadnoj Makedoniji imaju kalašnjikove dopremljene preko granice. Trgovina oružjem uzela je maha; makedonska policija nedavno je pronašla tajno spremište nekoliko stotina pušaka AK-47 pored Gostivara. Međutim, napetost unutar same Makedonije čini nestabilnost s druge strane granice toliko prijetećom. Gospodarstvo je u slabom stanju, korupcija je u porastu, odnosi s lokalnim albanskim stanovništvom prilično su loši, iako ne toliko loši kao na Kosovu. Stranku za demokratski napredak koju vodi Arben Džaferi, školovan na Kosovu, koja želi autonomiju za albanski dio Makedonije, podupire gotovo tri četvrtine makedonskih Albanaca. Ovo ljuti Makedonce (koji su Slaveni), koji vide autonomiju kao sinonim za odcjepljenje. U zapadnoj Makedoniji, gdje je u sukobu između albanskih demonstranata i policije prošlog srpnja u Gostivaru poginulo četvero ljudi, još su prisutne cestovne blokade, vojni pretresi i pucnjevi iz vatrenog oružja. Sudska odluka donesena prošli mjesec da se gostivarskom gradonačelniku, Albancu, kazna zatvora smanji sa četrnaest na, još uvijek strogih, sedam godina , neće prekinuti napetost. Neće ju prekinuti ni dugo odgađani izvještaj parlamentarne komisije o nemirima. Čak i neki makedonski govornici dovode u pitanje koheziju svoje zemlje. Glavna oporbena stranka, Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO), priklanja se Bugarskoj, koja Makedonce smatra tek Bugarima s naglaskom. Prošle je godine VMRO isključila ne-bugarofile iz vodstva stranke. Uz potporu četvrtine makedonskih glasača, stranka bi mogla biti najveća snaga u sljedećem parlamentu. Nije vjerojatno da će brzo gurnuti Makedoniju u izravnu zajednicu s Bugarskom, što je mogućnost od koje mnogi Makedonci dršću, ali mogla bi potajno surađivati s ljudima poput Džaferija u cilju slabljenja središnje vlasti i podjele Makedonije na etnički definirane kantone. Niti Gligorov ex-komunistički Socijalno-demokratski savez nije žarište makedonskog domoljublja. Bivši "aparatčiki" vrlo su unosno poslovali kršeći sankcije UN-a protiv Srbije za vrijeme rata u Bosni. Neki bi željeli da se postgligorovska Makedonija pridruži Jugoslaviji kojom dominira Srbija. Postoje sumnje da srpska tajna policija stoji iza bombaških napada na policijsku stanicu. List naklonjen vladi, koji nije za priključivanje Jugoslaviji, zatražio je odlazak jugoslavenskog veleposlanika Zorana Janackovića, bivšeg šefa osiguranja. U makedonskom se glavnom gradu, Skopju, visoki političari, srpski mafijaši i albanski gerilci skrivaju iza zatamnjenih stakala automobilskih prozora. U usporedbi s makedonskim srbofilima i bugarofilima neki od drugih neprijatelja Makedonije doimaju se gotovo blagima. Iako se Grčka još uvijek protivi imenu Makedonije (koje ova dijeli sa sjevernom grčkom pokrajinom), više bi voljela da Makedonija ostane cijela nego da ju podijele Albanija i Bugarska. Isto bi željela i Srbija, koja želi sačuvati pristup grčkoj luci Solun preko Vardarske doline. Niti jedna zemlja nije više zainteresirana za očuvanje makedonske suverenosti od Sjedinjenih Država, koje vide Makedoniju kao tampon u slučaju regionalnog rata koji bi čak mogao usisati dvije članice NATO-a, Grčku i Tursku. Amerikanci su bespogovorno financijski potpomogli makedonskom trgovinskom deficitu koji je procijenjen na 7.4% GDP u 1997. godini i gorljivo poduprli Gligorova. Sada bi željeli vidjeti prijateljskog nasljednika, možda Vasila Tupurkovskog, posljednjeg makedonskog člana bivšeg jugoslavenskog rotirajućeg predsjedništva, koji je živio u Americi. Ali trgovinski deficit je upozorenje: korupcija koja je uzela maha i ukorijenjene komunističke navike zadržavaju napredak. Sljedeći predsjednik morat će ukinutu kleptokraciju koja potkopava nadu običnih Makedonaca u njihovu državu. Biti američki prijatelj neće biti dovoljno." 100129 MET mar 98