ŠPANJOLSKA
ABC
8. III. 1998.
Kosovo: bačva baruta počinje plašiti
Posebni dopisnik lista iz Beograda Ramiro Villapadierna izvješćuje
o stanju na Kosovu i komentira uzroke sadašnjih sukoba. U članku,
između ostaloga, stoji:
"Opet oklopna vozila pucaju na europskom tlu, opet povorke
prognanika bježe pred jurišnim helikopterima, opet gledamo
spaljena sela i obitelji koje su strijeljale snage reda. Teško bi se
moglo reći da to još nije viđeno, budući da se ista strategija
ponavljala u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, a sada i na Kosovu.
Kosovska bačva baruta, o kojoj se posljednjih godina stalno
govorilo kao o vrlo zamršenom balkanskom problemu koji bi trebalo
riješiti, sada je na kraju eksplodirao, a to je ono što se najgore
moglo dogoditi, iako mnogi jedva da znaju gdje se Kosovo nalazi i o
čemu se radi.
'Sutra je Vidovdan, i tada ćemo na Kosovu polju vidjeti tko je
vjeran, a tko izdajnik. Svemogući Bog neka mi bude svjedok da ću
sutra poći na Kosovo i da ću odsjeći glavu caru Muratu', odgovara
Miloš Obilić knezu Lazaru, noć uoči rezanja sultanove glave na
Kosovu polju, 28. lipnja 1389. Sve se to događa (teško da se zaista
dogodilo u stvarnosti) u 'Padu srpskog carstva', najpopularnijoj
epskoj pjesmi usmene predaje ove države. Kao i sve takve pjesme, i
ova rabi i zlorabi Kosovo polje i dihotomiju vjernost-tradicija te
nestanak srpske države u porazu koji, unatoč tome, službena
historiografija smatra (vrlo zanimljivo) početkom iste te države.
Sve to podsjeća na priče o Al-Mansurovu bubnju (arapski vojskovođa
koji je 711. godine osvojio južni dio Pirinejskog poluotoka, op.
prev.), ali upravo je nevjerojatno to da su Milutin, Dragutin i
Sveti Sava, toliko prisutni u današnjim srbijanskim školama koliko
su bili i u pastirskim pričama tijekom dugih stoljeća otomanske
vlasti. Stoga se ono malo religioznosti Srbina uglavnom
usredotočuje isključivo na oltar Kosova polja i na uskrsnuće kneza
Lazara (pa zar se ne zove Lazar?), ili, ako ništa drugo, na
popravljanje povijesti.
A to, kako izgleda, traži Beograd na Kosovu, s tolikim mrtvima,
unatoč rezultatima koje je do sada postigao. Jer, zaplijeniti tri
strojnice, nekoliko kalašnjikova i stotinjak ručnih bombi, nakon
tjedan dana vojnih pokreta, za sada izgleda kao sljepačko mahanje
štapom. I slab je uspjeh korištenje policije za strijeljanje
poglavara obitelji, 'fis'-ova, toliko važnih za albansku
tradiciju.
Nije istina da ovdje ima previše povijesti - usporedimo to s
Nizozemskom - kao što je to mislio Churchill, koji je Balkan uvijek
uspoređivao sa šipkom, ali ovdje zaista ima previše
postsocijalističkog žara u glavama. Toga zaista ima, mnogo više
povijesti nego demokracije. Neposredno prije početka
jugoslavenskih ratova, čovjeka je iznenađivalo to što je u
razgovoru sa Srbima iz različitih krajeva, uvijek slušao o
Kosovskoj bici kao o događaju koji se dogodio nekoliko dana prije
toga.
Stoga ne čudi da se na povik 'Kosovo je naše', najmanje preporučjiv
povik, najbolje vojske sastavljaju u kavanama srednje Srbije.
Jedna od rijetkih stvari koje, osim podjele radnih mjesta ili
plaće, može ujediniti srbijansku oporbu i socijalističku stranku,
uvijek je spominjanje Kosova i svetog rata protiv Albanaca, koje
oni zapravo poistovjećuju s Turcima. Ali treba znati da se, unatoč
toj spasilačkoj strasti, srpski narod već desetljećima, zapravo
stoljećima, iseljava s Kosova. A danas, unatoč pokušajima
demografskog inženjeringa i progona u posljednjih 15 godina, Srbi
predstavljaju samo deset posto stanovništva na Kosovu. (...)"
U nastavku članka Ismail Kadare objašnjava kako su Albanci na
Kosovu prisutni mnogo dulje nego što to Srbi priznaju, kako je rat
na prostoru bivše Jugoslavije zapravo započeo na Kosovu te da čak i
Crna Gora osuđuje sadašnje pokolje i zahtijeva vraćanje autonomije
Albancima.
"(...) S druge strane, turska zainteresiranost za Albaniju i
njezine ljude dolazi još od osmanlijskih vremena, kad je taj
teritorij bio smatran draguljem osmanlijskog carstva, a često se
podudara s jedinim područjem na kojemu je nekada vladao bektašijski
derviški islam. Bugarska i Rumunjska, čije je pravoslavno bratstvo
zapravo trećerazredna stvar, Srbiji se ne dive toliko koliko je se
boje zbog njezinih epskih samrtnih hropaca. Rusija, čije mišljenje
i stav sve manje idu u njezinu korist, ipak računa na rješavanje
kosovskog problema onako kako je to bilo u Čečeniji, i sigurno zbog
toga neće kritizirati Srbiju.
I na kraju, čini se da je grčka vlada opet spremna odbaciti svoju
demokraciju kako bi, iznad vrijednosti ljudskih života i
međunarodnih sporazuma, stavila navodne povijesne veze".
090248 MET mar 98
Policija i DORH će provjeriti "sve okolnosti" Dabrine pucnjave
Jadranska liga: Pobjede splitskog Jadrana i Juga AO
Šah: Kashish Manoj Jain pobjednik u Pragu, Bogdan Lalić 11.
Izraelski sigurnosni kabinet odobrio sporazum o prekidu vatre
Hajdaš Dončić o Dabri: Ovo je razlog za ostavku potpredsjednika Vlade
SP Rukomet: rezultati i ljestvice
SP Rukomet: Egipćani osigurali prolazak pobjedom protiv Bahreina
Dabro se ispričao zbog pucnjave pištoljem iz auta
Split: Lesandrić poziva na ujedinjenje oporbe radi smjenjivanja HDZ-a
Hrvatski vaterpolisti ne žele igrati Svjetski kup u bazenu u Kotoru