NJEM - FAZ - RUEB, KOSOVO - 7. III.

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 7. III. 1998. Tragična završnica dvoje velikih gubitnika "Kad bi se narode u bivšoj Jugoslaviji, u svjetlu događaja proteklih godina, razvrstalo po dobitnicima i gubitnicima, dobila bi se otprilike ova ranglista. Najveći dobitak nedvojbeno su postigli Slovenci. Oni su 1991. osvojili državnu neovisnost poslije rata koji je trajao svega nekoliko dana i prošao bez većih žrtava. Njihovo je zajedničko biće učvršćeno. Demokracija i tržišno gospodarstvo postigli su razvitak koji ih kvalificira kao člana zapadnoeuropske obitelji naroda. Pristup NATO-u i Europskoj uniji čini se samo pitanjem od nekoliko godina. Na drugom su mjestu Hrvati i Makedonci. Hrvati su teško propatili u srpskom ratu u vlastitoj domovini i u Bosni i Hercegovini. Ali ratove protiv Srba su dobili i obranili teritorijalni integritet svoje države. Društveni prijelaz u demokraciju i tržišno gospodarstvo još nije sasma uspio, ali s tog puta nema povratka. Makedonci, kao tipičan slučaj zakašnjele nacije, svoju neovisnost nisu platili ratom. Njihova republika Makedonija nešto je poput dara povijesti. No njihova je mlada država okružena neprijateljskim susjedima i ugrožena unutarnjim napetostima - ponajprije Albancima na zapadu zemlje koji predstavljaju oko četvrtine ukupnog stanovništva. Na trećem mjestu su muslimanski Bošnjaci u Bosni i Hercegovini. Oni su doduše platili najveći danak u krvi, najviše su prepatili zbog protjerivanja i genocida. No mogu se osjećati kao moralni pobjednici rata u Bosni i Hercegovini i Daytonskog mirovnog sporazuma. Unatoč nekim trenjima s Hrvatima, federacija Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini mogla bi prosperirati gospodarski, a politički ne skrenuti s puta u demokraciju. Nejasno je kakvim će putem krenuti mali narod Crnogoraca. Hoće li Crnogorci i dalje ostati privjesak Srba ili će krenuti vlastitim putem? Zasad se druga mogućnost čini vjerojatnijom. Poseban slučaj su mnogi mali narodi koji nemaju svoje republike. Među njima su Madžari i Cigani najbrojniji. U pravilu je njima u staroj Jugoslaviji bilo bolje nego sada u njezinim državama sljednicama. Najteže naslijeđe Titove raspadnute Jugoslavije snose Srbi i Albanci. Oni su zajedno najveći gubitnici raspada. Srpski narod je zbog neodgovorne politike svojih političkih vođa politički zavađen i gospodarski na dnu. San o velikoj Srbiji je odsanjan, Srbi su izgubili ratove koje su sami zapodjenuli, kao i povijesna naseljena područja poput 'krajine' u Hrvatskoj. Čini se da 'srpska republika' u Bosni tek sada pomalo izlazi iz izolacije. I Albanci su sa starom Jugoslavijom puno izgubili. Sada otvoreni sukob u južnoj pokrajini Kosovo koja pripada Srbiji, nešto je poput tragične završnice velikih gubitnika. Srbi su započeli ratove - i u svakom pogledu ih izgubili. Albanci su, jer drukčije nisu mogli, šutjeli i pružali nenasilan otpor srpskoj represiji na Kosovu - i također ništa nisu dobili. 'Albansko pitanje' u bivšoj Jugoslaviji ostaje neriješeno. Tu je ponajprije pitanje Kosova." U nastavku autor članka opisuje povijesne događaje na Kosovu od bitke na Kosovu polju 1389., o Srbiji u doba cara Dušana Silnog, borbi protiv Turaka i pitanje podrijetla albanskog naroda na Kosovu. "San Albanaca o zajedničkoj nacionalnoj državi može se ostvariti samo po cijeni nove nestabilnosti, vjerojatno i novih ratova. Albanija je politički, gospodarski i vojno puno preslaba da bi mogla tražiti državno ujedinjenje svih Albanaca. No ako na Kosovu dalje eskalira nasilje, ponajprije bi se Albanci na zapadu Makedonije osjećali pozvanima pomoći svojim sunarodnjacima s one strane nove granice. Po službenim podacima udio Albanaca u dva milijuna stanovnika Makedonije je jedna četvrtina; samo Albanci govore o više od jedne trećine. Mnogi su se Albanci proteklih godina odselili s Kosova zbog sve većih represija u zapadnu Makedoniju, osobito u Tetovo i Gostivar. Na makedonsko-srpskoj granici od 1992. stacionirano je nekoliko stotina vojnika UN-a, polovica od njih su Amerikanci. Oni će tamo ostati, od kolovoza moguće pod mandatom NATO-a. U Makedoniji je stanje zbog umjerene politike Skopja bitno bolje. No posljednjih se mjeseci mogla primijetiti radikalizacija i makedonskih Albanaca. Ako kao posljedica mogućega rata Kosovo postane neovisno ili bude podijeljeno između Srba i Albanaca, albanska bi manjina na zapadu Makedonije također mogla najaviti svoje zahtjeve. To je drugi aspekt 'albanskog pitanja' u bivšoj Jugoslaviji. No takve bi pomisli ugrozile opstanak Makedonije zbog čega Skopje odbija zahtjeve tetovskih Albanaca za većom samoupravom. Tako se radikalizacija zanjihala na sve strane. No ako se gubitnici povijesnog procesa - Srbi i kosovski Albanci - pripremaju na 'zadnju bitku', ona će, ako se ne spriječi, biti osobito krvava. Mirno rješenje ima izgleda samo tada ako obje strane preskoče povijesne sjene koje teško pritišću narode Balkana. S povijesnom logikom ili čak s povijesnom pravdom to nema veze - ali ima puno s pragmatičnom politikom na koju Zapad može pokrenuti, ponajprije Srbe, samo silovitim prijetnjama" - piše među ostalim Matthias Rüb. 090247 MET mar 98