LA REPUBBLICA O KOSOVU - 7. III.

ITALIJA LA REPUBBLICA 7. III. 1998. Četvrta balkanska bojišnica "Implozija Jugoslavije - nakon što ju je Titovo ljepilo držalo skupa 45 godina - otvorila je tri fronte sukoba. Prva, slovenska, ugasila se sama prije nego je prerasla u pravi rat, jer je Slovenija bila previše periferna s obzirom na srpske hegemonijske ciljeve. Druga i treća, hrvatska i bosanska, imale su poznate posljedice: ubijanje koje je trajalo četiri godine. Sada postoji opasnost od otvaranja četvrte fronte koja bi mogla biti opasnija od svih: ako Kosovo eksplodira, dogodit će se učinak domina koji će kobno povući Crnu Goru i Makedoniju. Sljedeći korak bila bi internacionalizacija sukoba s upletanjem Jugoslavije, Albanije, Bugarske, Grčke i Turske. Taj apokaliptični scenarij može se izbjeći samo pravodobnom kiruruškom intervencijom međunarodne zajednice. Rak-rana srpsko-hrvatskog i bosanskog rata u velikoj je mjeri bila podređena činjenici da su UN, Europska unija i Sjedinjene Države predugo igrale ulogu jadnog liječnika. Utjecali su se tradicionalnim lijekovima diplomacije i intervencijama 'peace keepinga' plavih kaciga, ne shvaćajući - ili gradeći se da ne razumiju - da se ne može pregovarati s onima koji razumiju samo jezik sile; a mir se nije mogao čuvati tamo gdje ga nije bilo. Tek je bombardiranje srpskih položaja u Bosni prekinulo pokolje i stvorilo pretpostavke za Daytonski sporazum. Potrebna je batina NATO-a da bi djelovala mrkva diplomacije: to je jedina djelotvorna poruka, s obzirom na Slobodana Miloševića, srpskog nacionalističkog vođu koji je otvorio prethodne fronte rata u bivšoj Jugoslaviji, a sada juriša na Kosovo. Čini se međutim da Zapad nije naučio lekciju iz posljednjih godina balkanske povijesti. Hvalio je Miloševića radi njegova 'pozitivnog utjecaja' u Bosni i oslobodilačku vojsku Kosova nazvao 'terorističkom skupinom' (riječi posebnog američkog izaslanika Roberta Gelbarda u Beogradu). A jaki čovjek iz Beograda držao je da ima slobodne ruke za sređivanje računa s Kosovarima. Prije deset godina, kad se počeo penjati na svoj pijedestal karizmatičnog vođe srpskog oslobođenja, Milošević se zakleo svojim sunarodnjacima s Kosova: 'Nitko vas više neće poraziti'. Prije sedam stoljeća, muslimani su Srbima baš u bitki na Kosovu nanijeli najteži poraz u njihovoj ratničkoj povijesti. Milošević misli da je kucnuo čas iskupljenja povijesti i ponovnog početka srpske ekspanzionističke politike, zaustavljene u Hrvatskoj i Bosni. Treba ga zaustaviti prije nego što bude prekasno. U ponedjeljak će se u Londonu sastati takozvana 'kontaktna skupina', sastavljena od šest zemalja: pet sudionika daytonskih pregovora (Sjedinjene Države, Rusija, Velika Britanija, Njemačka i Francuska) te Italija. Nažalost, postoji opasnost da susret propadne na početku. Rusija, srpski sponzor oduvijek, čvrsta na stajalištu da je Kosovo unutarnja stvar Srbije, odlučila je bojkotirati sastanak slanjem doministra vanjskih poslova umjesto Primakova. A drugih pet država već je poslalo pogrješne poruke. Rekle su da će pokušati uvjeriti Miloševića 'postupnim mjerama'. Baš su 'postupne mjere' zagnojile balkansku ranu u najtežim godinama srpsko-hrvatsko-bosanskog sukoba. Samo će Miloševiću dati vremena i prostora da nastavi s represijama uz opasnost da stanje dođe na točku bez povrataka. Robin Cook, britanski ministar vanjskih poslova koji je otišao u Beograd u funkciji turnusnog predsjednika Europske unije, pokušao je uvjeriti Miloševića jezikom diplomacije. Vratio se praznih ruku. Miloševićeva je računica jasna: vojničkom čizmom uništiti neposlušnost Kosovara u očekivanju da dobije slobodne ruke u Makedoniji gdje u kolovozu istječe mandat snaga UN-a s američkom većinom koje od 1992. osiguravaju mir. A za ostvarenje svojeg plana računa na potporu Rusije, na nesigurnost Zapada i na zamršenost u odlučivanju Ujedinjenih naroda. Računica se baš ne razlikuje od one koju je napravio Sadam Husein kad je izazvao međunarodnu zajednicu onemogućivši inspekcije dužnosnicima UN-a. Jedini mogući odgovor da bi se izbjegao taj plan prijetnja je uporabom sile, po shemi koja je funkcionirala sa Sadamom i koja je omogućila postizanje sporazuma Kofiju Annanu u Bagdadu. Zbog toga sa sastanka u Londonu treba stići jaka poruka, a ne plačljivo diplomatsko kmečanje. Inače će međunarodna zajednica na svojim leđima snositi odgovornost da je pridonijela otvaranju četvrte balkanske bojišnice, najpogubnije za stabilnost cijele Europe" - piše Paolo Garimberti. 090242 MET mar 98