6. III. FRANCUSKI LE FIGARO - O KOSOVU

FRANCUSKA LE FIGARO 6. III. 1998. Zaslijepljeni Beograd "U diplomaciji je poznato da se ustupci čine onda kad si jači. Budući da ne poštuje to temeljno pravilo bilo kakve dobre dugoročne politike, Slobodan Milošević, svemoćni predsjednik SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), sada se opet nalazi u poteškoćama. Muči ga problem koji je najprije iskoristio, a zatim ostavio osam godina da čuči u mraku - problem Kosova. O čemu se radi? Kosovo je južna pokrajina Srbije, veličine dva francuska departmana, s oko milijun i pol stanovnika, uz granicu s Albanijom i Makedonijom. Srbi tu pokrajinu, - jednu od najnerazvijenijih u Europi - smatraju kolijevkom svoje kulture. To dokazuju vrlo stari pravoslavni manastiri. Godišnjica bitke na Kosovu polju, gdje su 1389. godine desetkovani srpski velikaši pri pokušaju da se odupru otomanskim snagama, i dalje je najsvetiji nadnevak u srpskom kalendaru. Ali na Kosovu sada živi samo srpska manjina. Devedeset posto stanovništva je albanskog podrijetla i govori albanskim jezikom. Godine 1974. Tito je toj pokrajini dao autonomiju, a na rukovodeća su mjesta, logično, došli Albanci. Ali 1989. godine Milošević, tada glavni tajnik Komunističke partije Srbije, naprasno ukida autonomiju Kosova. Stoga se to kršenje krhke ravnoteže, koju je jamčio Ustav naslijeđen od Tita, može smatrati glavnim razlogom početka građanskoga rata koji će kasnije izbiti na području bivše Jugoslavije. Kosovo je postalo teritorij kojim se iz Beograda upravljalo na kolonijalistički način. Policija, uprava, državne ustanove i sveučilišta postali su mjesta gdje su se Srbi našli u povlaštenom položaju. Zato kosovski Albanci pribjegavaju pasivnom otporu i počinju zahtijevati nezavisnost ili priključivanje Albaniji, a djeca prestaju odlaziti u državne škole zato što su Srbi ukinuli nastavu na albanskom jeziku. Započinje režim apartheida, a podupiru ga snažne policijske snage. Tada se javljaju i teroristički napadi tajnovitih albanskih naoružanih skupina i svi shvaćaju da takvo stanje ne može dugo potrajati. U ožujku 1997. godine Albaniju zahvaća anarhija. Tirana za stanovnike Kosova više nije nikakva referenca, i oni više ne znaju kamo bi se okrenuli. To je bio idealan trenutak kad je Beograd mogao pregovarati o vraćanju autonomije s Ibrahimom Rugovom, umjerenim vođom pokreta pasivnog otpora. Ali je Milošević, zaslijepljen vlastitom snagom i slabošću protivnika, propustio tu prigodu. I sada se suočava s vrtlogom pobune, kao posljedicom terorizma i represije, ali i s pritiskom zapadnih sila i uskoro će morati početi pregovarati. I to u najgorim okolnostima", piše Renaud Girard. 090240 MET mar 98