THE INTERNAT. HERALD TRIBUNE, 5II., TIJELA 14 KOSOVSKIH ALBANACA VRAĆENA KUĆAMA

INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 05. III. 1998. SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE Nakon nemira: tijela 14 kosovskih Albanaca vraćena kućama "Crveni Mercedesov kamion provezao se pored polja punog žena izvan sebe od bola koje su sjedile na drvenim daskama postavljenima na betonske blokove a zatim je iz njega iznešeno 14 osakaćenih tijela i smješteno u poljsku kolibu. Tijela, među kojima su mnoga bila izdubljenih očiju i sa zjapećim ranama, bila su zamotana u deke i plahte. U tišini su iznešena iz kamiona, položena na poklopce drvenih lijesova a muslimanski svećenik sa crvenim turbanom ih je zamotao u bijele mrtvačke pokrove. Pokušavajući mrtvima odati počast, članovi obitelji su ušli u kolibu i pokušali oprati lica braće, očeva i djece. Mnogi su se slomili i trebalo ih je izvesti iz sobe. Mrtvi, oko 24 osoba ubijenih proteklog vikenda u najbrutalnijem čišćenju do sada pobunjenika oslobodilačke vojske Kosova koje su proveli srpsla policija i paravojne jedinice, na svojim su tijelima nosili biljege mučenja i masovnog smaknuća koji su bili i obilježja načina ubijanja protivnika srbijanskih snaga tijekom rata u BiH. Svjedočenja preživjelih, od kojih su mnogi teško pretučeni, doprinijela su težini optužbi da su se srbijanska policija i paravojne jedinice u crnim uniformama razbijesnjeli nakon što su tijekom vikenda ubijena četiri njihova čovjeka u dvije zasjede i iskalili svoj bijes na Albancima koji žive u područjima u kojima djeluju pobunjenici. Jedan od ranjenih, Sefer Nabiu, sjedio je u sobi u Likošanima, 40 km udaljenima od Prištine, prijestolnici pokrajine,(...). Dvaput je pogođen u nogu dok se sa svojom obitelji bio šćućurio nadajući se da će izbjeći na desetke policajaca koji su se bili spustili u selo u potrazi za oružjem i pobunjenicima. Oslobodilačka vojska Kosova, koja se bori za neovisnost pokrajine, u posljednjih je nekoliko mjeseci provela niz napada u kojima je stradalo barem 50 osoba. Pobunjenička skupina ima veliku podršku u dijelu pokrajine gdje je tek 10% od ukupno 2 milijuna ljudi srbijanske nacionalnosti, dok ostatak sačinjavaju Albanci. 'Bili smo u sobi nastojeći se zaštititi kada je iz helikoptera otvorena vatra na selo', kazao je Nebiu. 'Iz naoružanih oklopnih transportera počela je paljba a naposlijetku su stigle i redarstvene jedinice sa teškim naoružanjem. Redarstvenici su razbili prozor. Povikao sam da smo nenaoružani a zetim su otvorili vrata. U nas su uperili cijevi svojih pištolja i započeli pucati.' Sin i snaha gospodina Nebiua, Xhemshir i Rukie Nebiu, ubijeni su kada su redarstvenici sobu zasuli mecima.(...) Dok su ranjeni ležali stenjući, 72-godišnji susjed, Mohamed Islam Gjeli, dohvatio je motiku kako bi se suprotstavio redarstvenicima koji su nahrupili u njegovu kuću, kazali su preživjeli. On i njegov sin, Naser, ubijeni su u pucnjavi. Posljedica otpora oca i sina bila je vidljiva po dugačkom krvavom tragu koji je od predsoblja njihove kuće vodio preko stubišta do vrta. Izgleda da je policija tijela vukla do određene udaljenosti. Tijela su kasnije pronađena u prištinskoj gradskoj mrtvačnici. 'Vidio sam većinu tijela', rekao je Bajram Gashi, liječnik male seoske klinike koju vode Sestre milosrdnice, 'a na mnogima od njih vidljive su opekotine od baruta koje upućuju na smaknuća iz bliza.' Fihza Ahmeti, koja ima 35 godina, uhvatila je podignuti prst svoga trogodišnjeg sina, Rustema. Lice joj je bilo blijedo, bijeli rupčić na glavi postavljen ukoso, a oči širom otvorene od straha i izmorenosti. Supruga gospođe Ahmeti, Hamze, i devetoro članova obitelji Ahmeti srbijanski su policajci pokupili, pretukli kundacima pušaka i odveli iz sela. U ponedjeljak navečer, gospođa Ahmeti primila je poruku iz Prištinske mrtvačnice da je svih 10 mrtvo. Upravo su tijela obitelji Ahmeti, i još četiri žrtve koje su kasnije identificirali članovi obitelji, iznesena iz kamiona. 'Čuli smo muškarce kako viču od boli i kada su nam bili izvan vidokruga', kazala je, 'a zatim više nismo čuli ništa. Sve žene i djeca stjerana su u vrt kuće dok je policija pljačkala naše kuće, kradući sve što je bilo vrijedno, uključujući i naše zlato. Policija je u našim kućama ostala jedan dan, pijući, kuhajući obroke i spavajući. Mi smo morali ostati vani i nismo se smjeli micati iz dvorišta.' Preživjeli tvrde i kako su policajci izdvojili mlađe žene i odvukli ih da ih siluju. 'Stvari koje su im radili previše su prljave da bi o njima govorili', kazao je Šaban Šala, potpredsjednik Vijeća za obranu ljudskih prava, albanske skupine. U utorak ujutro na ogoljelom proplanku iznad sela okupilo se oko 40.000 ljudi i čekalo 14 tijela koja su stigla u predvečerje. Većina ožalošćenih, i neki od stranih izvjestitelja, do sela su morali ići kroz planine kako bi izbjegli policiju koja se nalazila na cestama. Gomila je strpljivo čekala 24 žrtve koje su ubijene ovoga vikenda kako bi ih položili ispred male platforme sačinjene od teretnih kola. Sheremet Sejdiu, koji ima 58 godina, sjeo je uz uzglavlje četiri bijela pokrova u kojima su se nalazila tijela njegovih sinova. Zagrlio je trogodišnjeg umuka i pokušao mu objasniti da je tijelo koje se nalazi pred njim njegov otac- bez uspjeha. 'Do sada nitko nije uspio shvatiti što se dogodilo', rekao je Osman Sejdiu, koji ima 53 godine. 'Moji nećaci su ubijeni nekoliko trenutaka nakon što je policija ušla u selo. Nitko ih nije ispitivao niti ih upitao tko su. Bili su Albanci. U Srbiji je to dovoljan razlog da budete ubijeni,'" završava svoju reportažu Chris Hedges. 060205 MET mar 98