NJEMAČKA - 5. III. SZ: ZAPAD NEMA PLAN ZA KOSOVO

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 5. III. 1998. Druga bitka za Kosovo Zapad je jučer Miloševiću obećavao ublažavanje sankcija a danas mu prijeti vojnom intervencijom na Kosovu, ističe Peter Muench. "Kosovski Albanci govore o ratu protiv civila a Srbi o albanskom teroru. Činjenice potvrđuju obje tvrdnje: statistika balkanskih strahota ponovo bilježi više od 20 mrtvih - riječ je o žrtvama okrutne srpske osvete za ubojstvo četiri policajca. No, bilo da je riječ o ratu ili o teroru, jasno je sljedeće: najnovija zbivanja u južnoj srpskoj pokrajini obilježavaju prekretnicu u kosovskom sukobu koji tinja već deset godina. Mir u okružju represije, neobična ravnoteža između srpskog pritiska i albanskog otpora, dokončan je. Albanci se brane. Na Kosovu više nije moguće održati status quo. Nakon završetka ratova u Hrvatskoj i Bosni, zona akutne opasnosti premješta se na čitav južni Balkan. Nitko više ne može reći da se nas to ne tiče. Međunarodna zajednica mora reagirati ali čini se da ponovo uopće nije spremna. Sastojaka za novi rat na Balkanu ima u obilju: riječ je o eksplozivnom sukobu dva naroda. Preostalih samo 200 tisuća pripadnika srpske manjine tlači pod dirigentskom palicom Beograda dva milijuna Albanaca. Tome valja pribrojiti vjerski sukob. Srbi su pravoslavci a Albanci većinom muslimani - iako svjetovno orijentirani. Dodatak je socijalni čimbenik. Kosovo je dio Trećeg svijeta u Europi - siromašno, bez radnih mjesta i sa žalosno propalom infrastrukturom. Trenutačno su izgledi za miroljubivo rješenje sukoba ravni nuli. Stajališta protivnika apsolutno su nespojiva. Beogradska politika uravnilovke suprotstavljena je albanskom zahtjevu za odcjepljenjem. Obje strane svjesno su pokidale sve veze. Srpska politika mitološki je preuveličala pitanje Kosova, čiju bit - osim vlasti - čini pljačka povelikih prirodnih bogatstava. Propaganda ističe da je Kosovo 'kolijevka srpske kulture' gdje se nalaze stari pravoslavni manastiri; u bici na Kosovu Srbi su se prije više od 600 godina morali predati Turcima. Navedene tvrdnje postižu željeni učinak: svi srpski politički blokovi zastupaju jednako stajalište prema pitanju Kosova. To je pak stajalište okov za Albance. Dok jedni Kosovo veličaju kao svoj 'nacionalni Jeruzalem', Srbija je za Albance 'otprilike jednako zanimljiva kao i Etiopija', izjavljuje premijer albanske vlade u ezgilu Bujar Bukoshi, koji živi u Njemačkoj. Albanci ne žele više imati nikakva posla sa Srbima. Otkada im je Slobodan Milošević 1989. g. oduzeo autonomiju, koju je Tito utemeljio u jugoslavenskom ustavu, Albanci su prekinuli sve kontakte i u ilegali organizirali svoju državu u sjeni. Proklamirani je cilj samostalnost njihove 'Republik Kosova'. Za taj će se cilj boriti. Ostanu li političke fronte i dalje tvrde, više neće biti upitno hoće li sukob na Kosovu uopće eskalirati već kada će se to dogoditi - prije ili kasnije. Postoje razni mračni scenariji: stalni teror a la Sjeverna Irska, nekontrolirani pokolj kao u Alžiru ili otvoreni rat po uzoru na Bosnu, koji bi zahvatio čitavu regiju. U taj bi sukob izravno bile uključene sama Albanija i Makedonija, u kojoj živi brojna albanska manjina. Stanje je zamršeno. Pomoć mora stići izvana. No, ta je pomoć predugo uskraćivana. Danas se Zapad izvlači i pokušava prikriti svoje propuste. Njemački ministar vanjskih poslova Kinkel zavarava Albance da sukob na Kosovu nije mogao biti obrađen u Daytonu 'iz vremenskih razloga'. Istina je pak da se na pregovorima o Bosni, na kojima je Milošević bio u nepovoljnom položaju, nitko nije usudio dotaknuti taj problem. Kinkel je danas ipak primijetio da je to trebalo učiniti - između ostalog i zato što je taj problem u vidu izbjeglica osjetan i u Njemačkoj. Greška je uočena i slijedi suočavanje s posljedicama. Radi pokretanja stvari na Kosovu, polugu valja uglaviti u Beogradu. No, Beograd ne želi čak ni poslušati prijedlog Zapada o kompromisnom rješenju u vidu autonomije krajnje nejasnih obrisa. Proteklih je mjeseci ritual bio sljedeć: Srbi su odbijali svako uplitanje u njihove 'unutrašnje stvari'; Zapad je prosvjedovao ali sva njegova verbalna akrobavika može biti sažeta u sljedećoj rečenici: pokušat ćemo ponovo. Europljani su se čak pomirili s Miloševićevom zabranom otvaranja europskog ureda u glavnom gradu Kosova Prištini. Ne bude li Zapad djelovao već samo reagirao, uvijek će kaskati za događajima. Trgnute iz mrtvila nedavnim krvoprolićem, zapadne zemlje danas grozničavo razmišljaju i o mogućnosti vojne intervencije, koja bi trebala poslužiti kao prijetnja Srbima. Nasumičnost tog razmišljanja razotkriva činjenica da je Miloševiću prošlog tjedna obećano ublažavanje još važećih sankcija. U to je vrijeme sukob na Kosovu već kuhao ali vjerovalo se da treba osigurati dobro ponašanje Miloševića u Bosni. No, pokušaj rješavanja jednog problema na račun drugog neće riješiti baš ništa. Naprotiv, krize se zaoštravaju", zaključuje Peter Muench. 060149 MET mar 98