FRANCUSKA-LE MONDE OD 5.4.98. UVODNIK O KOSOVU

FRANCUSKA LE MONDE 5. IV. 1998. Kosovo, naša stvar "Ovaj put se neće reći da međunarodna zajednica nije na vrijeme povela računa o prijetnji koja ponovno visi nad Balkanom. Kosovska bačva baruta na rubu je eksplozije. Ovu siromašnu pokrajinu na jugu Srbije Srbi smatraju svojom nacionalnom kolijevkom, no u njoj živi 90 posto Albanaca. Raspad Jugoslavije počeo je ustvari 1989., kada je Slobodan Milošević ukinuo autonomiju na Kosovu i u Vojvodini, na sjeveru, gdje živi jaka mađarska manjina. Od tada, suzbijanje težnji kosovskih Albanaca - s brojnim povredama sloboda i ljudskih prava - nije prestajalo, ali je problem bio zabašuren ratom u BiH. Zanemarivana do Daytona, sudbina Kosova sada postaje jedna od glavnih briga. Britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook je u Beogradu uime Europske unije. Uskoro će ga slijediti francuski i njemački kolega Hubert Vedrine i Klaus Kinkel koji će zajedno doputovati, što su kanili još u prosincu 1997., ali neće moći doći u Prištinu, prijestolnicu Kosova, kao što su to u početku željeli. Svi će se kod Miloševića zauzimati za pregovore, za početak kojih gazda 'malene' Jugoslavije (Srbija i Crna Gora)nije, čini se, raspoložen. Možda će se sjetiti da je 1992. američki predsjednik George Bush koji se tada malo brinuo za rat u Bosni, srbijanskim čelnicima označio 'crvenu crtu' koju ne smiju prijeći, Kosovo. Razlog međunarodne zabrinutosti je jasan: iza Kosova se ocrtava cijelo 'albansko pitanje', t.j. činjenica da većina stanovnika albanskog podrijetla ne živi u Albaniji, već je rasuta po nekolikim balkanskim državama. Ako zbog pritisaka i poniženja koja trpe na Kosovu zatraže pravo da žive zajedno u jednoj nacionalnoj državi, teško će se izbjeći požar na tome području. Sve do sada, vlasti koje su se smjenjivale u Tirani imale su dovoljno mudrosti da ne pokreću to pitanje. Za izlazak iz kosovske slijepe ulice, gdje bi umjerene Albance uskoro mogla preteći nekolicina ekstremista, nema čudotvornog rješenja. No još uvijek ima vremena da se pokrajini vrati autonomija, da se provedu sporazumi sklopljeni u rujnu 1996. između Beograda i albanskih predstavnika, da se srbijanska vojska zamijeni mješovitim redarstvenim snagama. Milošević se odupire, srbijanski 'demokrati' šute. Europljani bi odlučno morali opetovati da reintegracije Srbije u međunarodnu zajednicu neće biti bez pregovora koji će povesti računa o legitimnim težnjama kosovskih Albanaca. Ukratko, morali bi pokazati da Kosovo nikako ne može biti samo nutarnja srbijanska stvar", piše u uvodniku lista. 060145 MET mar 98