RUSIJA-NEZAVISIMAJA OD 4.3.98. KOSOVO JE STARA SRBIJA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 4. III. 1998. Kosovo opet ključa Aleksandar Kuranov izvješćuje o stanju na Kosovu: "Prema podacima koje smo dobili do utorka u podne, na Kosovu vlada napeti mir. Istina, doznalo se za ubojstvo umirovljenog srpskog redarstvenika nedaleko od Prištine. Prema priopćenju beogradske radijske postaje B92, nepoznate su osobe napale kuće više desetaka srbijanskih obitelji u blizini grada Dečana, osam kilometara od prijestolnice. Ako na Balkanu opet dođe do eksplozije, to će svakako biti na Kosovu, drže mnogi međunarodni promatrači koji zabrinuto promatraju stalno izbijanje nasilja u toj jugoslavenskoj pokrajini gdje 90 posto od dva milijuna puka čine Albanci. Toga su se problema pokušavali dotaći pojedini poznati političari, a i međunarodne su političke ustanove nudile svoje posredničke usluge. No službeni je Beograd obično osuđivao te pokušaje, misleći da je 'kosovsko pitanje' nutarnja stvar Savezne Republike Jugoslavije. Sada europske prijestolnice sa zanimanjem očekuju dolazak šefa ruske diplomacije Jevgenija Primakova u Jugoslaviju, držeći da će on - kako Moskva ne bi sasvim izgubila utjecaj na tome području - na pregovorima s domaćinom pokušati dotaknuti tako vruću temu, posebice u svjetlu zadnjeg 'krvavog vikenda' na Kosovu koje često zovu 'jugoslavenskom Čečenijom'. Moskva je više puta pozivala na konstruktivan dijalog između Beograda i Kosova. U ponedjeljak je rusko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo da 'odlučno osuđuje terorističke činidbe i poziva na suzdržanost i neuporabu sile'. Na Smolenskom trgu misle da se rješenje kosovskog problema mora temeljiti na teritorijalnoj cjelovitosti SRJ, vodeći računa o pravima kosovskih Albanaca i svih stanovnika pokrajine u skladu s normama OESS-a, helsinškim načelima i poveljom UN-a. (...) Drži se da su pokretači izgreda borci ilegalne albanske vojne postrojbe pod nazivom Vojska za oslobođenje Kosova (VOK). Oni su i prije izazivali izgrede ne samo da bi, kako su objavili njihovi vođe, još jednom izazvali srbijanske vlasti da žestoko odgovore, već i da obrate pozornost međunarodne zajednice na kosovski problem. Ipak, glavna je zadaća ovdašnjih ekstremističkih snaga odcjepljenje pokrajine od SRJ i njezina neovisnost koja je jednostrano bila proglašena već 1992. Još prije 70 godina na Kosovu, koje se često naziva kolijevkom srpske kulture, živjeli su uglavnom Srbi i Crnogorci. No već nakon 40 godina, Albanci su postali većina u toj pokrajini. Prema ustavu SFRJ iz 1974. Kosovo je zapravo bilo 'država u državi', budući da je dobilo svoj ustav, zakonodavna tijela, vladu, pa čak i pravo da sklapa međunarodne sporazume. S vremenom se domaćim nacionalistima to činilo malo, pa su u proljeće 1981. izazvani najprije čisto studentski, a zatim i masovni prosvjedi, kojih je glavni zahtjev bio da ta pokrajina, koja je bila u sklopu Srbije, postane samostalna savezna republika. Sljedeće godine, nakon Tita, prošle su u znaku stalnih sukoba između Albanaca i jugoslavenskih redarstvenih snaga. Takvo je stanje moralo utjecati na sadržaj novog srbijanskog ustava iz 1989. koji je Kosovu dao samo teritorijalnu i kulturnu autonomiju. Njegovu je prihvaćanju prethodio pravi ustanak u pokrajini koji je više desetaka osoba stajao života. Daljnji su oružani izgredi domaćih Albanaca doveli do toga da je srbijanska skupština ukinula Kosovu i administrativnu autonomiju. Nakon godinu i pol dana stanovnici Kosova pošli su za primjerom Slovenije i Hrvatske i jednostrano proglasili svoju neovisnost od ostalog dijela SFRJ koja se raspadala. No njihovu samostalnost nitko u svijetu nije priznao, a jugoslavenska je vojska razmjerno brzo uspjela uspostaviti barem vanjski red u pobunjenoj pokrajini. Neslužbeni politički vođa kosovskih Albanaca Ibrahim Rugova, kojega mnogi ovdje s poštovanjem zovu 'predsjednikom' ili čak 'našim Ghandijem', izlaz iz sukoba s vlastima radije traži mirnim putom, stalno se obraćajući UN-u i drugim međunarodnim organizacijama i zapadnim vođama. Ni možebitna smjena političkog režima u Beogradu ne bi stanovnicima Kosova donijela nikakvo dobro, jer gotovo svi vođe tamošnje t.zv. demokratske oporbe imaju još čvršća protualbanska stajališta. Primjerice, Vuk Drašković je nedavno iznio izazovan prijedlog da se Kosovo službeno preimenuje u Staru Srbiju." 050236 MET mar 98