AUSTRIJA 28. II. DER STANDARD: EX-POVJERENIK UN ZA NESTALE: NESTALI NISU PRIORITET

PRIORITET AUSTRIJA DER STANDARD 28. II. 1998. I mrtvi dijele zemlju Etničke skupine cjenkaju se međusobno za svako tijelo i za dozvole za rad ekipa za ekshumaciju, izvješćuje Gerald Knaus. "Masovne grobnice u Bosni obrasla je trava. Tamo gdje žrtve nisu pokopane, kao, primjerice, u Gravici, ljudske kosti glođu životinje. Kroz to brdovito područje sjeverno od Srebrenice prolazila je u srpnju 1995. g. 'cesta smrti', duž koje su vojnici Republike Srpske (RS) krenuli u lov na deset tisuća muškaraca, izbjeglih iz zaštićene zone UN u Srebrenici. Tko je uhvaćen, ustrijeljen je a mnogi su leševi jednostavno ostavljeni nepokopani. Na područje u okolini Gravice bili su u studenom 1997. g. usredotočeni i radovi bošnjačke ekipe za ekshumaciju: u roku od 15 dana nađena su 73 tijela. Na jednoj čistini nađena je skupina od devet muškaraca - najmlađi je imao 11 godina - a pored tijela još su ležale otvorene konzerve. Blaga zima olakšava rad: sljedećeg tjedna počinje sezona ekshumacije. Tri ekipe - Hrvati u srednjoj Bosni, Srbi u Jajcu i Bošnjaci u Hercegovini- tragat će za ratnim žrtvama, dok se članovi obitelji 20 tisuća nestalih nadaju da će doznati nešto više o sudbini svojih najmilijih. Sudbine mnogih nalikuju onoj Mirsade Ćatović: 1992. g. srpski susjedi odveli su njezinog muža i sina zajedno s još 40 muslimanskih Bošnjaka i otada ih nitko nije vidio. Mirsada sluti gdje su pokopani i zna imena ljudi koji su ih odveli. Mehrudin Mešanović, preživjeli iz Srebrenice, također je u srpnju 1997. vidio stotine smaknutih u trnovitoj živici duž puteva. Tvrdi da bi ih pronašao kada bi se mogao vratiti. Neizvjesna sudbina pojedinaca muči mnoge a zastoj u potrazi djeluje poput izdaje. Većina pretpostavljenih masovnih grobnica nalazi se u Republici Srpskoj. No, istočni dio RS čvrsto nadziru Karadžićeve pristaše a svaka ekshumacija donosi dokaze za podizanje optužbe zbog ratnih zločina. Dok je kod nestalih osoba srpske nacionalnosti riječ o palim vojnicima, većinu nestalih Bošnjaka čine civili. Etničke skupine cjenkale su se prošle godine za svako tijelo, za svaki dozvoljni sat rada a pronađena 73 tijela kod Gravice čine iznimku. Srpska strana inzistira na 'reciprocitetu', naglašavajući da samo po jedna ekipa smije prelaziti granicu između entiteta. Bošnjaci strahuju da će Srbi zbog nerazmjerno manjeg broja nestalih brzo izgubiti interes budu li ekshumacije pretvorene u razmjenu. Prioriteti Hrvata također su nejasni. Primjerice, bivši gradonačelnik zapadnog dijela Mostara Ivan Prskalo predložio je da međunarodna zajednica pomogne pri premještanju groblja - nekoj vrsti 'etničkog čišćenja mrtvih'. Međunarodni stručnjaci kritiziraju i rad Bošnjaka. U Bihaću na sjeveroistoku Bosne konzervirano je brdo kostiju koje krije do 80 tijela. 'Interes Mašovića, vođe bošnjačkog povjerenstva za nestale, jest velik broj leševa kao dokaz o dimenziji počinjenih zločina', ocjenjuje stručnjak koji želi ostati anoniman. No, Mašović se žali na nedostatnu potporu međunarodne zajednice: 'Nastavimo li ovim tempom, kopat ćemo još 18 godina'. Posvuda nedostaje stručnjaka, u prvom redu forenzičnih antropologa. Primjerice, u Tuzli na identifikaciju čeka više od 1000 tijela, konzerviranih na bošnjačkom području. Austrijanac Manfred Nowak, bivši povjerenik UN za nestale, potvrđuje: 'Pitanje nestalih nema status prioriteta'. To je po njegoj ocjeni greška budući da su neotkrivene masovne grobnice teška hipoteka za budućnost. 'Pitanje nestalih pogađa žive, članove obitelji koji žele početi normalno živjeti', podsjeća Nowak" na kraju članka Geralda Knausa. 020232 MET mar 98