FRANCUSKA-LIBERATION OD 28.2.98. NIKOLAJ DRUGI

FRANCUSKA LIBERATION 28. II. 1998. Rusija: car je mrtav... i uskoro pokopan "Tko će imati čast, i k tome, prednost u pokapanju pronađenih ostataka posljednjeg ruskog cara Nikolaja II., njegove obitelji i pratnje koji su napokon i službeno identificirani? Otimajući se za kosti carskog dvora, javna glasila triju gradova - Jekaterinburga, Petrograda i Moskve - podržavala su napetosti između gradova. Vladino povjerenstvo na čelu s prvim dopredsjednikom vlade Borisom Nemcovom predložilo je, objavljujući koncem siječnja svoje zaključke, da to bude Petrograd, a dan pokopa 17. VII. 1998., t.j. osamdeseta obljetnica njegova pogubljenja. Boris Jeljcin, vrhovni sudac u ovom natjecanju, zatražio je blagoslov patrijarha Pravoslavne crkve. Crkva je bila suzdržana: ona još sumnja u vjerodostojnost kostiju (što priječi moguću kanonizaciju cara koji, međutim, nije bio svetac), ali se neće protiviti pogrebu. Zbog toga je Boris Jeljcin jučer prepustio Borisu Nemcovu da pred tiskom potvrdi izbor povjerenstva, a to je Petrograd. Jekaterinburg je razočaran, kao i Lille, kojega je kandidatura za Olimpijske igre odbijena. U tome su uralskom gradu tisuću kilometara udaljenom od Moskve, u kući bogatog trgovca Ipatjeva, u noći sa 16. na 17. VII. 1918. boljševici poubijali članove carske obitelji i njihove sluge. Jakov Sverdlov, mjesni boljševički vođa koji je (loše) razradio pothvat, dao je svoje ime gradu Sverdlovsku koji je 1991. postao Jekaterinburg. Na Lenjinovoj ulici još uvijek se šepiri Sverdlovljev kip, dok od kuće bogatog trgovca nije ostalo ništa. Osamdesetih je godina broj znatiželjnika i nostalgičara koji su ovuda švrljali bio u porastu, pa su u strahu od utvare hodočašćenja na divlje, u jednoj 'tajnoj odluci' zaključili (Politbiro) da taj simbol treba srušiti. Područni je odbor stranke primio na se 'odluku' s vrha. Ona je bila 'provedena' tajno, noću, i kuća je bila uništena, kao kada su u našim komunističkim predgrađima bile preimenovane ulice koje su nosile Staljinovo ime. Tko je tada bio prvi čovjek stranke u Sverdlovsku? Domaći sin, stanoviti Boris Jeljcin... Sadašnji guverner Jekaterinburga Eduard Rossel uložio je puno snage u obranu stvari za koju je unaprijed znao da je izgubljena (možda zato što Jeljcin želi zaboraviti zgodu s Ipatjevljevom kućom), tvrdeći kako je normalno da se svo to otmjeno društvo pokopa na samom mjestu tragedije te da je to pravo mjesto da se potakne na kajanje. Za utjehu, grad ovog utjecajnog guvernera bit će domaćin susreta na vrhu Jeljcina, Kohla i Chiraca 25. i 26. ožujka. U međuvremenu, prije 48 sati, dvije su bombe oštetile kapelu i križ u spomen caru u blizini mjesta njegova pogubljenja. Moskva nije imala nikakvih izgleda. No njezin gradonačelniku Jurij Lužkov koji je strastven i uvijek voli da se o njemu govori, ipak drži da car, koji je abdicirao u veljači 1917., i tako postao 'tek jedan od Romanova', treba biti pokopan na Novospasskom groblju u Moskvi gdje su 'pokopani članovi carske obitelji koji nisu bili carevi', što je nategnuto mišljenje. Andrej Jakovljev, (komunistički) guverner Petrograda, uvjeren u svoju vrhovnu vlast, predložio je 'demokratsku' inačicu carskog pokopa. U utvrdi Sv. Petra i Pavla, gdje je grobnica Romanovih, Jakovljev želi da se pokraj Nikolaja II., njegove žene i troje njihove djece (tijela dvoje drugih nisu nađena) u utvrdi Sv. Petra i Pavla, gdje je grobnica Romanovih, pokopaju i oni koji su ih pratili u smrt - liječnik, kuhar, sobarica i sluga, kako bi 'taj zajednički grob postao mjesto pokajanja i pomirbe, bez obzira na društveni položaj ubijenih'. Takvo poslijesovjetsko viđenje stvari 'u velikoj je većini' odobrilo povjerenstvo na čelu s Nemcovim, ali ga ovaj posljednji jučer nije potvrdio. Žali se predstojnike protokola na sam dan pokopa: kamo smjestiti kuharovu obitelj, između španjolskog dvora i predstavnika Francuske? Kako god bilo, carski ostaci ne mogu mimoići Petrograd, carski grad kojega je utemeljio Petar Veliki i koji će samo još dublje uroniti u svoju blještavu prošlost u trenutku kada se njegova sadašnjost provincijalizira. Jekaterinburg je odnio veliku nagradu. Moskva je više nego ikada financijska i gospodarska prijestolnica zemlje. Prijepor između gradova bliži se kraju. No nazire se drugi: treba li pokopati Lenjina ili ne? Ako da, u kojem gradu? U Petrogradu pokraj njegove mame? U Uljanovsku? U Moskvi? Ovo pitanje, još neugodnije od careva, o kojemu će se očitovati na referendumu o kojemu se više ne govori, za sada je jednostavno 'zakopano'. Na oltaru nacionalne pomirbe, o Lenjinu nema jedinstvenog mišljenja, a o caru da, na neki način, jer mnogobrojni narod nije briga za ravnodušne ljude. Careve kosti ne traže kruha. Lenjinova mumija, utvara živoga, puno je teža za probavu", kaže se u napisu Jean-Pierra Thibaudata. 020223 MET mar 98