VJESNIK-AMERIČKA...-STRöHM-26-2

VJESNIK 26. II. 1998. Američka netaktičnost prema Hrvatskoj Ponašanje nekih američkih diplomata u Hrvatskoj analizira Carl Gustaf Ströhm, ocjenjujući kako se oni "u zapadnim zemljama drukčije ponašaju nego u Hrvatskoj". Izdvaja jedan od primjera i piše: "Ako npr. američki izaslanik za bivšu Jugoslaviju (već i sam taj pojam je više nego apsurdan) gospodin Gelbard javno napada predsjednika Hrvatske zbog jednoga govora - onda je to, blago rečeno, netaktično, neuljudno ponašanje. Ako se to dogodi još i na tlu Srbije, takorekuć u predsoblju Slobodana Miloševića, onda se moramo upitati kakve ciljeve američka diplomacija ima na ovom prostoru. Možda jačanje Srbije na račun Hrvatske i hrvatskih interesa?" Sličan je primjer, navodi Ströhm, intervju što ga je američki veleposlanik Montgomery dao riječkom 'Novom listu' i također "javno okvalificirao govor predsjednika Tuđmana na način koji je neobičan. Možemo još dodati: kad bi jedan američki veleposlanik, recimo u Parizu, na sličan način u francuskoj javnosti, npr. u intervjuu za neki list, kritizirao predsjednika Chiraca zbog njegove antiameričke politike za vrijeme krize oko Iraka, u francuskoj bi javnosti nastala bura negodovanja i prosvjeda. Francuzi su vrlo osjetljivi u tom pogledu i zato Amerikanci skršenih zuba šute, barem na diplomatskoj razini (što rade mediji, to je već duga priča). Iz spomenutog intervjua Ströhm izdvaja "i izjave koje su na neki način komične: npr, ako se on kao neposredni izaslanik predsjednika Sjedinjenih Država, tj. najveće svjetske supersile, javno bavi riječkim karnevalom, koji - kako su mu rekli - tobože iz političkih razloga nije bio prenošen na Hrvatskoj televiziji. Hoće li se američka diplomacija i ubuduće baviti riječkim karnevalom ili sutra možda i samoborskim fašnikom? Onda bi se veleposlanik morao akreditirati u tamošnoj fašničkoj republici", komentira novinar. Prepuštajući karneval "zabavljačima i komedijašima, a ne diplomatima", Ströhm u nastavku upozorava na jednu puno ozbiljniju izjavu iz razgovora s američkim veleposlanikom, "koja svakom normalnom čovjeku diže kosu na glavi", a u kojoj Montgomery kaže: 'Fotografija (u 'Novom listu') na kojoj prosvjednici probijaju kordon policije izuzetno je snažna poruka'. "Kako shvatiti ovu rečenicu? Odobrava li doista američki veleposlanik 'probijanje kordona policije', tj. javni nered ili čak i ustanak? Što bi se dogodilo kad bi neki u Washingtonu akreditirani veleposlanik, npr. za teških uličnih nemira što su se nedavno dogodili u Los Angelesu, rekao da je otpor demonstranata policiji 'snažna poruka'?", pita Ströhm i uz napomenu kako veleposlanik Montgomery "nije ni više ni manje nego činovnik svoje vlade koji ispunjava direktive", odnosno direktive State Departmenta, u nastavku piše: "Moramo se podsjetiti da je u američkom Ministarstvu vanjskih poslova već otpočetka postojala jaka projugoslavenska i antihrvatska struja (npr Warren Zimmermann ili Eagelburger). Očito, ta struja je još i sada utjecajna. Hrvatska politika mora se snažno, ali i elegantno suprotstaviti takvim tendencijama. Hrvati moraju Amerikancima sasvim prijateljski dati do znanja da su im američki diplomati uvijek dobrodošli, ali diplomati - ne i američki 'guverneri'. Još jednom, moramo se sjetiti pokojnog češkog predsjednika Tomasa Masaryka (po kojemu i zagrebačka Masarykova ulica nosi ime), koji je mnogo prije Drugoga svjetskog rata rekao da za međusobne pregovore i odnose vrijedi jedna bezuvjetna pretpostavka - da se obje strane pridržavaju pravila: 'Ja sam gospodin - i ti si gospodin'". 260124 MET feb 98