VOA O ZAJEDNIČKOM ŽIVOTU HRVATSKIH I SRPSKIH POGNANIKA

GLAS AMERIKE - VOA 23. II. 1998. Predsjednik Zajednice pognanika Hrvatske Mato Šimić i predsjednik Udruženja prognanika i povratnika Srba u Republici Hrvatskoj Đuro Kresović govore o zajedničkom životu. Prilog pripremio Vlado Benić. "Prema našoj procjeni, mislim tu na prognanike Srbe iz Republike Hrvatske, da je za suživot moguć iz većeg broja primjera od strane povratnika Hrvata koji su se vratili u svoje kuće i prognanih Srba, koji se sada nalaze u njihovim kućama, kaže Đuro Kresović, predsjednik udruženja prognanih i povratnika Srba u Republici Hrvatskoj te dodaje: = Bilo je da su primili jedni druge, da su jedni s drugima pričali sasvim normalno, međutim bilo je i onih koji su vršili pritisak na razne načine. Čak je bilo i fizičkih napada, pucnjave, ugrožavanja sigurnosti na razne načine. Bilo je čak i ubojstava. Ne računajući te slučajeve koji su, nažalost, prerasli u pojavu, mislim da je i unatoč tome, s obzirom na mišljenje većine građana, suživot među ljudima potreban, s obzirom da je to multietnička zajednica bila i u toku ovog rata, jer preko 30 posto nesrpskog stanovništva u Baranji je živjelo i u toku rata. - Što će poduzeti vaše udruženje koje je još uvijek u registraciji. Čime će se baviti, koja je glavna preokupacija? = Za naše udruženje glavni je problem upravo zbrinjavanje prognanika, kako materijalno tako i njihovo socijalno zbrinjavanje, jer oni nisu izjednačeni s prognanicima Hrvatima prilikom povratka, a nemaju niz pogodnosti koji po zakonu imaju hrvatski prognanici, pa se tu moramo više angažirati, posebno nisu u mogućnosti da se usele, pa i u one kuće koje su dosad prazne, odnosno čitave, jer se nalaze neke druge osobe u tim kućama i imamo i domaćih ljudi koji se nalaze. I te domaće ljude trebalo bi, čim prije, koji nemaju status prognanika i povratnika, izbaciti iz tih kuća da bi naši prognanici napustili kuće vlasnika u kojima se sada nalaze i uselili se u svoje kuće. O težnjama, o poistovjećivanju prognanika povratnika i Srba raseljenih i izbjeglih, Mato Šimić, predsjednik Zajednice prognanika Hrvatske kaže: = Mi smo njima rekli, registrirajte se po zakonima, propisima Republike Hrvatske i upućujte svoje zahtjeve Vladi Republike Hrvatske, odnosno Saboru. A sa mog osobnog viđenja, mislim da nema potrebe. Niti smo mi iste žrtve, mi smo različiti i na temelju nastajanja kao populacije prognanika, a isto i u dužini trajanja. Tu su elementarni razlozi zbog kojih ne možemo imati ista prava i iste obveze. Ja govorim o našim obvezama. Naša obveza se vratiti, ostvariti prava iz posebnih zakona koje reguliraju, počam od zakona o obnovi, zakona o područjima posebne državne skrbi i sve ono ostalo što regulira. - Čuli smo da gospodin Kresović tvrdi kako je suživot moguć ili život jednih pored drugih. Što vi mislite o tome? = Ne koristim riječ suživot, vidim da se nameće, da se medijski eksponira. Tvrdim da će se život odvijati kao i u ostalim dijelovima Republike Hrvatske, da će živjeti na tim prostorima i u tim mjestima i Srbi, i Hrvati, i Mađari. Ostalo je samo pitanje kakav će omjer biti. Suživot, kada se vratimo na ovih šest i pol godina što se dogodilo, mislim da je iluzorno ga prizivati i priželjkivati. Najbolje i najljepše je da suživot ostane u onom vremenu u kojem je živio, a to je bivša Jugoslavija. - Gospodine Šimić, postoji li mogućnost da u bliskoj budućnosti žive jedni pored drugih, Hrvati pored Srba? = Pa jasno da postoji, ja tvrdim da oni i dan-danas žive. I na području hrvatskog Podunavlja, a pogotovo u slobodnim dijelovima Republike Hrvatske, da ne nabrajam samo najveće gradove nego i ona mjesta gdje su Srbi činili većinsko stanovništvo, kao što su Budinci, Tokadinci i u nekim drugim dijelovima Hrvatske." (VOA) 240226 MET feb 98