NJEMAČKA - 23. II. FR: 'ZAJEDNIČKA VANJSKA POLITIKA' EU JOŠ NIJE ZAŽIVJELA

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 23. II. 1998. Što su problemi konkretniji, to su stajališta Vijeća EU općenitija Knut Fries smatra da se EU pri suočavanju s vanjskopolitičkim krizama raspada na svoje sastavne dijelove. "Povući se, odvratiti pogled, zagladiti - kada stvari postanu konkretne, ministri vanjskih poslova EU udaljeni su od često prizivanog zajedništva kao i uvijek dosad. Jednom mjesečno 15 dama i gospode zavrti u Bruxellesu globus i zaustavi ga pritiskom palca. Ministri vanjskih poslova Europske unije - s pravom nazvani 'Opće vijeće' - raščlanjuju problematične zone ovog svijeta. Nijedna - koliko god udaljena - zemlja nije zaštićena od njihove rezolucije koja unosi svjetlo u tamu. Ovog ponedjeljka dnevni je red skroman: Južna Afrika, Švicarska, Kina, Iran, Bliski Istok, Balkan, Irak, Ukrajina, jugoistočna Azija, Baltik - i to je sve. Problem je sljedeći: tamo gdje je glas EU uistinu važan, Europljani ne znaju što bi rekli. Primjer Iraka: suočena s krizom, EU se raspala na sastavne dijelove. Velika Britanija, koja je odmah nakon početka svog polugodišnjeg predsjedanja EU uz fanfare isticala svoju vodeću ulogu u Europi, odlučno je zanemarila dužnosti u okviru te funkcije, nastojeći ostvariti bezrezervno vojno savezništvo sa SAD. Kada ga je skupština EU zbog toga prošloga tjedna pozvala na odgovornost, britanski ministar za europska pitanja Doug Henderson potražio je spas u mlakim isprikama: ta je tema po njegovim riječima i te kako pretresana u krugu partnera. No, posrijedi je bio neformalan sastanak na kojemu nije dopušteno donositi odluke, istaknuto je. Taj bi propust trebao biti ispravljen: bagdadska misija glavnog tajnika UN Kofija Annana dobit će punu potporu EU. Francuska, druga stalna članica EU u Vijeću sigurnosti UN-a, slijedi svoje nacionalne instinkte u suprotnom smjeru. Pariz želi spriječiti oružani sukob sa Sadamom Huseinom ako je to ikako moguće. 'Oni su izravni susjedi arapskog svijeta', izjavljuje jedan diplomat. Treba razumjeti da iz tog položaja proizlaze drukčiji prioriteti: takva raspodjela uloga nije čak ni bezuvjetno štetna!, naglašava on. Zaista, takva je raspodjela samo suprotna često prizivanoj 'Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici'. Primjer Irana: nakon neuspjeha 'kritičkog dijaloga' očitovana je spremnost na nagrađivanje pomirljivijih nastupa predsjednika Mohameda Khatamija. Veleposlanici EU vratili su se u Teheran, a razgovori bi trebali biti obnovljeni i na ministarskoj razini, dok ostale sankcije (u prvom redu formalna zabrana prodaje oružja i restriktivna politika izdavanja viza možebitnim pripadnicima špijunskih služba u iranskim veleposlanstvima) zasad ostaju na snazi. Nitko se još ne usuđuje imenovati novi polu-odnos s Iranom - 'riječ je jednostavno o dijalogu'. Takva ocjena možda nije i najbesmislenija s obzirom na različite signale koji stižu iz Irana. No, već se javljaju zabrinuti glasovi - i to ne samo iz SAD-a - da će vlade EU iskoristiti kontakte kako bi se ponovno odmah uključile u utrku za najbolje poslove. Primjer Kine: prevladava nada da je javnost zaboravila prošlogodišnju sramotu kada se EU upustila u žestoku svađu o pitanju treba li pred UN-om upozoriti na grub odnos Pekinga prema ljudskim pravima. Iz te je svađe u međuvremenu izvučena pouka na najnižoj razini: ako je tako teško postići suglasnost o tekstu, bolje je da od njega u potpunosti odustanemo - i to pod predsjedanjem britanske vlade koja u vanjskoj politici želi staviti poseban naglasak na ljudska prava. Umjesto toga, iz prašnjave škrinje izvučen je argument da je iza kulisa s Kinezima moguće postići više jer se oni, kao što je poznato, jako nerado izlažu reflektorima javnosti. Time je napušteno jedno od malobrojnih područja u kojima je EU dosada uspijevala pokazivati bar minimum odlučnosti. Rezime: 'Zajednička vanjska politika' EU strašno je važna stvar - samo ako se ne radi o nekom konkretnom slučaju", zaključuje Knut Fries. 240222 MET feb 98