DEN HAAG, 23. veljače (Hina) - Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u ponedjeljak je nastavljeno suđenje Zlatku Aleksovskom, saslušanjem dva svjedoka optužbe.
DEN HAAG, 23. veljače (Hina) - Pred Međunarodnim sudom za ratne
zločine na prostoru bivše Jugoslavije u ponedjeljak je nastavljeno
suđenje Zlatku Aleksovskom, saslušanjem dva svjedoka optužbe.#L#
Aleksovski je optužen za teška kršenja Ženevskih konvencija iz
1949. godine i kršenja ratnog prava i običaja, koja je, prema
optužnici, počinio kao upravitelj logora Kaonik pored Busovače.
Aleksovski je tu dužnost obnašao od siječnja do svibnja 1993.
godine kada su započeli hrvatsko-muslimanski sukobi u srednjoj
Bosni. Suđenje je počelo 6. siječnja i u prvom krugu saslušano je
šest svjedoka.
Svjedok Edib Novalić iz Busovače ispričao je pred sudskim vijećem
događaje iz siječnja 1993. godine kada su izbili hrvatsko-
muslimanski sukobi i veći broj Muslimana odveden u bivšu vojarnu
JNA u Kaoniku, kasnije pretvorenu u zatvor HVO-a.
Novalić je za sebe rekao da je bio jedan od uglednijih građana u
Busovači, bio je direktor u jednom busovačkom poduzeću. U JNA je
završio školu rezervnih oficira i 1990. godine stekao čin rezervnog
kapetana. On je osnivač Patriotske lige u Busovači, koja je kasnije
preimenovana u Teritorijalnu obranu i na kraju u Armiju BiH.
Stanje u Busovači bilo je potpuno normalno do siječnja 1993.
godine, kada je HVO postavljanjem kontrolnih točaka gotovo
onemogućio slobodno kretanje, rekao je svjedok. Nakon što je ABiH
postavila barikadu u Kaćunima, selu na cesti Busovača-Kiseljak,
HVO je 25. siječnja 1993. napao dio grada u Busovači, gdje su
pretežno živjeli Muslimani. Nakon dvosatne pucnjave svi su se
Muslimani predali, rekao je svjedok. Oko 200 muškaraca odvedeno je
nakon toga u Kaonik, gdje su zatekli još stotinjak zatočenih
Muslimana iz okolnih sela.
U Kaoniku ih je dočekao Zlatko Aleksovski. "On nam se predstavio kao
zapovjednik logora, rekavši da je uhićenje privremeno i ispričao se
što ne može pružiti bolje uvjete u zatvoru", rekao je svjedok i
dodao da su njegove riječi "malo umirile zatvorenike".
Svjedok je u Kaoniku proveo dva dana. Predstavnici HVO-a tražili su
od njega da posreduje u pregovorima oko predaje dva sela u okolici
Busovače. Predaja sela Strane je uspješno izvedena, a kada je
poslan u selo Merdani tamo nisu htjeli ni čuti za predaju, rekao je
svjedok. Novalić se iz Merdana nije vratio u Kaonik, nego je otišao
u Zenicu.
On je u protuispitivanju branitelja Zlatka Aleskovskog,
zagrebačkog odvjetnika Gorana Mikuličića potvrdio da Aleksovski
nije imao utjecaja na događaje u gradu i da nije imao informacije s
terena. Novalić je rekao da se u Kaoniku osjećao na "neki način
sigurnijim i zaštićenijim", nego da je ostao u Busovači. Rekao je da
su najviše utjecaja na događaje imali Dario Kordić i Anto
Slišković. Slišković je, prema svjedoku, bio šef vojne policije i
SIS-a (Sigurnosno informativna služba) i imao je pod nadzorom sve
što se događalo u Busovači.
Drugi svjedok je svjedočio anonimno pod pseudonimom "svjedok A".
Proveo je u Kaoniku nekoliko tjedana i za to vrijeme je vođen na
kopanje rovova na nekoliko mjesta u Lašvanskoj dolini. Ispričao je
da su uvjeti u zatvoru bili vrlo teški, bez grijanja i s vrlo malo
hrane. Jedanput dok su kopali rovove na Kuli pored Busovače,
skupina vojnika HVO-a odvela je nekolicinu zarobljenika u jednu
praznu kuću, gdje su teško pretučeni i mučeni. Nakon toga došla je
druga skupina vojnika HVO-a koja je uhitila i razoružale vojnike
koji su tukli zarobljenike. Zarobljenici su vraćeni u logor, gdje
im je pružena liječnička pomoć, a uhićeni vojnici su zatvoreni u
Kaoniku.
"Svjedok A" je oslobođen iz Kaonika u razmjeni zarobljenika. Rekao
je da je Aleksovskog prvi put vidio kada je došao u Kaonik.
Suđenje Aleksovskom nastavlja se u utorak.
(Hina) sv sb
231528 MET feb 98