KINESKI TISAK O REZULTATIMA POSJETA LI PENGA

PEKING, 20. veljače (Hina) - Rezultate upravo završenog posjeta premijera Li Penga Luksemburgu, Nizozemskoj i Rusiji uvodnik pekinškog, vladi bliskog dnevnika "Renmin ribaoa" sažeo je u petak u samome naslovu: "Jačanje ravnopravnog dijaloga i produbljavanje uzajamno korisne suradnje". Gledano kroz političke i gospodarske rezultate, premijerova turneja za Peking znači još jedan korak na putu što boljih odnosa s Europskom unijom i pojedinim njezinim članicama te korak dalje u gradnji partnerskih odnosa s Rusijom. Naravno, riječ je o odnosima koji su utemeljni na kineskom viđenju vlastitih geostrateških interesa i politici koja zadovoljava sigurnosne prioritete. Naglašavajući da su Kina i Europska unija dvije važne snage na svjetskoj političkoj i gospodarskoj sceni, povezane i interesima uzajamnoga gospodarskog razvitka i zajedničkim interesom za očuvanje mira i stabilnosti u svijetu, razumljivo je objašnjenje sve boljih ukupnih kinesko-europskih odnosa. Europsko-američki odnosi, dakako, također su element koji potiče kinesko zanimanje za čvršće povezivanje s Europom. Te veze s jedne strane amortiziraju američke pritiske na Kinu, a s druge, u sklopu tendencija multipolarnosti i novoga svjetskog poretka, Europu (na kinesko zadovoljstvo) politički čine manje ovisnom od SAD-a. Dijeleći s Rusijom stajališta glede multipolarnosti kao temelja novoga svjetskog poretka (u kojem Kina i Rusija kao "dvije velike sile u azijsko-pacifičkom području" imaju ulogu za koju se tek treba izboriti), Peking s Moskvom dijeli i uvjerenje kako Washington i nakon završetka hladnog rata nastoji zadržati poziciju svjetskog hegemona. Ipak, ističe se u svakoj prilici, kinesko-ruski partnerski odnosi nisu usmjereni protiv bilo koje treće strane. Interesno su utemeljeni, a grade se postupno, uz intenzivne razgovore na visokoj razini, koji nakon desetljeća loših kinesko-sovjetskih odnosa moraju dobrim dijelom služiti u gradnji uzajamnog povjerenja. Napokon, u Pekingu nedavno objavljena Izvješća Društva za strategijska i upravna pitanja o stanju u svijetu 1997.-1998., govoreći o svjetskim sigurnosnim prilikama i izrastanju Kine u priznatu svjetsku silu, ne zanemaruju činjenicu da Rusija (uz SAD) raspolaže vojnom silom dostatnom da ugrozi Kinu, kao i to da u Rusiji teorija o "kineskoj prijetnji" nerijetko pada na plodno tlo, što sigurno ne pridonosi jačanju uzajamnog povjerenja. Kina je pritom svjesna i unutarnje političke nestabilnosti u Rusiji (uključivo s položajem "ponižene vojske"), ruskih gospodarskih prilika (manjak snage za brži i snažniji gospodarski oporavak) te želje da se u međunarodnim odnosima vrati položaj izgubljen raspadom SSSR-a. Da se u tom svjetlu pojedini ruski vanjskopolitički interesi ne moraju slagati s kineskima, činjenica je koju Peking također uzima u obzir. Sve to, međutim, ne priječi Kinu i Rusiju u gradnji partnerskih odnosa; što više, oni su rješenje koje jednoj i drugoj strani jamči da se u međusobnim odnosima neće dovesti u konfliktne situacije (mir je uvjet bez kojega ni Kina ni Rusija ne mogu rješavati domaće probleme) i koje im istodobno dopušta rješavati svoje odnose s Amerikom. Što se Rusije tiče, po kineskom je uvjerenju ponajprije riječ o pitanju širenja NATO-a na istok (i širenja američkoga i NATO-ova utjecaja u području južnog Kavkaza i u središnoj Aziji). Zagovarajući u svakoj prilici politički dijalog, a izbjegavajući sučeljavanje, Peking nastoji osigurati mirno okruženje za vlastiti gospodarski i društveni razvitak, trudeći se stabilizirati i ojačati odnose s Washingtonom i dajući veliko značenje odnosima s Rusijom, što je u pravilu i jamstvo dugoročno stabilnih odnosa. (Hina) mer sd 201331 MET feb 98