MOŽE LI HRVATSKA KOŽNA I TEKSTILNA INDUSTRIJA KONKURIRATI EUROPI?

ZAGREB, 18. veljače (Hina) - Hrvatska ne može konkurirati Europi cijenama svojih tekstilnih i kožnih proizvoda zbog visokih troškova proizvodnje i cijene rada, precijenjenosti kune između 25 i 31 posto te visokih kamata za obrtni kapital, smatra profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta dr. Anđelko Bilušić. Usprkos tome, kožna i odjevna industrija nositelj je gotovo četvrtine hrvatskog izvoza u zadnjih sedam godina. Te industrije su i dalje 80 posto izvozne i to u djelatnosti gdje vlada najjača svjetska konkurencija.#L# Krajem prošle godine kožna i odjevna industrija zajedno su zapošljavale 47.100 djelatnika, što je 17 posto svih zaposlenih u prerađivačkoj industriji ili pet posto svih zaposlenih u Hrvatskoj. Te dvije industrije ostvaruju prosječno između 23 i 25 posto hrvatskog izvoza. Više od tisuću tvrtki registrirano je u tim industrijama, od čega 834 za proizvodnju tekstila i odjeće, a 169 kože i obuće. Od ukupnog broja tvrtki koje se bave proizvodnjom kože i obuće, čak je 135 obućarskih, a ta je industrija lani zapošljavala 15.300 djelatnika. No, usporede li se podaci s 1990. godinom, broj zaposlenih je više nego prepolovljen, a iskorištenost je proizvodnih kapaciteta krajem prošle godine dosegnula 59 posto, naglasio je predsjednik Hrvatskog saveza tekstilaca Mijo Petriček. Stagniranje je, prema njegovom mišljenju, rezultat neodređene strategije države prema tim industrijama. POMANJKANJE STRATEGIJE Hrvatska se sporo prilagođava konkurentskom okruženju, ističe dekan zagrebačkog Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije dr. Emir Hodžić. Nedostatak investicijskog kapitala, sporo restrukturiranje, nedostatak povezanosti proizvodnje i prerade, nepostojanje ekoloških standarda i stručnih kadrova, osnovni su problemi kožne i obućarske, ali isto tako i tekstilne i odjevne industrije. Velik su izvozni teret niska razina učinkovitosti, uzak asortiman proizvodnje, te izuzetno visoki ulazni troškovi, koji su prema procjeni stručnjaka zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, i do 70 posto veći nego u Europi. Dr. Bilušić smatra da je najveći problem pomanjkanje državne strategije razvoja, te oslanjanje na modele i strategije koje su preživjele. Dok se u Europi trideset posto svih investicija u te industrije troši na ekologiju, tehnološke i ljudske resurse, te marketing, hrvatska se industrija bori s gubitcima, naplatom svojih potraživanja i golemom cijenom obrtnog kapitala. Za industriju koja se zasad uspješno suočava sa svjetskom konkurencijom najvažnije je, naglašava dr. Bilušić, upravo poticajno domaće okruženje. Europski, ali i domaći stručnjaci preporučuju proizvođačima što hitniju specijalizaciju u proizvodnji, poboljšanje kvalitete proizvoda te ulaganje u stručne kadrove, koji danas čine svega šest posto svih uposlenika u tim industrijama. PERSPEKTIVE RAZVOJA Hrvatska kožna i obućarska industrija do ulaska u Europsku uniju, što bi joj osiguralo ravnopravni tretman na tom tržištu, mora unaprijediti svoju konkurentnost i marketing te prilagoditi proizvodnju europskim standardima kvalitete i ekologije - ocijenio je glavni tajnik Udruženja europskih nacionalnih saveza prerađivača sirove kože i proizvoda od kože (CONSTANS) Gustav Gonzales-Quijana Vaskez. Europa je i nadalje najveće tržište kože. Njezine prednosti su znanje, tehnološki kapaciteti i blizina modnih centara. Proizvodnja kože na tom je kontinentu lani dosegla vrijednost od osam milijardi američkih dolara, od čega se 25 posto potroši u samoj Europi, naglasio je Gonzales. U svijetu se godišnje preradi do 1,5 milijuna četvornih metara kože. Gotovo polovina europske potrošnje kože odnosi se na industriju obuće, otprilike 20 posto u industriji odjeće, dok se 30 posto koristi u kožnoj galanteriji, industriji namještaja te u automobilskoj industriji. U toj industriji ne postoje više nacionalne industrije već globalne regionalne industrije i to: europsko, azijsko i sjevernoameričko tržište. Stoga su glavne aktivnosti CONSTANS-a usmjerene na smanjenje carinskih barijera, uklanjanje izvoznih restrikcija za izvoz sirove kože i stvaranje ujednačenih tehnoloških i ekoloških standarda. Udruženje je spremno pomoći Hrvatskoj svojim znanjem i stručnošću da premosti "jaz" koji je dijeli od Europe. Krajem ove godine EU planira i uvođenje eko-etikete za obuću, a u taj bi se projekt mogla uključiti i Hrvatska, rekao je Gonzales. Jadranka Šević (Hina) js sbo 181215 MET feb 98