SLOVENIJA - DELO- 14. II. NE KUPUJTE HRVATSKU ROBU

SLOVENIJA DELO 14. II. 1998. Zrakoplovi se ruše, kombiji zalutaju "Mi Slovenci bili smo čak malo uvrijeđeni kad su nas nedavno ostavili pred NATO-ovim vratima. Nikako nam nije išlo u glavu zašto se Clintonu ne sviđamo, napokon je naša vrla diplomacija našla objašnjenje u američkoj unutarnjoj i vanjskopolitičkoj aritmetici. Ukratko, mi da smo sasvim u redu i da je samo splet američkih interesa kriv što nas nisu uzeli u NATO, piše Boris Jež. No onda je jednoga dana naš špijunski kombi zalutao u Hrvatsku i konačno smo dobili opipljivo objašnjenje zašto nas se hoće otresti. Diplomatskim jezikom događaj bi mogli preformulirati kao dokaz naše 'nedovoljne zrelosti' za NATO, a priprostije i iskrenije bez obilaženja recimo da imamo samilosti vrijednu vojsku. Time ne mislimo na zrakoplove, tenkove, rakete i drugo oružje koje nam nedostaje ili je zastarjelo; više se radi o ljudima, njihovu znanju, vještinama, organiziranosti, stegi i ne posljednje, vrijednostima koje bi trebala njegovati dobra vojska. Za sedam godina prikupila si je slovenska vojska lijep broj 'nezgodnih događaja' kojima se ne može pripisati neiskustvo nego puno više neprofesionalnost i raspuštenost, ako naravno nije posrijedi nešto još gore. Da podsjetimo na kaubojsko ponašanje 'specijalaca' po Dolenjskoj i u Depalo selu, u zadnje vrijeme rado raznese kakvu haubicu ili borbeni zrakoplov ošiša vrškove smreka. Dobro, događa se to i američkim pilotima koji imaju pik posebno na talijanske žičare no i njih uzme u škripac bar kakvo neovisno povjerenstvo. U nas se obratno očito ništa ne može istražiti i zadovoljavajuće objasniti javnosti, afere ostaju neraščišćene, premda je ministarstvo obrane upleteno u gotovo svaku drugu unutarnjopolitičku spačku. Zna se samo da šefove vojne obavještajne službe zamjenjuju kao na tekućoj vrpci kao da bi se radilo o kakvom intendantskom položaju. Je li s tom službom u kojoj očito može napredovati svaki isluženi kriminalist doista sve tako u redu da se parlamentarni odbori i povjerenstva mogu zadovoljiti paušalnim ministrovim objašnjenjima? Na vrhu te priče je naravno razglašeni špijunski kombi, afera kojom doslovno vrijeđaju zdrav mozak poreznih obveznika. Sva dosadašnja objašnjenja ministra obrane ne samo da su nedostatna, nego su zapravo arogantna: šteta ne bi naime trebala biti deset milijuna , kako tvrde huškački novinari nego samo milijun maraka. Ministar Turnšek očito nimalo ne mari da se u svijetu mnoga politička karijera zatrese i zbog bitno manjih svota i stvari: recimo zbog oralnog seksa koji ni hipotetično ne može ugroziti interese države. Pri nekim ministrovim objašnjenjima moraju se svakom razumnom čovjeku naježiti vlasi. 'Naravno da smo istraživali i druge okolnosti i pokazalo se da u službi elektronskog izvješćivanja neke stvari organizacijski nisu dorađene, odnosno posve su prepuštene odlukama radnika koji uživaju visok stupanj slobode', da je rekao Turnšek. Ako je tako, ministar bi morao odstupiti odnosno - što bi bilo primjerenije - premijer bi ga bez odgađanja morao smijeniti. Kako je rečeno: uopće se ne radi o kombiju pa makar stajao milijun ili deset milijuna; radi se o vrijeđanju zdrave pameti poreznih obveznika koje ministar obrane očito drži običnim glupanima. Kako inače razumjeti njegova pojašnjenja da letjelice doduše padaju a kombiji zalutaju a u vojsci je sve kako treba?" - pita Boris Jež. "Što znači da neke stvari nisu 'dorađene' i to za državu u tako značajnom interesnom fokusu kao što je elektronsko svladavanje bliže i dalje okolice? Je li nacionalna sigurnost Slovenije prepuštena pojedincima 's velikim stupnjem slobode' koji se očito ne snalaze ni u zaselcima uz državnu granicu a kamoli u džungli elektronskih događanja? Ima li ministarstvo obrane uopće kakav službeni 'postupak' za svoje prislušne i druge službe koji bi recimo određivao da takav kombi mora pratiti barem još jedno vozilo? Ministar obrane čak nekoliko tjedana poslije incidenta ne zna kako se njegovim službenicima moglo sve skupa 'dogoditi', što je još samo jedan dokaz da se neke stvari u slovenskoj vojsci rade na naš način, ad hoc, familijarno. Protiv obavještajaca bit će poveden sudski postupak, što je OK jer će javnost samo tako moći saznati nešto više; no to će biti i svojevrstan paradoks jer će redoviti sud istraživati nešto što bi moralo biti strogo čuvana vojna tajna i što se istražuje u 'obiteljskom krugu'. Ako ministar Turnšek nije kriv za prilike u vojsci i za blamažu s kombijem u Zavrču, kriva je vlada, bez obzira na to tko je vodi. Obrambeni sektor je jedan od najznačajnijih temelja svake političke tvorbe koja se zove država i ako se Drnovšekova vlada bavi obranom onako usput ili čak bašmebriga, možemo govoriti barem o neodgovornosti. Na posljetku treba opet zadjenuti za šešir činjenicu da su nas ostavili čekati pred vratima NATO-a, ako već ne spominjemo ugrožen pregovarački položaj s Hrvatskom. Dobro, recimo da se ipak radi samo o jednom jedinom kombiju, jedva spomena vrijednom vozilu koje stoji bitno manje nego izraelska haubica ili švicarski pilatus. No tko nam može zajamčiti da vlada nema slično 'prostodušan' odnos spram drugih segmenata nacionalnog interesa? Govori se, primjerice, da je Slovenija doslovno prorešetana stranim obavještajnim službama, da više nemamo svoje tajne a vladi se ne čini potrebnim da to demantira, ako se već ne prihvaća reorganizacije odgovarajućih služba. I budimo uvjereni da to nisu samo obične špijunske igrice, pogodne za filmsku obradu. U igri su golemi materijalni interesi, počevši s Elanom i papirnicama koji su već davno u tuđem vlasništvu, a možemo svršiti s nuklearkom u Krškom koja usred Slovenija ima nekakav eksteritorijalni status. Našim bi kućanstvima bilo bolje da kupuju elektriku u Austriji ili Švicarskoj nego da kreditiraju Hrvatsku koja je više puta naznačila da će se iz tog projekta pravodobno izvući i prepustiti nam sve troškove razgradnje. Slovenija je po svoj prilici tijekom rata vatreno opskrbljivala Hrvatsku oružjem. Ako je to istina, susjedi bi nam morali taj nesretni kombi odmah vratiti i dodati koji paket viskija kako to rade dobri prijatelji. A budući da se to nije dogodilo - a skoro sigurno niti neće - neka se vlada nipošto ne gradi da ima sve pod nazorom, da se radilo samo o 'slučaju', da nije ništa strašno, da smo još uvijek dobri prijatelji, da...Nije istina, sve skupa je očajna blamaža, ali ne toliko one dvojice nesretnika 's velikim stupnjem slobode' nego ponajprije načina vladanja koji je ponekad u dijametralnoj suprotnosti s koristima nacije. 160247 MET feb 98