US HERALD 14. - 15. HOAGLAND BOSNA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. - 15. II. 1998. Spor napredak u Bosni, ali to je početak Jim Hoagland piše iz Banje Luke: "Ovo je skromno mjesto, mali grad gdje se srpski muškarci i žene muče da bi preživjeli u pepelu svoje oholosti te da bi spasili naciju koja je ne tako nedavno bila usmjerena na osvajanje sveg pred sobom. To je mjesto gdje velik ego i teorije o međunarodnoj politici splašnjavaju, da bi se svele na ljudske mjere. Misiju spašavanja Srba od njih samih te od njihovih bezumnih snova sad provodi odlučna 67-godišnja profesorica biologije koja je nekad promicala rasističke teorije o superiornosti Srba. Ona tu misiju sad dijeli s 38-godišnjim bivšim vlasnikom tvornice namještaja, čije bi ga ljubazno ponašanje i umjerena politika trebali diskvalificirati za ured u ubojitom krajobrazu bivše Jugoslavije. Bivša profesorica biologije je Biljana Plavšić, predsjednica osiromašene i vojno poražene republike srpske. Njezin nedavno izabran premijer je Milorad Dodik. Njihova nazočnost na vlasti u Banjoj Luci predstavlja napredak, kako god krhki, u američkom pokušaju dovođenja mira i izvlačenja iz balkanskih polja smrti. Za razliku od Radovana Karadžića i srpskih ratnih profitera, gđa Plavšić i g. Dodik podupiru Daytonski mirovni dogovor i njegove odredbe za uspostavljanje jedinstvene bosanske države za Srbe, Muslimane i Hrvate. (...) Taj čudan par preživljava samo stoga što ih savezničke snage štite od gerile Karadžića i kompanije. Njihovi izgledi da smanje stopu nezaposlenosti republike srpske, koja iznosi 70%, ovise o zapadnoj pomoći, koja im je bila uskraćena zbog nestalne unutrašnje politike i sabotiranja Daytonskog sporazuma. Sastanak koji je 7. veljače održan u Banja Luci sa senatorom Johnom McCainom, republikancem iz Arizone te 10 drugih članova Kongresa bio je u isto vrijeme presudan i nezgodan za one srpske dužnosnike koji vode građanski rat unutar građanskog rata. Oni su znali da će se Amerikanci usredotočiti na jedno pitanje, koje je g. McCain ubrzo postavio gđi Plavšić: Koliko će trebati da mir uhvati korijene toliko da američki i europski vojnici mogu napustiti područje? Gđa Plavšić je reagirala kao da joj je sudac rekao da potpiše vlastiti smrtni nalog. Ona je izmicala, okolišala i pričala. G. McCain se obzirno vratio na pitanje zbog kojeg je prešao Atlantik: Koliko dugo? Ako mi u Kongresu odobrimo nastavak američke nazočnosti poslije isteka mandata u lipnju, koliko će još dugo naši vojnici morati ostati? Dvije godine, rekla je na posljetku - budu li stvari išle kako treba: demoralizirajuća silazna spirala životnog standarda republike srpske mora se zaustaviti. Srbima se mora dopustiti da zadrže nadzor nad gradom Brčko, koji povezuje istočni i zapadni dio republike srpske te je trenutačno pod arbitražom. No Srbi neće prihvatiti gubitak nadzora nad gradom Brčko. Ona i g. Dodik bili bi pometeni. G. Karadžić se nada da će Srbi izgubiti Brčko jer bi mu to omogućilo povratak na vlast, ustvrdila je gđa Plavšić. Pomoć i Brčko njezinoj bi stranci osigurali pobjedu u izborima zakazanim za rujan. G. Dodik je bio općenitiji: rujanski izbori trebaju proizvesti usporednu promjenu naraštaja te dati mlade vođe koje, poput g. Dodika, nisu započele ni vodile četvorogodišnju krvavu kupku koju je Dayton zaustavio. Senator Joseph Lieberman, demokrat iz Connecticuta, želio je znati hoće li gđa Plavšić i g. Dodik poduprti uhidbu g. Karadžića i drugih optuženika za ratne zločine. Dobrodošli ste to učiniti, izjavili su srpski dužnosnici u Banjoj Luci. U senatskom je izaslanstvu bilo dosta skeptika o pitanju američkog uključenja u Bosni, pod vodstvom g. McCaina i gđe Kay Bailey Hutchison, teksaške republikanke. No skeptici su, kao i oni drugi, suosjećajno saslušali srpske pozive. Pitanja koja su postavljali g. McCain i gđa Hutchison pokazala su kako traže načine da se pomire s produžetkom američke nazočnosti koju će Clintonova vlada uskoro tražiti. Sam sastanak bio je vrijedan proizvod prestanka vatre koji je postignut potpisivanjem Daytona: godine retorike i strepnje o europskoj sigurnosnoj strukturi, etničkom čišćenju i američkom vodstvu u svijetu svele su se na političke raspre s očajnim ljudima u bijednim konferencijskim salama u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci. Oporavak i pomirba u Bosni još se uvijek čine teškim, ako ne i nemogućim. No oni više nisu sasvim sigurno nemogući. U Bosni je pomak s nemogućeg na teško velik napredak, koji je djelomično donijela i američka nazočnost. Ona je učinila mnogo, no još uvijek ima mnogo za poduzeti." 160242 MET feb 98