US WASH. TIMES WESTENDORP 13.II.

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 13.II. 1998. Bahat visoki izaslanik? Analitičar vanjske politike pri institutu Cato, Gary Dempsey, piše: "Visoki predstavnik UN-a određen za provedbu Daytonskog mirovnog spodrazuma u Bosni, Carlos Westendorp, sve više preuzima autokratske ovlasti. Do sad, on je propisao zakone o bosanskom državljanstvu i putovnicama te odlučio o izgledu državne valute. U srijedu je nametnuo državnu zastavu, budući da bosanski dužnosnici nisu uspjeli postići dogovor o tom pitanju. Moć g. Westendorpa da poduzimlje tako bahate korake izrasta iz bonnskog sastanka od prošlog prosinca. Tad je on dobio širok mandat za smirivanje političkih razmirica, ukoliko bosanski dužnosnici propuste niz rokova. Time je također dobio moć da otpusti izabrane dužnosnike koji se opiru njegovim pokušajima izgradnje zajedničke vlade. No slušamo li što g. Westendorp govori, čini se da on ne treba odobrenje bonnskog vijeća prije poduzimanja nekog koraka. U intervjuu od studenog 1997. za Slobodnu Bosnu, on je obrazložio: 'Vidite, ukoliko pažljivo čitate Dayton ... Dodatak 10 daje mi mogućnost interpretiranja vlastitih ovlasti.' (...) Opisujući svoje ovlasti, g. Westendorp je nastavio: 'Ukoliko se izabrani bosanski dužnosnici ne mogu složiti o nečemu, primjerice o putovnicama, registarskim tablicama, zastavi... Ja ću zaustaviti taj proces beskrajnih rasprava. U budućnosti, to će izgledati ovako: dat ću im ... rok da donesu neku odluku, odnosno da se o njoj slože. Ukoliko se ne slože, reći ću im da ne brinu, pa sam odlučiti umjesto njih.' Upitan o tome kako bi izabrani bosanski dužnosnici mogli reagirati na njegove odluke, g. Westendorp je odgovorio: 'Pokažu li otpor provedbi tih odluka i budu li sustavno ometali Dayton, tražit ću ostavku onih koji ne surađuju.' U prosinačkom intervjuu u Našoj borbi, otvoreno je poručio bosanskim dužnosnicima: 'Dakle, ukoliko se ne možete složiti, ne brinite: ja ću odlučiti umjesto vas. Ukoliko se sustavno ne slažete, opet nemojte brinuti: oslobodit ću vas dužnosti.' Zapovjedničko ponašanje g. Westendorpa ne bi trebalo iznenađivati. To je dosljedno njegovom superiornom ponašanju prema ljudima u Bosni. (...) Ono je također dosljedno njegovoj pojednostavljenoj interpretaciji bosanskog sukoba. Prema g. Westendorpu, Bosanci ne ubijaju Bosance, već političari ubijaju političare. 'Podjele su stvorile moćne elite kako bi očuvale svoju moć', obrazlaže on. Promijenite političare i njihove odvojene institucije i promijenit ćete kulturu straha i netrpeljivosti koja Srbima, Muslimanima i Hrvatima onemogućava da se razumiju. No nametanjem odluka o zastavi, državnoj valuti, državljanstvu i putovnici g. Westendorp pokušava silom stvoriti zajedničke institucije te izgraditi naciju. No može li g. Westendorp odlukom izgraditi naciju? Vjerojatno ne. Još uvijek postoje duboke podjele između suprotstavljenih strana u Bosni. Valuta koju je nametnuo, primjerice, bit će izdana u dvije različite verzije. (...) Nadalje, odluke g. Westendorpa vjerojatno neće rezultirati trajnim mirom u Bosni. One odražavaju temeljnu grešku u njegovom razmišljanju. Institucije koje on nameće ne temelje se na bosanskom zajedničkom interesu u surađivanju već na njihovoj zajedničkoj želji da izbjegnu kazne koje slijede zbog nesurađivanja; a to su dvije veoma različite stvari. Što je još važnije, njegove odluke pokazuju temeljno licemjerje Daytonskog dogovora. U pokušaju da nametnu demokraciju i liberalizam u zapadnom stilu, Sjedinjene su Države neizabranim inozemnim dužnosnicima dopustile da se ponašaju poput despota. G. Westendorp želi da američke snage ostanu u Bosni još najviše 'tri, četiri, pet godina'. No američki porezni obveznici već su potrošili 8 milijardi na obnovu područja. Možda je vrijeme da se Amerikanci ozbiljno zapitaju da li je petogodišnje obvezivanje na arogantan eksperiment g. Westendorpa u izgradnji nacije mudra vanjskopolitička odluka." 160240 MET feb 98