INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE, BUGARSKA, 11. II.

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. II. 1998. "Nova Bugarska zaslužuje i želi pridruženje Zapadu" "Poput očajnog emigranta slomljenog nakon 45 godina degradirajućeg komunizma i razdoblja postkomunističke letargije, Bugarska se prije 12 mjeseci ukrcala na brod koji za odredište ima slobodni svijet, sa sobom noseći stabilne demokratske institucije, zakonodavnu državu i gospodarstvo slobodnoga tržišta. Narod Bugarske napokon je ponovno otkrio sebe, služeći se snagom trinaest stoljeća duge povijesne i kulturne europske tradicije. Svoju su državu ponovno postavili na politički zemljovid s kojega je - protiv njihove volje - bila izbrisana nakon Drugoga svjetskog rata. Za moju se zemlju govori da je bila najvjerniji satelit Sovjetskog Saveza. Navodno, svoju je ulogu igrala po svojoj slobodnoj volji. Činjenice su drukčije. U komunizaciji Istočne Europe nakon Drugoga svjetskog rata, Bugarska je bila zemlja u kojoj je novi sistem populaciji nametnut na najnasilniji način. Danak: 2.628 smrtnih kazni tijekom 40-ih godina i 184.360 Bugara poslanih u komunističke radne logore- a sve ovo u zemlji s jedva 8 milijuna stanovnika. Tvrditi kako je moja zemlja platila manju cijenu za svoju sadašnju slobodu od, na primjer, Poljske ili Češke, jest površno, da ne kažem cinično. Najmanje je pravedno prema Bugarima koji su svoje najbolje godine proveli u komunističkim logorima i zatvorima. Krajem 1991. prva nekomunistička vlada se latila reformiranja države, no nakon devet mjeseci bila je zbačena. Četiri godine postkomunističke agonije koja je uslijedila udaljile su Bugarsku od "istaknutih učenika" Istočne Europe. No to iskustvo zemlji je pokazalo veoma važnu istinu: da odgađanje reforma ili, pak, provođenje lažnih reforma ljude čini još siromašnijima, ne ostavljajući im nadu za budućnost. Tijekom zime, na prijelazu iz '96. u '97., Bugarska je čvrsto odlučila još jednom pokušati teškim radom, kao što su to činili i naši preci, i razmišljajući unaprijed. Tako se moja zemlja odlučila za NATO, Europsku zajednicu i demokratski svijet. Bugarska ne želi biti ostavljena u "sivoj zoni". Danas moja zemlja živi ubrzanim ritmom. Izbori održani prošloga travnja rezultirali su parlamentom s apsolutnom većinom jedne reformističke političke snage, jakom vladom i javnim mnijenjem koje podupire reformu unatoč njezinoj visokoj društvenoj cijeni - što su čimbenici koji znače politički status jedinstven za Istočnu Europu. Valuta je stabilizirana. Mjesečna inflacija pala je na oko 1% nakon što je pod bivšim komunistima dosegla 240%. Bugarska kreditna sposobnost povećala se nekoliko puta. Cijena bugarskih obveznica porasla je za više od pola. Prvi put od završetka hladnoga rata, život je predvidiv, Bugarska je zatvorila svoju "tvornicu iluzija". Strateški izbor moje zemlje - članstvo u EU i NATO-u - nije neprijateljski usmjeren prema Rusiji. Potpuno odgovara našoj odlučnosti da svoje odnose s tom velikom državom razvijemo na temelju međusobne koristi i poštovanja našega suvereniteta kao i nacionalnog ponosa. To više što je Rusija danas dobar primjer promicanja tržišnih načela i demokratskih institucija. Bugarska je prevladala svoje postkomunističke komplekse. Moja zemlja danas više ne želi djelovati tek kao most između NATO-a i Rusije. Sada želi izgraditi mnoge mostove, zajedno s drugim zemljama. Bugarska nastoji pronaći svoj put u srce Amerike i umove zapadne političke elite. Zar ju ne vidite kako onamo i stiže?" - pita nas Petar Stojanov, predsjednik Bugarske. 112352 MET feb 98