NJEMAČKA - TAZ - 9. II. KONFERENCIJA NA PETERSBERGU - PREKRETNICA

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 9. II. 1998. Nove prigode za multietničku državu Christian Semler smatra da je konferencija na Petersbergu bitno utjecala na povoljan razvoj događaja u Bosni, ovlastivši Westendorpa da nametne odluke o kojima se bosanskoherceogovačke vođe ne mogu složiti. "Nacionalni simboli obično izražavaju poznate stvari koje griju srce. Zastava koja treperi pred bosanskohercegovačkim olimpijcima prilično je udaljena od takvih signala zajedničkog identiteta. Žuti trokut na plavoj podlozi, okružen s lijeve strane zvjezdicama. Žuta boja trebala bi simbolizirati sunce nade, plava ujedinjenu Europu, a stranice trokuta predstavljaju tri državotvorna naroda - Bošnjake, Hrvate i Srbe. Pomalo neinventivan umjetnički proizvod zapravo više očituje nade 'Visokog povjerenika za civilnu obnovu' nego neke kolektivne emocije stanovnika. No, upravo bi činjenica da je 'Visoki povjerenik' nametnuto zastavu političarima sukobljenih bosanskih blokova mogla prerasti u tajnu njezina budućeg uspjeha. Jednog bi dana suha, racionalna konstrukcija mogla pobijediti prividno svemoćne nacionalističke strasti. Dvije godine nakon sklapanja Daytonskog sporazuma činilo se da je svaki pokušaj oživljavanja bosanskohercegovačke državne tvorevine osuđen na neuspjeh. Postrojbe IFOR-a a zatim i SFOR-a bile su, doduše, uspješne u svojoj vojnoj akciji uspostave mira, ali su istodobno - između ostalog i svojom ulogom tampona koji razdvaja sukobljene državotvorne narode - cementirale podjelu zemlje. Na razini cjelovite države posebno su srpski predstavnici blokirali svaki pokušaj konsolidacije. Preokret u tu prividno beznadno nepromjenjivu situaciju donijela je konferencija, održana u prosincu prošle godine na Petersbergu kod Bonna. Njezini su sudionici ovlastili 'Visokog povjerenika' da sukobljenim stranama postavlja rokove i da donosi odluke umjesto njih ako ne uspiju postići dogovor. Tu je ovlast civilna međunarodna instanca za obnovu dobila već Daytonskim sporazumom - ali se njome nije koristila. Nakon Petersberga, stvari koje su donedavno smatrane nemogućim događaju se gotovo svakodnevno: utvrđena je (provizorna) jedinstvena valuta, uvedene su jedinstvene putovnice, izdane nove automobilske oznake bez naznake o podrijetlu vlasnika automobila. Koji su uzroci tog ugodnog preokreta? Prvo, pokazuje se - nevjerojatno ali istinito - da je 'međunarodna zajednica', sudionik jugoslavenske katastrofe, naučila sljedeću lekciju: državotvorni narodi nisu vezani uz različite nacionalizme kao da je riječ o njihovoj slijepoj sudbi. Odlučno djelovanje SFOR-a i međunarodnih civilnih instanci ne izaziva lančanu reakciju koja završava obnovom oružanih sukoba. Isplati se apelirati na materijalne interese onih koji su još jučer svojim vođama prisezali vječnu vjernost. Lojalnost hlapi, a monolitni blokovi počinju se raspadati. Iz jednoličnog mora izranjaju prvi otoci navodno mrtvog građanskog društva. Tri neobično djelotvorna diplomata - Westendorp, ali u prvom redu njegovi zamjenici Schumacher i Klein - koriste se povoljnim razvojem događaja i jasno pokazuju nacionalističkim glasnogovornicima da Bosna i Hercegovina nije mrtvorođenče niti je multietničko društvo neobvezna fraza. Pritom je 'Visokom povjereniku' išla na ruku činjenica da bar u bošnjačkom dijelu stanovništva nikada nije potpuno zamrla spremnost na zajednički život s pripadnicima ostalih 'etnija'. Možda se čini nepravednim što je na jednoj nedavno dovršenoj konferenciji upravo od sarajevskih Bošnjaka zatraženo da do kraja ove godine integriraju 20 tisuća srpskih izbjeglica. Riječ je o početnom potezu koji razbija vječnu uzrečicu 'prvo ti'. No taj početni potez, nametnut Muslimanima, jednostavno je nužan preduvjet za povratak svih izbjeglica i za opstanak multietničke države. Iako se silom prilika iskušavaju i u kreiranju simbola, 'visoki povjerenici' zapravo su potpuno orijentirani na praktične stvari. Najnoviji je primjer prije nekoliko dana donesena odluka o obnovi željezničkog prometa na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine - usprkos različitim stajalištima o pitanju vlasništva nad željeznicom. Praktičan je i odnos prema onome što je u vremenima realsocijalizma nazivano 'materijalni interes'. Ona mjesta koja objave status 'otvorenog grada' i očituju spremnost na prijam izbjeglica, dobit će primjerenu pomoć. Pragmatična je politika zarazna. Ona i u Bosni može proizvesti novi tip političara kojem nacionalizam vlastite etničke skupine neće više ulaziti pod kožu. Novi premijer entiteta pod imenom 'Republika Srpska' Milorad Dodik mogao bi se uvrstiti među prve primjerke te nove vrste. Rad 'visokog povjerenika' zahtijeva hitnu potporu i ohrabrenje vlada koje sudjeluju u mirovnom procesu. Westendorp i njegovi ljudi ne mogu sami potaknuti uhićivanje istaknutih ratnih zločinaca. 'Visoki povjerenici' nemaju ni ovlast za slanje postrojba SFOR-a na granice prema Hrvatskoj i Srbiji radi prekidanja lanca opskrbe između pojedine etničke skupine i njezine 'matične države'. Zeleno im je svjetlo potrebno i za osnivanje miješanih policijskih postrojba. Integracija izbjeglica zahtijeva od međunarodne zajednice ne samo novac već i strpljenje. Njemačka posebno mora još neko vrijeme zadržati 'svoje' ratne izbjeglice kako težak proces povratka u njihova matična mjesta ne bi propao prije no što je i započeo. No, ne prijeti li opasnost da će nakon gašenja daytonskog mandata 'visoki povjerenici' upravo svojim dobronamjernim odgojnim mjerama omalovažiti političke snage u Bosni i Hercegovini; da će njihovo djelo propasti; da će stare elite ponovno doći na kormilo? Westendorp i njegovi ljudi ne mogu sami stvoriti nezavisne medije, suce koji postojano slijede zakon, ni državne službenike, orijentirane na opće dobro. Oni trebaju postrojbe, novac i vrijeme sve dok promijenjene okolnosti ne razviju vlastitu 'normativnu snagu'", zaključuje Christian Semler. 100114 MET feb 98