9. II. BELGIJA- LE SOIR O STANJU U BIH (E. VAN VELTHEM)

BELGIJA LE SOIR 9. II. 1998. Milošević se na Balkanu suočava s tri bojišnice "Popuštanje u Bosni. Nemiri u Crnoj Gori. Stezanje Kosova. Slobodan Milošević sada ima tri prioritetna zadatka na svom radnom stolu. I rješava ih povezano, dajući ustupak na jednoj strani kako bi bolje mogao očuvati svoje interese na drugoj. Iako je pomoću Daytonskog mirovnog sporazuma stanje najveće bojne spremnosti sada olabavljeno, diplomati i analitičari i dalje pozorno prate politički barometar na Balkanu. A posebnu pozornost posvećuju raspoloženju i nadarenosti glavnog šahista jugoslavenske države kojega i dalje smatraju najvažnijim sugovornikom za smirivanje stanja u cijeloj regiji. Paradoksalno, Bosna i Hercegovina i posebno njezin srpski entitet, sada se nalaze među dobrim učenicima u razredu. Novi vođe republike srpske ovog će ponedjeljka pokrenuti veliku diplomatsku ofenzivu, ali kao pobjednici duge borbe za stvaranje utjecaja. Predsjednicu Biljanu Plavšić primit će u Parizu Jacques Chirac, sa svim počastima, a u to će vrijeme njezin premijer Milorad Dodik biti u Beču. Vlasti iz Banje Luke mogu se pohvaliti čak i dobrodošlim primirjem koje su proglasili njihovi suparnici s Pala. Momčilo Krajišnik, šef ultranacionalista i srpski predstavnik u zajedničkom bosanskom predsjedništvu, prihvatio je ovog vikenda 'suradnju' s umjerenom ekipom Milorada Dodika. A riječ je o stvaranju ideološke ravnoteže koja će republici srpskoj donijeti povratak u milost međunarodne zajednice - sada se pritišće na hrvatsko-muslimansku federaciju u Sarajevu i Mostaru - a u uredu Carlosa Westendorpa priznaju da bi to bilo nemoguće bez posredovanja iz Beograda i bez proračunate ali čvrste potpore Slobodana Miloševića. U Crnoj Gori je, naprotiv, budnost i dalje preporučljiva. Nakon nemirnog postavljanja na vlast reformističkog predsjednika Mile Đukanovića, 'strašila' za Beograd, i stvaranja nove liberalne vlade, u Podgorici se smanjila napetost zato što su pristaše palog vođe Momira Bulatovića odustali od svoje strategije destabiliziranja. Ali diplomati ostaju oprezni. Režim tek mora dokazati da su mu draga poštovanja ljudskih prava i da represija koja se oborila na protivnike poslije nedavnih izgreda nije obeshrabrujuće polazište. Osim toga, srbijanska gospodarska blokada granice nastavlja se, a Milošević je točno odredio granice svoje strpljivosti: tako dugo dok se Đukanović bude držao verbalnih kritika ne dovodeći u pitanje stvarno postojanje jugoslavenske federacije i srpsko pravo na izlaz na Jadran, opasnost od pogoršanja stanja bit će ograničena. Ali ako prijeđe tu 'crvenu crtu', treba očekivati najgore, analizira jedan mađarski stručnjak iz OESS-a. Na kraju, preostaje najeksplozivnije područje - srbijanska pokrajina gdje je albansko stanovništvo u većini - Kosovo. Tu Milošević uopće ne popušta, nazivajući taj sukob 'unutarnjim problemom', i odbacuje sve kompromise koje mu predlažu. Prigodom svog posjeta Tirani, vođa njemačke diplomacije Klaus Kinkel i ministar iz Foreign Officea Tony Lloyd podsjetili su na službenu tezu međunarodne zajednice koja bi trebala umiriti najveće strahove Beograda: ni govora o ohrabrivanju separatizma ili poticanju snova o nezavisnosti albanske manjine čiji vođa Ibrahim Rugova odbija čak i zamišljanje nekakve budućnosti pod jugoslavenskim suverenitetom. S druge strane, središnju vlast pozivaju da toj regiji dodijeli 'veliku autonomiju', a srpsku policiju da prihvati 'civiliziranije' načine posredovanja u Prištini. Kako bi bolje poduprli svoj zahtjev, diplomati su čak nagovorili albanskog ministra Fatosa Nanu da se ogradi od mreže 'paralelnih' organizacija na Kosovu uz pogibelj da se povećaju napetosti među samim Albancima. A Srbi s Kosova nedavno su održali demonstracije, zahtijevajući otvaranje dijaloga u Beogradu i pronalaženje mirnog rješenja sukoba, što je sve do sada bilo uzaludan trud. Jer, upravo na Kosovu je Milošević 1989. pokrenuo svoj nacionalistički pohod. I upravo tamo želi da njegova riječ bude zadnja", piše Edouard van Velthem. 100111 MET feb 98