SAD-WASHINGTON TIMES - 9.II. BALAŠEVIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 9. II. 1998. Balada za Bosnu: Vremena se mijenjaju Jeffrey Smith izvješćuje iz Sarajeva: "Za vrijeme izvanrednih 285 minuta slušateljstvo Skenderije je u subotu navečer zaboravilo etničku ogorčenost na užasnu nedavnu prošlost te se ponašalo silno nalik građanima ujedinjene države. Tisuće se Bosanaca glasno smijalo šalama na račun jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića; vatreno su pljeskali satiri na narodne pjesme s nacionalističkim temama; držali su upaljače u zraku i pjevali o 'užasima blatnih rovova' te plakali na: 'Mi smo krivi, jer smo šutjeli.' Čovjek koji je ujedinio njihove emocije i naizmjence ih navodio na ples i plač, kantautor je po imenu Đorđe Balašević. To je 44- godišnji Srbin, čiji su melankolični pozivi na mir i toleranciju razbjesnjeli mnoge nacionalističke političare, a njemu priskrbili mnoštvo sljedbenika. Prvi put u ovom uglavnom muslimanskom gradu otkad je srpska opsada uništila gospodarstvo grada i prognala desetke tisuća ljudi iz njihovih domova, Balašević je publici rekao da se srami što ga tako dugo nije bilo. 'Moja su sjećanja ovdje', izjavio je, dodajući da mrzi podjele koje su stvorene za troipolgodišnjega rata. Oduševljena reakcija koju je izazvao na prvom od dva koncerta koje će održati u gradu (pribivalo je 7.000 ljudi; neki od njih stigli su iz mjesta udaljenih po stotine kilometara) navela je pjevača da ustvrdi: 'Godinama smo bili svjedoci toga kako smo mnogo strasti potrošili da jedni druge mrzimo, a sad smo svjedoci toga koliko se volimo.' Balašević, kojega katkad nazivaju jugoslavenskim Bobom Dylanom, popularan je ne samo zbog svojih neovisnih političkih stajališta nego i zato što velik dio njegovih stihova slavi jednostavniju, umjereniju prošlost i dotiče teme iz svakodnevnog života seljaka i radnika. Koncerte sponzorira UN-ova agencija za izbjeglice, da bi pomogla zaliječiti političke rane i ohrabriti Srbe, Hrvate i Muslimane izvan Sarajeva da posjete grad, prvi put od prestanka granatiranja. Profit (očekuje se da će on iznositi oko 80.000 dolara) će se iskoristiti za proteze i darovati djeci oskaćenoj od mina. Barem 8.000 karata za dva koncerta kupili su mještani, dok je kojih 2.000 karata prodano u Mostaru, Tuzli i Banjoj Luci. UN-ovi dužnosnici kažu da su sve karte rasprodane za dva sata. Jedan član publike, Zvonko Djerfi (38), stigao je iz istočne Hrvatske da bi čuo Balaševića, jer 'njegovi stihovi ... pogađaju svakog dobrog čovjeka ravno u srce... Poruke njegovih pjesama su mir i ljubav; to je jezik koji normalni ljudi, koji ne optužuju sve druge' etničke skupine, razumiju. Iako je njegova kuća uništena u granatiranju za vrijeme rata između Hrvatske i Srbije, 'nikad nisam pomišljao mrziti sve Srbe zbog toga', izjavio je g. Djerfi. On je također izjavio da su njegove kćeri, stare 12 i 13 godina, Balaševićeve obožavateljice te da željno čekaju da se vrati kući s ilegalnom snimkom koncerta. Rodni grad g. Balaševića, glavni grad srpske pokrajine Vojvodine, Novi Sad, bogato je poljoprivredno područje u kojem žive Mađari, Slovaci, Ukrajinci i Rumunji, kao i Srbi. To je područje poznato kao jedno od najtolerantnijih područja Srbije, no Balašević je izazvao bijes srpskih dužnosnika 1987. kad se bez sustezanja založio za etničko jedinstvo, nakon što je Milošević podigao buru srpskog nacionalizma usmjerenu protiv albanske većine na Kosovu. Balašević je odgovorio pjesmom koju je njegova publika pjevala u subotu. 'Samo da rata ne bude'. Tad, 'nisu željeli slušati moju pjesmu', požalio se. 'Uništili su Sarajevo... Prekasno, djeco, prekasno.' Balašević je danas rekao novinarima da su ga nakon snimanja te pjesme državni mediji 'devet godina ignorirali'. Stajalište srpske vlade danas jedva da je drukčije, tvrdi nekoliko Balaševićevih prijatelja. Kratko prije subotnjeg koncerta, novosadske novine koje podupiru Miloševića pisale su da se sprema atentat na pjevača, zbog koncerata; tu su tvrdnju kasnije ponovili provladini mediji u Beogradu. Balašević je također primio prijeteća pisma i telefonske pozive. No desetak novosadskih studenata priredilo je demonstracije potpore pred njegovim domom, u jutro prije odlaska u Sarajevo, a gradonačelnik mu je darovao skulpturu goluba. Mjesna je policija, uz potporu savezničkih vojnika, pomogla u pratnji do Sarajeva. Ne mnogo različito od Dylana, Balašević se šalio na račun kritike da su 'sve moje pjesme iste, da ih ja pjevam na isti način' - što je aluzija na činjenicu da je njegov glas bogat, no malenog raspona. No on se u subotu emocionalno povezao s gomilom - šalom, potpisivanjem autograma na sceni i pjevanjem o izgubljenoj ljubavi i nevinosti. 'U njegovim pjesmama nije samo stvar u glazbi, nije to samo rock and roll. Njegovi tekstovi imaju što reći o životu i ljubavi, i politici', izjavila je Lea Marković (15), koja je na koncert stigla iz Zenice. 'On govori da rasa i nacionalnost i boje ne znače ništa.' Radeći tako dugo u zagušljivu političkom ozračju, Balašević svoju kritiku upire na vladu, u stihovima bogatim metaforama i aluzijama na zvukove i mirise rata. U poznatoj pjesmi 'Čovjek s mjesecom u očima', koju je napisao u znak prosvjeda protiv srpskog granatiranja hrvatskog grada Vukovara 1991., Balašević progovara o čovjeku koji kontrastira strašne slike smrti grada s pastoralnim scenama iz svog djetinjstva. 'Za sve one koji vole zemlju koja više ne postoji, sjećanja Đorđa Balaševića su i naša sjećanja', izjavila je Milena Marković (41), novinarka Večernjih novosti, najtiražnijih novina u Srbiji, brišući suze. 'Većina pjesama koje je pjevao... pjesme su iz razdoblja mira, kad nije bilo žrtava rata, kad nije bilo toliko mrtvačkih pokrova.' Jedini znak nesklada stigao je kad je nekoliko članova negodovalo na spominjanje republike srpske, koja predstavlja polovicu Bosne. Upitan o tome, Balašević je izjavio: 'Postoje ožiljci u srcima ljudi koji će dugo trajati, no mnogo je bolje da zvižde meni nego da zvižde granate.' Televizijski producenti deset postaja odlučili su producirati dokumentarac o koncertu, koji bi se prikazivao potkraj ovoga mjeseca širom Bosne, uz financijsku potporu UN-a i američke Agencije za međunarodni razvoj." 100109 MET feb 98