NJEMAČKA - FR - 7. II. DRAMATIČAN PORAST STAROSNE DOBI U SVJETSKOJ POPULACIJI

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 7. II. 1998. Broj ljudi na Zemlji raste - ili pada Demografski odjel UN-a ne može pouzdano procijeniti hoće li do g. 2150. broj stanovnika na Zemlji porasti ili pasti, ali porast starosne dobi bit će dramatičan, prenosi Pierre Simonitsch. "Broj stanovnika na Zemlji mogao bi do godine 2150. porasti na 27 ili pasti na 3,6 milijarda. Sve ovisi o tome koji je scenarij poslužio kao osnova za računice. Najnovija studija demografskoga odjela UN-a u New Yorku iznenadila je tim velikodušnim priznanjem da je teško sastavljati dugoročne prognoze. Najviše procjene polaze od pretpostavke da će trenutačna stopa nataliteta ostati konstantna. Bude li potomstvo zbog planiranja obitelji ograničeno na jedno do dvoje djece po bračnom paru u prosjeku, takvo bi kretanje dugoročno moglo čak rezultirati smanjenjem broja stanovnika na Zemlji. No, rečena studija pokazuje da valja uzeti u obzir i porast životnih očekivanja. Bude li ubuduće svaki par prosječno imao dvoje djece, do 2150. broj stanovnika na Zemlji porast će - uzmemo li u obzir starosnu strukturu - s trenutačnih 5,9 na 9,5 milijarda ljudi. No, po tumačenju ravnatelja demografskoga odjela UN-a Josepha Chamiea, broj stanovnika vjerojatno će već sredinom sljedećega stoljeća dosegnuti 9,4 milijarde. Za 200 godina taj će se broj vjerojatno stabilizirati na oko 11 milijarda - 700 milijuna manje no što je prognozirano prije pet godina. U današnjim industrijskim državama živjet će g. 2150. samo desetina svjetskog stanovništva. Danas je njihov udio u svjetskom stanovništvu gotovo dvostruko veći. Čini se da je po mišljenju demografa porast starosne dobi, koji je u studiji UN ocijenjen 'dramatičnim', važniji od većeg ili manjeg porasta broja stanovnika. Danas je u svjetskom prosjeku svaka deseta osoba starija od 60 godina. Godine 2150 vjerojatno će trećina čovječanstva prekoračiti 60 godina. Jedna od nepoznanica u navedenim projekcijama vezana je s pitanjem hoće li Kina zadržati sustav jednog djeteta koji je propisala država. Već statističkih 'pola djeteta' više ili manje po obitelji rezultira nakon nekoliko naraštaja strahovito promijenjenim prognozama o razvoju stanovništva. Teško je procijeniti i demografski utjecaj pobačaja ženskih fetusa, koji se prakticira u Kini, Indiji i ostalim azijskim zemljama. Chamie je u svojim tumačenjima u okviru studije UN-a odbacio 'mitove' po kojima su katolici i muslimani obično blagoslovljeni daleko većim brojem djece. Među zemljama s najnižom stopom nataliteta nalaze se po njegovim riječima Italija i Španjolska, s 1,2 ili 1,3 djeteta po obitelji. Stopa nataliteta osjetno je pala i u islamskim zemljama poput Turske i Bangladeša, dodaje Chamie. Stručnjaci UN-a razmatraju stope nataliteta i mortaliteta u oko 180 država i svakih pet godina izrađuju projekcije koje obuhvaćaju cijeli svijet. Pritom uzimaju u obzir povijesne, kulturne i socijalne čimbenike i društvene razlike između gradskih i seoskih naselja", prenosi na kraju članka Pierre Simonitsch. 090050 MET feb 98