BRITANSKI THE FINANCIAL TIMES 6. II. DODIK

VELIKA BRITANIJA THE FINANCIAL TIMES 6. II. 1998. Dobar Srbin, loš Srbin David Buchan i Guy Dinmore pišu o dolasku g. Dodika na položaj premijera republike srpske: "Izbor tridesetosmogodišnjeg prozapadno usmjerenog poslovnog čovjeka Milorada Dodika na mjesto premijera srpskog dijela Bosne, možda je najbolja vijest za sve Bosance od potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. Međunarodna zajednica u to vjeruje jer očajnički želi vidjeti rezultate postavljanja 85.000 savezničkih vojnika, 10.000 humanitaraca, kao i ulaganja stotine milijuna dolara. Dosad je cilj ponovnog sastavljanja te zemlje na svakom koraku ometalo čvrstorukaško vodstvo bosanskih Srba, pod kobnim utjecajem Radovana Karadžića, njihova ratnog vođe koji je optužen za genocid. Izbor g. Dodika obećava promjene. Republika srpska sad ima vođu koji javno podupire Dayton, propovijeda etničku toleranciju te pristaje na uhidbu ratnih zločinaca. G. Dodik je 'demokratski slomio moć Pala', kaže visoki predstavnik međunarodne zajednice, Jacques Klein. 'To je velika promjena.' Činjenica da je predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević prihvatio g. Dodika čini tu promjenu još važnijom (i čudnijom). Reakcija je s druge strane etničke crte bila opreznija. 'Dodik je dobar čovjek. Znamo ga jer je kontaktirao s nama za vrijeme rata i poslije', izjavio je viši savjetnik Alije Izetbegovića, muslimanskog predsjednika zajedničkog predsjedništva Bosne. 'No moglo bi se ispostaviti da je njegovo postavljanje rasipanje vremena', upozorava on, skeptičan o svakome tko uživa potporu g. Miloševića. Ipak, republika srpska napokon surađuje s drugim dijelom Bosne, muslimansko-hrvatskom federacijom. Ovog su tjedna dvije enklave počele izdavati zajedničke automobilske tablice. (...) Surađivanje republike srpske tjera muslimansko-hrvatsku federaciju da i sama pruži ustupke. 'Morat ćemo poboljšati vlastita postignuća', kaže Izetbetgovićev pomoćnik, posebice u snubljenju srpskih izbjeglica na povratak u Sarajevo te ukidanju muslimansko- hrvatske podjele Mostara. Uzajamni ustupci mogli bi postići dvije vitalne stvari. Oni bi mogli udahnuti život u središnje institucije te veći broj izbjeglica ohrabriti na povratak. U ovom trenutku Bosna pati od institucijske praznine. Ona ima predsjedništvo, vijeće ministara i parlament, a u njima su zastupljeni i Muslimani, i Srbi, i Hrvati. No postignuto je veoma malo, jer su se dogovori prihvaćali samo pod pritiskom, i to o tako vitalnim pitanjima kao što su zajednička putovnica, državljanstvo i sastavljanje diplomatske službe. G. Dodik bi, unaprjeđujući duh suradnje, mogao poboljšati djelovanje središnje birokracije. Dogovor o zajedničkoj državi također bi trebao stvoriti bolju klimu za povratak izbjeglica, iako taj golemi zadatak još više ovisi o sigurnosti i mogućnosti zaposlenja. Ti bi aspekti također povoljno utjecali na razvijanje republike srpske pod g. Dodikom. Zasad se vratilo kojih 300.000 izbjeglica, uglavnom iz područja izvan Bosne. No u Bosna je još 800.000 raseljenih osoba, koje se često useljavaju u kuće drugih izbjeglica. Rješavanje toga problema zahtijeva zajedničku akciju. Veoma je dobar znak što je novi ministar Dodikove vlade za izbjeglice najavio, da će se pridružiti svom kolegi iz muslimansko - hrvatske federacije u turneji zemljom radi obraćanja izbjeglicama. Visoki ulozi počivaju na tome da g. Dodik zadrži i učvrsti svoju vlast. On je u izborima pobijedio gotovo slučajno. (...) Položaj g. Dodika nesiguran je, budući da on ovisi o inozemnoj pomoći i glasovima Muslimana. No većina se bosanskih Srba žali da im Pale nisu pružile ništa osim siromaštva: prosječni mjesečni prihod sad iznosi oko 80 DEM (27 funta), što iznosi manje od četvrtine prihoda u muslimansko - hrvatskoj federaciji. Želja za ponovnim pridruživanjem svijetu najjača je u zapadnom dijelu republike srpske. Nije slučajnost što g. Dodik dolazi iz Banje Luke, jedinog većeg grada s kozmopolitskim pretenzijama u republici. G. Dodik kaže da želi privatizirati gospodarstvo, da želi svjetovno društvo (jer je Pravoslavna crkva sudjelovala u kampanji njegovih protivnika čvrstorukaša) te političku reintegraciju s ostatkom Bosne i Europe. On kaže da je i dalje veoma oprezan prema nacionalističkoj oporbi, djelomično zbog svog stajališta prema optuženicima za ratne zločine. G. Dodik prihvaća, što Pale nikad nisu, da bi svi osumnjičeni trebali otići na suđenje u Haag, iako je zabrinut zbog SFOR-ovih uhidba, koje su izazvala srpske osvete protiv njega. On kori SFOR zbog povremenoga zanemarivanja šireg političkog konteksta. G. Dodik je još otvoreniji o pitanju Brčkog, kojim upravlja međunarodna zajednica. Američki će arbitar sljedećega mjeseca proglasiti njegovu sudbinu. 'Ako se Brčko dodijeli (muslimansko- hrvatskoj) federaciji, moja vlada neće moći nastaviti rad', upozorava g. Dodik. On možda previše diže paniku. U međunarodnoj zajednici prevladava raspoloženje pomaganja Dodikovoj vladi, gdje god je to moguće. Republika srpska dosad je primila manje od 5% od 1,5 milijardi dolara pomoći koji su otišli u Bosnu. S g. Dodikom, republika ima izgleda dobiti svoj dio pomoći. Prošli je tjedan EU obećala 6,6 milijuna dolara, za vrijeme prošlotjednoga boravka britanskih i američkih ministara za pomoć u Banjoj Luci. Svjetska je banka odmrznula 65 milijuna dolara pomoći za obnovu. Ukoliko se dvije polovice Bosne dogovore o valuti i proračunu, carinama i zakonima o ulaganju, MMF će uskočiti. Dodikova bi vlada također mogla međunarodnoj zajednici olakšati opravdavanje umjerenog ponovnog naoružavanja republike. Dayton muslimansko-hrvatskoj federaciji omogućava prednost 2:1 nad republikom srpskom u vojnoj opremi, što je neravnoteža smišljena da ublaži vojnu superiornost srpske Jugoslavije u odnosu na Hrvatsku. U Bosni bi 'neravnoteža sad mogla biti veća od 2:1 jer federacija prima moderniju opremu i bolju obuku' pod američkim programom, kaže general Hew Pike, operativni zapovjednik SFOR-a. Priče o muslimanskoj uporabi novopronađene snage radi obnavljanja rata pojavile su se u jesen kad se činilo da Sjedinjene Države žele potpuno povlačenje SFOR-a ovoga ljeta. Takve su se priče utišale budući da se američke snage, pa tako i ostale, čine odlučne u namjeri da ostanu. General Pike vjeruje da snage koje će zamijeniti SFOR moraju biti velike 'da bi održale sposobnost i prisutnost', posebice kako prelaze sa zadatka razoružavanja Bosanaca do njihova ponovnog ujedinjavanja. 'Stavljanje topništva u kantonmane lakše je od podupiranja povratka izbjeglica i postavljanja novih mjesnih vlada', kaže general Pike. Stanje u Bosni je možda lakše. No, paradoksalno, Bosna treba međunarodnu zajednicu jednako kao i prije." 090046 MET feb 98