DELO - VANJSKA POLITIKA - 7.II.

SLOVENIJA DELO 7. II. 1998. Narodnjačka vanjska politika "Podpredsjednik vlade ne slaže se s aktualnom vanjskopolitičkom djelatnošću države. Diplomatsko ponašanje je nepromišljeno, kaže Marjan Podobnik i traži manje servilnosti prema susjedima i više uspravnosti pri zastupanju nacionalnih interesa. Svojeglavost narodne stranke prema politici vlade i prijezir spram diplomacije dosad su se pokazali ponajprije u odnosima s Hrvatskom. Paleta usporednih pogleda sada se širi i postaje razvikana: drugi čovjek vlade poučava manjinu, ima svoje viđenje odnosa s Austrijom i jedva se odrekao nedavnog odlaska u Saveznu republiku Jugoslaviju s kojom Slovenija nema diplomatske odnose. I kao da nam želi reći da sam ima bolje primjenljive vanjskopolitičke recepte. Solistički nastupi su i do sada bili neuralgična točka vanjske politike. Različitost pogleda među ključnim donositeljima odluka unatoč svemu opažala se i u nijansama. I često se radilo više o prestižnoj igri nego o pravom neslaganju. Upozorenja iz predsjedničke palače da Slovenija nema vanjsku politiku - a to je prvi škripac države koja je već zbog objektivnih ograničenja osuđena na vječno vanjskopolitičko improviziranje - posljedica su i pomalo komotnog držanja njihova autora kojeg ne opterećuje vladina odgovornost. Na posljetku i premijerov nadzor Gregorčičeve 25 ima svojih razloga, iako je posezanje tu i tamo već prešlo mjeru pristojnosti. U usporedbi s prošlom praksom sitnih soliranja, vanjskopolitičko djelovanje potpredsjednika vlade postaje pravo ograničenje koje opasno oduzima manevarski prostor diplomaciji i možda je već štetno za državu. Pri svemu tomu je najproblematičnije to što je 'narodna vanjska politika' samo skup Podobnikove općenite naklonjenosti samostalnom nastupanju, odraz oskudnog znanja i jednostavnog shvaćanja međunarodnih odnosa te i sada, kao i prije, slabosti stranke koja na tom području tako reći nema nikakvoga znanja. Usput, to je stranka u kojoj ni jedno ni drugo od dva velika imena ne govori strani jezik. I dok su neki učinci narodnjačkog pristupa već vidljivi - Podobnik je uspio zavaditi već ionako podijeljene Slovence u Austriji, odnose s Hrvatskom dovesti do točke koja onemogućuje diplomatske pregovore i bilo kakav kompromis - o ostalim stajalištima, primjerice razumijevanju odnosa s Bečom, možemo samo naslućivati; i nadamo se da bar još neko vrijeme neće zajašiti tog konja. Jer ako je za dosadašnje diplomatsko ponašanje sa susjednim državama do sada bilo važno da ga zamjenjuje sve jednostavnija i premalo domišljata vanjska politika - koja suzuje percepciju problema i stoga si sama ograničava pregovarački prostor - kakvo tek opterećenje predstavljaju maglovite vanjskopolitičke predodžbe SLS-a, koje su pretežno samo zbir raznorodnih, ponekad čak uzajamno isključivih mišljenja bez strategijskog koncepta. Zna se da su koalicijski partneri glede razumijevanja odnosa s Hrvatskom i načina njihova sređivanja daleko jedan od drugoga, a trenutno najsilovitije odzvanja uloga SLS-a pri getoizaciji slovenske manjine u Austriji. Potpredjednik vlade je pokazao da očito nema poteškoća samo sa shvaćanjem problematike manjina nego i s razumijevanjem temeljnih načela demokracije. (...) Je li važna barem činjenica da Podobnikove kritike na račun odnosa s Austrijom ostaju općenite i suzdržane? Neizvjesno je da li je nekonkretnost posljedica shvaćanja težine spleta međudržavnih pitanja s Austrijom ili je samo pitanje vremena kada će eselesovska politika u svojem poznatom stilu posegnuti za nekom od populističkih oporbenih krilatica. Glede stranke čiji je temeljni stil vladanja biti u vladi i oporbi istodobno i koja nema teškoća s preuzimanjem najkričavijih oporbenih stajališta te udari svaki put kad joj se diplomacija učini nekako nesigurnom, strah je uvijek na mjestu. (...) U etapi osjetljivih odnosa s Bečom - Slovenija će upravo početi pregovore s Europskom unijom, a Austrija će u drugoj polovici godine preuzeti predsjedanje u toj skupini - natezanje međudržavnih odnosa bilo bi dvosjeklo. Osobito je delikatna tema austrijska državna pogodba. Poznata je različitost pristupa. Beč tvrdi da pravno nasljedstvo Jugoslavije u okviru Državne pogodbe o uspostavi nezavisne i demokratske Austrije (ADP) nije prenosivo na Sloveniju. Ona svakako - na temelju naših i drugih međunarodnih pravnih tumačenja - ima pravo uvažiti sukcesiju pogodbe što od nje očekuje i manjina u Austriji. Osim toga je od svih država nasljednica bivše Jugoslavije jedina koja graniči s Austrijom i samo se na nju odnosi i tereti ju priznanje starih austrijskih granica, čime je dio slovenskog autohtonog povijesnog teritorija i stanovništva ostao izvan sadašnje Slovenije. (...) U današnjim okolnostima, uzimajući u obzir austrijsku želju da uđe u NATO, iz međunarodnog se konteksta ne može izuzeti procjena shodnosti slovenskog ustrajanja na nasljedstvu pogodbe i vođenje računa o svim posljedicama. Dvojba je bilo: je li Slovenija glede toga pitanja slabija ili jača? Je li uopće moguće dobiti toliko koliko se može i izgubiti? Možemo li zamisliti učinke možda izgubljenog nasljedstva ADP, recimo na sukcesijke pregovore s Jugoslavijom? Je li moguć zajednički nastup Beča i Beograda? I na posljetku, možda bi koristilo problematiku postaviti naopako: kakve su posljedice očuvanja postojećeg stanja? Što gubimo bez riješenog nasljedstva pogodbe? Pravnih učinaka nema. Ali ima psiholoških. A za našu je državu u ovom času vjerojatno prvo pitanje hoće li susjeda u cijelosti ispuniti sve obveze (granične, narodno- manjinske, imovinsko-pravne) koje proizlaze iz austrijske državne pogodbe. ADP dakle kao adut, nedvojbeno premoćan, da ga možemo odigrati? Lako nuđenje vanjskopolitičkih stereotipa - o diplomaciji koja kleči, o prodaji slovenskih nacionalnih interesa - je nedostojno. Utoliko više ako su ih puna usta onima koji nemaju namjeru uporabiti te teme za svoje današnje, sitne koristi; jer njihovo je shvaćanje državnog interesa ograničeno na kategorije pedlja zemlje" - piše među ostalim Saša Vidmajer. 090042 MET feb 98