SLUČAJ DOKMANOVIĆ: SVJEDOČENJA ZAROBLJENIH U VUKOVARSKOJ BOLNICI

DEN HAAG, 3. veljače (Hina) - Trojica zaštićenih svjedoka, od kojih dvojica bivših djelatnika Vukovarske bolnice, svjedočili su u utorak na suđenju bivšemu vukovarskom gradonačelniku Slavku Domkanoviću o odvođenju muškaraca autobusima iz bolničkog kruga 20. studenoga 1991., nakon pada Vukovara. "Svjedok N", vozač automobila hitne pomoći, kazao je da se do 20. studenoga u bolničkom krugu okupilo mnogo Vukovaraca vjerujući da će ih tamo spasiti netko iz međunarodne zajednice. Ispred bolnice stajao je među muškarcima koji su odvojeni od žena, a među njima su bili i pacijenti. Svjedoka su odveli u jedan autobus, no onda su ga izveli jer je radio u bolnici. Vratili su ga u bolnicu, odakle je kasnije toga dana izašao skrivajući se između sjedala u autobusu u kojemu su bile žene. Odvezli su ga u Srijemsku Mitrovicu te odmah zatim razmijenili. "Svjedok N" u pismenoj je izjavi ICTY-u kazao da je 18. studenoga vidio kako srpske snage odvode novinara Sinišu Glavašeića i još nekoliko osoba. "Svjedok E", bivši pripadnik civilne zaštite Vukovara, koji je posljednje mjesece opsade proveo u jednom skloništu u blizini bolnice, kazao je sudskom vijeću da je odlazak velikog broja Srba iz Vukovara nakon ubojstva hrvatskih policajaca u Borovu Selu govorio da se nešto spremna u gradu, ali da u Vukovaru nisu mislili da će se dogoditi to što se dogodilo. "Svjedok E" je kazao da su se s JNA vodili pregovori o predaji grada pod uvjetom da svi, pa i hrvatski vojnici i policajci, mogu slobodno otići kamo žele. "Kad je došlo do pomutnje, iz skloništa smo otišli u bolnicu jer se činilo da je lakše preživjeti gdje je više ljudi", rekao je svjedok dodajući da se nisu bojali JNA već četnika. JNA i major Veselin Šljivančanin došli su u bolnicu 19. studenoga u 17 sati, kazao je svjedok, dodajući kako je zatim počeo prijevoz ljudi u skladište Veleprometa. Svjedok je osobno bio smješten u Vupikovu dvorištu, gdje nije vidio vojnike JNA već lokalne Srbe odjevene u različite maskirne vojne odore ili samo s vojnim kapama. Ti su neregularni vojnici poredali zarobljenike uza zid te ih tukli, kazao je svjedok, dodajući da ga je navečer poznanik Boro Zuanović odveo u jednu prostoriju govoreći da ga vodi na sigurno "jer će ovdje noćas biti krkljanac". Nakon što mu je jedan bradati stražar oduzeo dokumente, novac i bundu, govoreći kako mu to "nikad više neće trebati", svjedok je uveden u prostoriju gdje je bilo još zarobljenih Vukovaraca i gdje im je jedan pijani vojnik prijetio da će ih strijeljati. Tu je skupinu zarobljenika, međutim, zaštitio jedan oficir JNA, koji je osigurao njihov prijevoz u Srijemsku Mitrovicu. Svjedok je u ožujku 1992. razmijenjen u Nemetinu. Svjedokov sin, koji je sudjelovao u obrani Vukovara, nestao je 20. studenoga, a "svjedok E" je na suđenju potvrdio da su srebrni lančič i kip sv. Ante, prikazani na fotografiji, pripadali njegovu sinu i da ih je vidio na identifikaciji u Zagrebu. "Svjedok E" je kazao, u protuispitivanju obrane, kako misli da nitko od ljudi odvedenih 18. ili 19. studenoga nije ubijen na Ovčari, da je među ljudima maltretiranima u Vupiku bilo i Srba te da su među paravojnim snagama koje su ušle u Vukovar bili vukovarski Srbi koji su mogli pripadnicima JNA pokazati gdje se što nalazi. Treći svjedok, pod pseudonimom "O", koji je u vukovarskoj bolnici vodio Odjel nabave, kazao je da je 20. studenoga izveden s posla i ukrcan u jedan od pet starih vojnih autobusa u kojima su bili muškarci izdvojeni u bolničkom krugu. "Svjedok O" je tim autobusom odvezen do vukovarske vojarne, gdje su "bili Arkanovci, Šešeljevci i lokalni četnici" koji su se ponašali euforično i prijetili noževima. Jedan srpski zapovjednik pitao je za Sinišu Glavaševića i novinara Josipa Estereihera, te liječnike Farkaša, Šimunovića i Emedija, ispričao je svjedok koji je znao gdje su liječnici, ali je šutio. Petero ili šestero ljudi iz svakog autobusa je prozvano i morali su proći kroz kordon pripadnika paravojnih snaga, koji su ih tukli željeznim šipkama, kazao je svjedok. I on je bio među prozvanima jer mu je ime bilo na popisu što su ga načinile djelatnice bolnice kako bi ishodile oslobađanje svojih muževa i rođaka. Svjedok, odgovarajući na upit predsjedavajućeg suca Antonia Cassesea o tomu je li JNA kontrolirala paravojne snage ili obrnuto, kazao da se "JNA pravila da ne vidi što paravojne snage rade". Prozvani su muškarci prevezeni iz vojarne natrag u bolnicu, no dvojica među njima nisu oslobođena jer u bolnici nije bilo liječnika koji bi srpskim paravojnim snagama koje su ih pratile jamčio za njih. "Jozo Adžaga i Jozo Zeljko ostali su u autobusu i plakali", ispričao je svjedok, dodajući da je u bolničkom dvorištu mnogo vozila, među kojima i ECMM-ova. Šljivančanin nam je tada rekao da će njih dvojica biti oslobođeni ako su nedužni, dodao je svjedok, koji je na kraju kazao da je jedan od njih kasnije identificiran među tijelima na Ovčari. "Svjedok O" odvezen je iz Vukovara u Srijemsku Mitrovicu i kasnije razmijenjen. Obrana je od "svjedoka O" tražila da na snimci načinjenoj 20. studenoga u Vukovaru identificira ljude koje poznaje a koji su snimljeni kako čekaju u jednom autobusu. Svjedok je identificirao poznanike, no dodao da ne može reći kad je taj video-zapis načinjen jer je montiran od više različitih snimaka. Suđenje se nastavlja poslijepodne izvođenjem novih svjedoka optužbe. (Hina) vb sv 031503 MET feb 98