AMERIČKI WASH. TIMES IZGRADNJA NACIJE 1. I.

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 1. II. 1998. Profitiranje iz igre izgradnje nacije Bob Djurdjevic iz Phoenixa u Arizoni, izdavač novina Truth in Media, piše kako je u svojoj kolumni 17. studenog 1996. istakao da su američki predsjednički izbori nalikovali na trku za 'Velikim poslovima'. "(...)Sad postoje dokazi da klika Novog svjetskog poretka izvozi svoju demo - farsu u nekoliko drugih država svijeta. Koliko ste puta čuli ljude poput Billa Clintona, Georgea Busha i drugih washingtonskih insidera, kako opravdavaju nazočnost naših vojnika ili nevladinih organizacija u više od 100 država širom svijeta na temelju toga, što u te države žele izvoziti američke vrijednosti, poput slobode i demokracije? Ovaj je pisac izgubio pregled, no 'ad nauseum' bio bi prikladan odgovor. Riječi su jeftine, međutim, a lakovjernost prosječnog američkog glasača velika, zahvaljujući stalnom ispiranju mozga koje provode mediji. Samo povremeno, kao u slučaju Somalije, tragični događaji Amerikancima pokažu kako naša vlada zapravo izvozi demo- farsu i neokolonijalizam, pod krinkom demokracije i izgradnje nacije. Na sreću, u posljednjim vijestima demo - farse nije bilo izgubljenih života. No bilo je značajnih gubitaka slobode i/ili nacionalnog suvereniteta u nekoliko svjetskih država. (...) U jednom je području američka politika proizvela najveći ljudski i materijalni pokolj u Europi još od vremena Drugog svjetskog rata; radi se o Bosni. Prvo, mi smo priznavanjem Bosne potaknuli građanski rat, a Bosna nikad nije bila više nacija nego što je to, primjerice, New York ili Los Angeles. Ta su dva grada također multietničke metropole, sa 7, odnosno 3,5 puta većim brojem stanovništva od Bosne. Kao drugo, naša je vlada raspirila etnički sukob kad je američki veleposlanik (Warren Zimmermann) ohrabrio vođu bosanskih Muslimana, Aliju Izetbegovića, da odbaci lisabonski mirovni dogovor, s kojim su se sve tri stranke složile u ožujku 1992. Sjedinjene su Države priznale Bosnu 6. travnja 1992. Uslijedili su: nametanje genocidnih UN-ovih sankcija protiv Srba u svibnju 1992., stotine tisuće žrtava na svim stranama te više od milijun izbjeglica u tri i pol godine snažnih borbi. Američko/savezničko bombardiranje bosanskih Srba s kolovoza na rujan 1995. učvrstilo je pobjedu muslimansko - hrvatske federacije, koju je podupirao Washington. Rat u Bosni na posljetku je zaustavljen, 'mirom' koji su Amerikanci nametnuli 1995. u Daytonu. Odtada, 98% američkih ulaganja završilo je u muslimansko - hrvatskoj federaciji. To znači da je srpska polovica zemlje dobila samo 2% te inozemne pomoći. Dakle, nastavlja se rat Novog svjetskog poretka protiv pravoslavnih Srba. Radi se o tome, da je novac zamijenio bombe kao izabrano oružje (zanimljivo, zar nije, kako to priziva sličnosti s američkom politikom prema Iraku.) No republika bosanskih Srba dobila je umjesto novaca 100% demo - farse Novog svjetskog poretka. The New York Times izvijestio je 19. siječnja da su za pratnju 'novoizabranog' premijera bosanskih Srba Milorada Dodika u kabinet, angažirani teško naoružani saveznički vojnici. A nije ni čudo. 'Stranka' g. Dodika osvojila je samo dva od 83 mjesta u parlamentu, u savezničkom izbornom inžinjeringu od prošlog studenog. No Dodik je marioneta srbijanskog komunističkog diktatora koji se pretvorio u kvislinga Novog svjetskog poretka (Slobodana Miloševića), tvrdi Vojislav Koštunica, vođa Srpske demokratske stranke. To je razlog zbog kojeg je drugi vazal Novog svjetskog poretka, Biljana Plavšić, odredila g. Dodika za premijera. Možete li zamisliti 'demokratsku' državu u kojoj osoba koja je osvojila samo 2% glasova, posebice kad je to postignuto prijevarom, postane premijer? Ovaj pisac ne može. To je razlog zbog kojeg je Bosna novi primjer 'banana republike bez banana.' U međuvremenu, učinkovito je oduzeto pravo glasa većem dijelu (60%) izbornog tijela. Prijeđimo sad na trenutak s politike na gospodarstvo: kad bismo vas pitali koja zemlja vodi u terminima rasta njezinog bruto domaćeg proizvoda, što biste rekli? Pravi je odgovor Bosna. BDP Bosne narasao je za 50% godine 1996., prema Economistu (17. siječanj); godine 1997., narasao je za 30%, a očekuje se da će ove godine porasti za daljnjih 35%. Želimo da odgovorite na još neka kviz - pitanja o drugoj po redu državi s najbržom stopom rasta. To je Albanija, druga zemlja koja je upravo imala bliski susret s građanskim ratom. Tamo su međunarodni vojnici i promatrači postavljeni 1997., radi sprječavanja sukoba. Bliže kući, primjećujemo slične taktike u El Salvadoru, Panami, Haitiju... Vidite li shemu? Prvo ih uništite, zatim preuzmite i obnovite. (...) U svakom slučaju, i uništenje i obnova zemljine imovine pomažu da tvornice Novog svjetskog poretka imaju posla. Bilo kako bilo, Veliki poslovi pobjeđuju. A tko gubi? Primjerice, gubitnici su 200 milijuna ljudi koje su samo u dvadesetom stoljeću ubile vlade, prema profesoru Havajskog sveučilišta R. J. Rummellu. A gubitnicima bi mogli nazvati i slobodu i državni suverenitet, koji su sad također na listi ugroženih vrsta. Drugim riječima, ono što vidimo je zla, genocidna, parazitska, makijavelistički cinična industrijsko - financijska elita, koja se bogati na patnji bližnjih ljudskih bića. Samo što su oružja i ciljevi, stvaratelji i žrtve, države i ideologije ... imali različita imena u različitim smrtonosnim ciklusima Novog svjetskog poretka. Ima li načina da se zvijer Novog svjetskog poretka zaustavi, prije nego nas sve pojede? Možda ima. A počinje se upravo ovdje, u dobrim starim Sjedinjenim Državama, gdje ljudi imaju pravna sredstva da to učine, i gdje žitelji cijene i njeguju slobodu kao neodvojiv dio naše tradicije i kulture. No imamo li volju to učiniti? Ako sad ne progovorimo protiv takvog Novog svjetskog poretka - koji izvozi demo - farsu i neokolonijalizam pod krinkom demokracije i izgradnje nacije - kad čujemo zvono, moramo znati da 'tebi zvoni', kao što je to Ernest Hemingway izrazio. Što znači - zvonit će tebi i meni, i našoj izgubljenoj slobodi i nacionalnom suverenitetu." 030224 MET feb 98