DEN HAAG, 2. veljače (Hina) - Doktorica Vesna Bosanac, ravnateljica Opće bolnice u Vukovaru, svjedočila je u ponedjeljak kao četvrti svjedok optužbe na suđenju bivšemu vukovarskom gradonačelniku Slavku Dokmanoviću pred Međunarodnim
sudom za ratne zločine u Den Haagu (ICTY).
DEN HAAG, 2. veljače (Hina) - Doktorica Vesna Bosanac, ravnateljica
Opće bolnice u Vukovaru, svjedočila je u ponedjeljak kao četvrti
svjedok optužbe na suđenju bivšemu vukovarskom gradonačelniku
Slavku Dokmanoviću pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den
Haagu (ICTY).#L#
Nakon što je 15. kolovoza granata pogodila upravu bolnice,
granatiranje bolnice je nastavljeno bez obzira na jasno istaknute
oznake Crvenog križa na krovu i u dvorištu bolničkog kompleksa,
kazala je ona.
U razdoblju između 14. rujna i 17. studenoga, rerkla je dr. Bosanac,
bolnica je svakodnevno gađana s 60 do 200 različitih projektila na
dan koji su dolazili s položaja JNA na drugoj strani Dunava, iz
Negoslavaca i Borova Sela. Ona je naglasila da u bolnici nije bilo
vojnih objekata, a da je ipak napadana više od ostalih dijelova
grada.
Svakodnevno sam upućivala prosvjede zbog napada na bolnicu,
istaknula je svjedokinja. "Obraćala sam se ministarstvu zdravstva
u Zagrebu, stožeru obrane Hrvatske vojske, generalštabu u
Boegradu, tražila sam tadašnjeg premijera Antu Markovića i
političare iz europskih zemalja, a preko Slovenije sam stupila u
vezu s Međunarodnim odborom Crvenog križa i UNICEF-om", rekla je
ona dodajući da je telefaksom slala apele u ured Promatračke misije
EZ-a u Zagreb kako bi ih oni preveli i proslijedili dalje.
Prije osvajanja Vukovara u studenome 1991. godine u bolnici
predviđenoj za 200 pacijenata bilo ih je smješteno 450, napomenula
je ona.
Bilo je teško zaštititi pacijente od granatiranja i gelera,
naglasila je svjedokinja dodajući da su pacijente držali u
hodnicima, dalje od prozora, dok su najteži pacijenti bili
smješteni u atomsko sklonište gdje se uz šok sobu nalazila
rađaonica i inkubatori, postintenzivna njega i spavaonica za djecu
osoblja. Ona je sudbenom vijeću pokazivala bolničke zgrade na
fotografijama na kojima se vidi nova bolnička zgrada obnovljena već
1992. godine.
Dr. Bosanac je ispričala da je jednom granata probila tri kata i
zaustavila se na nogama pacijenta Pere Vukašina, dok je istodobno
od eksplozije druge granate uništen odjel kirurgije. Drugi put,
dodala je ona, granata je probila strop podzemnog prolaza između
stare i nove bolničke zgrade koji se srušio na jednog pacijenta.
"Početkom listopada započeli su intenzivni pregovori o prestanku
napada na bolnicu, kako sam doznala od ministra Andrije Hebranga",
rekla je dr. Bosanac i dodala da je 11. listopada trebao u Vukovar
doći konvoj Liječnika bez granica kako bi evakuirao prvu skupinu od
100 ranjenika i donio lijekove, no da je taj konvoj zadržala JNA u
vukovarskoj vojarni. Drugi je konvoj došao u bolnicu 18. listopada
ali nije donio niti jednu tabletu, a potom se sa 105 ranjenika 13
sati probijao od Vukovara do Vinkovaca, kazala je svjedokinja.
Na temelju dokumenta koji su potpisali Hebrang, general Andrija
Rašeta te tadašnji voditelj europskih promatrača Georges Marie
Chenu, ekipa ECMM i dvije ekipe ICRC trebale su 18. studenoga doći u
bolnicu radi evakuacije, ispričala je dr. Bosanac dodajući,
međutim, kako se nitko nije pojavio i da je čula da im JNA ne dopušta
prolaz. Ona je također čula da su ekipe ICRC prije dolaska do
bolnice ostale zauzete predajom civila u gradu i da će 19. studenoga
izvršiti evakuaciju.
"U bolnici smo pripremili ranjenike za evakuaciju, dali im njihove
kartone, nekima smo stavljali gips zbog transporta", rekla je ona
naglašavajući da je bolnica bila bez hrane i vode, da se već
pojavila gangrena. "Civili su počeli dolaziti iz svojih skloništa
kako bi našli zaštitu u bolnici i čekali evakuaciju, kazala je dr.
Bosanac. Tada kao ni prije u bolnici nije bilo oružja, čije sam
unošenje strogo zabranila, dodala je ona.
Kad smo 19. studenoga Marin Vidić Bili i ja išli razgovarati o
evakuaciji sa zapovjednikom JNA zaduženim za operacije u Vukovaru
Milom Mrkšićem, vidjela sam na ulici prema Borovu mnogo vojnika JNA
koji su sprovodili civile i neurednih bradatih vojnika. Jedan od
njih mi je rekao da je njegov teritorij do mosta, a da su za ostalo
zaduženi iz Beograda.
Mrkšić, kojega sam našla u Negoslavcima, kazala je dr. Bosanac,
rekao je da priprema evakuaciju ranjenika. Nakon što je Mrkšić
obećao da će 20. studenoga izvršiti evakuaciju, dr. Bosanac vratila
se u bolnicu koja je dotad već bila zauzeta i po kojoj su hodali
rezervisti JNA. "Zločin bi bio spriječen da su ICRC i ECMM poslali
100 ekipa, a ne tri ekipe kojima je manipulirao major JNA Veselin
Šljivančanin", kazala je dr. Bosanac.
Poslijepodne, 19. studenoga, počeli su odvoditi pristigle civile i
odvajati žene od muškaraca, ispričala je svjedokinja kojoj je
Šljivančanin kazao da to radi kako bi popisao muškarce. U bolnici se
dotad skupilo oko 1000 ljudi, žena i djece s vrećicama i torbama.
"ICRC, u koji sam se vrlo razočarala, došao je navečer kad se
bolnica već ispraznila", kazala je svjedokinja, i zaključili su da
sljedećeg dana više ni ne trebaju dolaziti.
Svjedokinja je potom odvedena u Negoslavce na ispitivanje o
hrvatskim vojnicima, Jastrebu, policiji, o kontaktima u Zagrebu, a
potom je 20. studenoga vraćena u bolnicu, gdje joj je Šljivančanin
kazao da sazove sastanak osoblja. Šljivančanin je objavio da
osoblje Vojnomedicinske akademije preuzima nadzor nad bolnicom i
kazao da se oni koji žele ostati raditi u bolnici o tomu izjasne pa
da će započeti evakuacija preostalih ljudi. Dr. Bosanac odvedena je
potom u vojarnu JNA gdje joj navečer priopćeno da je evakuacija
obavljena.
Svjedokinja je zajedno s doktorom Njavrom odvezena u zatvor u
Sremsku Mitrovicu gdje su joj govorili da će je optužiti zbog
ocrnjivanja JNA kao agresora u njezinim apelima za pomoć.
Razmijenjena je 13. prosinca 1991. godine.
Dr. Bosanac je kazala da su među 108 tijela dosad identificiranih iz
masovne grobnice na Ovčari i njezin svekar i suprugov bratić, koji
su 20. studenoga odvedeni iz bolnice.
Svjedokinja je kazala branitelju Slavka Dokmanovića da u vremenu od
18. do 20 studenoga nije vidjela Dokmanovića kojega je znala iz
viđenja. Ona je također, na upit branitelja, kazala da nitko nije
izgubio posao u bolnici zbog toga što je srpske nacionalnosti, već
zato što ne bi došao na posao dulje od pet dana. Branitelj je želio
potvrditi da u studenome 1991. godine Dokmanović više nije bio
gradonačelnik Vukovara jer je zamijenjen Marinom Vidićem Bilim,
kojega je hrvatska vlada imenovala povjerenikom za vukovarsku
općinu. Dr. Bosanac je kazala da je Bili bio nadležan za centar
grada, no da ne zna tko je imao kakvu funkciju iza linija JNA. Na
traženje da precizira je li o evakuaciji pregovarala sa srpskim
civilnim vlastima ili JNA, svjedokinja je odgovorila da ljudi u
Vukovaru nisu računali što je srpsko, a što hrvatsko te da je
trećina Vukovaraca ubijenih tijekom opsade bilo srpske
nacionalnosti.
Suđenje se nastavlja u ponedjeljak poslijepodne svjedočenjem nove
svjedokinje optužbe.
(Hina) vb br
021620 MET feb 98