DELO - KOMENTAR - 31. I.

SLOVENIJA DELO 31. I. 1998. Balkanski pješčani sat "Hrvatska povišenim glasom spominje arbitražu kao najvjerojatniju mogućnost za sređenje odnosa sa Slovenijom. Sjedinjene Američke Države predstavljaju svoj novi sigurnosno-politički projekt za stabilizaciju Balkana. Slovensko napola službeno izaslanstvo pak - za koje nije sasma jasno ni u čije ime a još manje za čiju korist - odlazi u Beograd s nadom za normalizaciju odnosa do koje drugoj strani očito nije stalo. Politika i diplomacija su u škakljivom položaju. Službene izjave o odnosima s Hrvatskom doduše propuhuje optimizam ali što kad on nema potvrde u rezultatima. Nije moguće nadati se velikom prodoru, utoliko manje što manevarski prostor za kompromisni dogovor najopasnije sužuje baš koalicijski partner SLS. Glede Balkana, naša država ionako ne zna baš dobro što s njim nakon što je postalo jasno da jednostavno odvajanje od beznadne regije nije moguće. Zapravo je najmanje kriva za sadašnje odnose sa SRJ, oni su posljedica objektivnih odnosa i pitanje je što se uopće može napraviti. Na pritiske koje glede sređenja odnosa sa Saveznom republikom Jugoslavijom na diplomaciju obavljaju političke stranke i parlament, ministarstvo vanjskih poslova odziva se u gentlemanskom stilu. Pa ipak se čini da je rub do kojeg je ta država stigla stvaranjem dojma da se žuri uspostaviti odnose sa SRJ, opasno blizu. Paleta protuslovnih mišljenja koja su pratila Jelinčičev odlazak u Beograd odražava svu zbunjenost odnosa pa i temeljnih neprilika jer nema općenite usmjerenosti Slovenije prema jugoistočnoj regiji. Još nedavno je ta tema bila tako reći zabranjena a politika nije prihvaćala pojašnjenja da bi bar neki kontakti, već zbog osnovnih gospodarskih, konzularnih interesa, bili korisni. Poslije lanjskog propalog pokušaja Ljubljane da uspostavi konzularna predstavništva, u državnom su se zboru počele gomilati izjave da izvršna vlast sređenju tih odnosa ne poklanja dovoljno pozornosti; zato da inicijativu trebaju preuzeti prlamentarci i prisiliti vladu na poduzimanje mjera. Glasnik te zamisli bio je Jelinčič i naišao je na razumijevanje i predsjednika pralmentarnog odbora za međunarodne odnose. Podtonovi spomenute igre - točno je da si zastupnik može dopustiti bitno više fleksibilnosti nego diplomacija, uhvaćena u čvrste okvire iako taj put ne može biti primjeren za sređenje bilateralnih pitanja - nisu jasni. Činjenica da slovenskoj državi vjerojatno otvara vrata u Beograd jedan od najjače nacionalističkih političara koji je vlastiti imidž oblikovao baš na zastrašujuće neprijateljskim stajalištima spram područja južno od Kupe, u najmanju je ruku neobično ako ne i neukusno. Je li naša politička sredina uopće svjesna opasnosti i dvosjeklosti teza koje proglašava prvak Slovenske nacionalne stranke, da je povezivanje Ljubljane i Beograda korisno oružje protiv Hrvatske? Sređenje odnosa sa svim dijelovima nekadašnje federacije jamačno ne može mimo slovenskog interesa. Već radi gospodarske suradnje koja se odvija u pravno nesređenim odnosima; nema temeljnih međudržavnih sporazuma, nema reda pri prijelazima granice, teškoće su s vizama i nesređen platni promet. Konačno čak i radi vanjskog dojma države kojoj jamačno ne može biti svejedno ako joj se prilijepi glas da je najodbojnija prema SRJ; ona je međutim barem formalno sredila dvostrane odnose sa susjednim državama, s članicama Europske unije i većinom drugih. Pa ipak je tempo sređivanja odnosa kobno opterećen nasljedstvenom problematikom. Sve dok SRJ uspostavljanje diplomatskih odnosa povezuje sa slovenskim popuštanjem glede kontinuiteta, nema puta za korak naprijed. Opasna su mišljenja da bismo mogli pokazati nešto više pragmatičnosti - primjerice priznati Beogradu povijesni kontinuitet. Možebitnih negativnih posljedica dvostranih sporazuma kakvi su s Beogradom već potpisani u Zagrebu, Sarajevu i Skopju, za sada nema, što ne znači da su isklljučene. I napokon je Slovenija glede odnosa sa SRJ u sasma drukčijem položaju nego preostale države nastale na području pokojne federacije. Za Hrvatsku, s prvenstvenom zadaćom teritorijalne cjelovitosti koja je doduše čvrsto uvjerena da sporazum s Beogradom ne ugrožava njezine vitalne interese, razumljivo je malo popustljivosti. Naša pak država nije pod pritiskom da bi trebala popustiti u stvarima koje vjerojatno ne bi bile bez posljedica za nasljedstvo. I zato se možemo samo pitati kako je moguće pojasniti teze koje se tu i tamo mogu čuti čak iz vladine četvrti - da treba potražiti bilo kakvu formulu koja bi Saveznoj republici Jugoslaviji ponudila ono što želi, dakle državni kontinuitet, a da ne utječe na nasljedstvo. Našu bi politiku puno više trebao opterećivati čvor nesređenih pitanja s Hrvatskom. Pozivi predsjednika vlade na političku zrelost i odgovornost ljudi na vlasti nemaju utjecaja na koalicijski SLS koji se čini najvećom preprekom za napredak dvostranih odnosa. Očito to dobro primjećuje i druga strana i dodatno zaoštrava rječnik. Hrvatski je predsjednik ovih dana u saborskom govoru među prvenstvene vanjskopolitičke zadaće uvrstio sređenje odnosa sa Slovenijom a ujedno je izjavio da će trebati potražiti pomoć pri međunarodnoj arbitraži, ako se za neriješena susjedska pitanja ne pobrinu ove godine. S one strane granice očito su jako uvjereni u čvrstoću svojih argumenata pri čemu nije nevažno što je njihov rizik manji. Među adutima koje imaju na raspolaganju slovenski pregovarači da bi izmamili više spremnosti na kompromis, možda je još neki ostao neiskorišten: primjerice spretnije povezivanje pitanja u interesne pakete, više poštivanja hrvatskih interesa u svezi s cestama. Nešto više diplomatske dosjetljivosti primjećuje se tek u zadnje vrijeme; recimo u nedavnom slovenskom nastupu u ulozi nestalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda glede Prevlake. Više prigoda za napore s bliskim i nešto udaljenijim jugoistokom omogućit će ubuduće i novi američki nacrt za 'europeizaciju' šireg balkanskog područja. Isprva toliko razglašavana i zatim djelomično izblijedila Inicijativa za suradnju u jugoistočnoj europi (SECI) dio je šireg projekta Washingtona, američkog političkog utjecaja u regiji. Prije dvije godine predstavljena mogućnost gospodarske i infrastrukturne suradnje dobiva i politički i sigurnosni okvir. Balkan, do sada siva mrlja u ovdašnjoj vanjskoj politici, postaje jedna od važnijih zadaća. U projektima kakav je spomenuti, upravo predstavljen u Ljubljani, morali bismo se osloboditi dojma da se Sloveniju uključuje u inicijative u koje ne spada. 'Veliki' ju procjenjuju i iskušavaju i kao buduću pratnericu u EU, NATO-u" - zaključuje Saša Vidmajer. 020320 MET feb 98