1. II. ŠPANJOLSKI ABC O WESTENDORPOVOM DJELOVANJU U BOSNI

ŠPANJOLSKA ABC 1. II. 1998. Nakon neuspjeha svojih prethodnika, Westendorp vodi Bosnu prema jedinstvu "Dok se pažnja medija usmjerava prema novim 'vrućim točkama', u Bosni se svašta događa. Mnogo manje spektakularno, ali zato učinkovito, u posljednja četiri mjeseca ostvaren je pomak koji bi se mogao uspoređivati jedino s prekidom neprijateljstava koje su nametnuli NATO-ovi bombarderi u kolovozu 1995. godine ili s potpisivanjem Daytonskog sporazuma. Rad jednog španjolca, Carlosa Westendorpa, visokog predstavnika međunarodne zajednice u bivšoj Jugoslaviji, sada se pokazuje, ako ništa drugo, vrlo važnim, a u mnogim slučajevima i odlučnim čimbenikom. U jednom izlogu, u muslimanskoj četvrti u Sarajevu, prolaznici mogu vidjeti karikaturu koja prikazuje Carlosa Westendorpa kao Don Kihota, s kopljem i na konju, kako se sprema napasti nevidljive divove-mlinove, koji opet, sasvim sigurno predstavljaju tvrdoglavost balkanskih političara. Iako je španjolski diplomat pokazao da posjeduje dobru količinu idealizma u vrijeme kad je prihvatio taj zadatak, pokazao je i pragmatizam dostojan jednog Sancha Panze i upornost koja mu je omogućila da napreduje korak po korak, a da pri tome nije izgubio iz vida svoj konačni cilj. Kad je prihvatio tu dužnost, prizor koji se pružao pred njim teško bi ga mogao još više obeshrabriti. Svi su analitičari tada primjećivali da je u primjeni 'civilnog dijela' Daytonskog sporazuma napredak jednak ništici, a Bosna je bila sve samo ne država. Dva entiteta u njezinom sastavu, hrvatsko-bošnjačka federacija i republika srpska, u svim su pogledima postojale kao dva odvojena dijela. A vlast se i dalje nalazila pod nadzorom ultranacionalista na čijem je čelu bio Radovan Karadžić, optužen za zločine počinjene protiv čovječnosti. Mnogi su vjerovali da je Daytonski sporazum zapravo način za podjelu Bosne te da Hrvatska i Srbija neće mnogo čekati kako bi pripojile njezina područja pod svojim utjecajem. Iako je još uvijek prerano za slavlje, krajolik koji se sada može vidjeti, šest mjeseci poslije, vidljivo se popravio. Republika srpska ima umjerenu predsjednicu i umjerenu vladu koji su spremni surađivati s međunarodnom zajednicom. Ekstremisti su izolirani i međusobno podijeljeni kao nikada prije, a vanjski obrisi bosanske države počinju dobivati i pravi oblik - zajedničku putovnicu, zajedničko državljanstvo i zastavu. Istina, mnogo toga još treba učiniti. Središnja bosanska vlada, praktično bez vlasti, tek treba preuzeti svoje zadatke. Sloboda kretanja u Bosni prije je stvar teorije nego stvarnost, a i dalje je prisutna i izbjeglička drama. Unatoč svemu tome, prije samo nekoliko mjeseci nitko nije predviđao takav napredak kakav je ostvaren. A ovaj radikalni zaokret izveden je poslije konferencije u Bonnu, održane 10. prosinca, na kojoj je dogovoreno proširivanje ovlasti visokog povjerenika kako bi on mogao nametati svoje odluke kad tri strane ne budu mogle postići dogovor. Nove Westendorpove ovlasti pokazale su se kao dobar lijek protiv omiljene taktike ekstremista - otezanje se pregovorima unedogled - budući da sada postoji konačni nadnevak. Španjolski se diplomat poslužio svojim novim ovlastima kako bi nametnuo korištenje zajedničke valute i prihvaćanje zakona o bosanskom državljanstvu. Tri su strane same postigle sporazum o registarskim pločicama na vozilima pod prijetnjom novog nametanja rješenja. A problem registarskih pločica vrlo je važan za ostvarivanje slobode kretanja, budući da ekstremisti oštećuju vozila koja ne pripadaju njihovom entitetu. Na novim pločicama neće biti oznake podrijetla, nego samo brojke. 'U stvari nove ovlasti nisu tako velike kao što se to misli', izjavio je Westendorp za ABC, 'ali najvažnije je da ljudi zamišljaju da su one goleme, tako da ih već i sam taj dojam čini velikima. Političari vjeruju da ja mogu imenovati ili smjenjivati do mile volje, pa me ponekad čak i mole da nametnem neke odluke. A nije važna vlast na papiru, nego vlast kojom se čovjek posluži u određenom trenutku'. Najnoviji slučaj dogodio se s predsjednikom parlamenta, ekstremistom Draganom Kalinićem, koji je od Westendorpa zatražio pismo koje će mu pred njegovim istomišljenicima poslužiti kao dokaz da je imao vezane ruke. Nove su ovlasti dobro poslužile i u slučaju s bosanskom zastavom, 'najosjetljivijim' problemom. Srpski član zajedničkog bosanskog predsjedništva i Karadžićev 'broj dva', Momčilo Krajišnik, ponudio je, kao konačni ustupak, zastavu koja bi na jednoj strani prikazivala Bosnu, a na drugoj republiku srpsku tako da to, prema Westendorpovim riječima, bude jedna ili druga zastava, ovisno o vjetru koji puše'. Na kraju je Westendorp iznudio osnivanje povjerenstva sastavljenog od intelektualaca svih triju naroda kako bi oni dizajnirali tri moguće zastave koje neće vrijeđati nijednu od tri strane. Predsjednica republike srpske Biljana Plavšić i premijer Milorad Dodik pružili su potporu tom znakovlju, tako da će radikali ostati usamljeni kad parlament bude odlučivao o tome. Jedna od Westendorpovih odluka koja je imala najviše odjeka i koju u početku nisu svi baš najbolje dočekali, bila je molba za interveniranjem pri ekstremističkim medijima koji siju mržnju. Dopisnici zapadnih medija iz Sarajeva ogradili su se od moguće vojne akcije kojom bi se zauzeli televizijski repetitori. Unatoč tome, ta je mjera najvjerojatnije bila najvažniji čimbenik kojim se objašnjava gubitak apsolutne većine Karadžićeve stranke SDS-a u republici srpskoj. A ni održavanje izbora nije bio lak zadatak. U slučaju održavanja općinskih izbora, 13. i 14. rujna prošle godine, koje su odbijali ekstremisti među bosanskim Srbima, Westendorp je otputovao u Beograd i od jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića iznudio obećanje da će mu pomoći pri tome. Kasnije je ručao zajedno s Miloševićem i Krajišnikom i opet postavio isto pitanje. Nakon što je Krajišnik odgovorio niječno, Milošević mu je 'zapovijedio' da dopusti održavanje izbora i poslao ga da to odmah učini telefonskim pozivom. Kad se ovaj vratio za stol, izjavio je da je izdao tu zapovijed. No, nema sumnje da je najvažniji događaj u kojemu je sudjelovao Westendorp bila drama koja se dogodila u noći 18. siječnja kad je, na sjednici održanoj u tri sata ujutro, prihvaćen sastav nove vlade bosanskih Srba. Ekstremisti su željeli opstruirati rad parlamenta produljivanjem svojih govora kako bi spriječili glasovanje, a kasnije su napustili dvoranu, znajući da umjereni zastupnici moraju dobro paziti na svaki glas. Westendorp i pristaše Biljane Plavšić utvrdili su da im nedostaje jedan glas, glas jednog hrvatskoga zastupnika koji se vratio pod zaštitom međunarodne zajednice. Ljudi iz Westendorpove pratnje ostvarili su radio- postajom kontakt s tim zastupnikom i rekli su mu da se vrati, tako da je vlada prihvaćena. A na nedavnom sastanku u Banjoj Luci na licu predsjednice bosanskih Srba mogla se vidjeti zahvalnost kad je Westendorpu izjavila: 'Bez Vas ne bi bilo vlade'. Sada je najvažnija Westendorpova zadaća omogućavanje rada Dodikove umjerene vlade, a za to je nužan novac. Upravo je dobio šest milijuna ecua, ali mu treba najmanje petnaest milijuna. Ako osiromašeni građani republike srpske počnu dobivati svoje mirovine i zaostale plaće, poraz ekstremista na sljedećim izborima u rujnu mogao bi biti konačan. Za Westendorpa uhićenje ratnih zločinaca nije najveći prioritet, budući da će do toga doći kad Dodikova vlada ojača. Možda je najznačajniji od svih konkretnih uspjeha, iako se najmanje vidi, novo ozračje koje vlada u Bosni. Vidi se da se stvari mijenjaju. Premoć ekstremista sada je splasnula, kao da se vidi da je njihovo vrijeme prošlo. Novinari koji su nedavno razgovarali s Krajišnikom kažu da ga nikada prije nisu vidjeli ovakvoga: blijedog, nervoznog, oznojenog. A Westendorpa brine mogućnost da se SDS raspadne, jer bi tu prazninu mogli popuniti radikali kojima se na čelu nalazi neofašist Vojislav Šešelj. Unutar Karadžićevog SDS-a postoji 'umjerena' struja koja bi možda mogla raskinuti s mafijaškim vrhom - u kojemu se, smatra Westendorp, nalazi dvanaestak osoba - i odigrati ulogu oporbe, a to bi bio ključ demokratizacije i normalizacije u republici srpskoj. 'Ako se ta stranka namjerava odupirati kao blok', nestat će, kaže međunarodni posrednik. Najveći izazov za Westendorpa jest učvršćivanje multietničkih stranaka prije rujanskih izbora i jačanje središnje vlade. Ukratko, najveća razlika u odnosu na prošlu godinu, iako još postoje velike zapreke, jest otvaranje 'prozora' za mir, pa će tu 1998. godina biti odlučna. Westendorp ističe činjenicu da nije bilo terorističkih napadaja, a mogućnost upadanja u vrtlog napadaja i osvete bile je vrlo velika, kao što se to događa u Sjevernoj Irskoj, i to bi upropastilo mirovni proces. Ta činjenica opovrgava teoriju o 'vjekovnoj mržnji' koja je međunarodnoj zajednici služila kao izgovor da ne posreduje pune tri godine, a potkrepljuje i teoriju prema kojoj su rat umjetno izazvale konkretne i malobrojne osobe. Ozračje koje vlada na sarajevskim ulicama, kako izgleda, najavljuje da toliko željeni povratak normalnom stanju nije samo pusta tlapnja. Karikatura s Don Kihotom koji upravlja mirovnim procesom nalazi se u vrlo živom i slikovitom središtu s drvenim prodavaonicama, od koje se spaljene zgrade i parkovi pretvoreni u groblja nalaze udaljeni stotinama svjetlosnih godina, iako su u stvarnosti na samo nekoliko stotina metara. A za prolaznike to možda znači da je mir sada moguć, više nego ikada prije", piše posebni dopisnik lista iz Sarajeva Diego Merry del Val. 020319 MET feb 98