RFI O LUSTRACIJSKOM ZAKONU

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI Slijedi redoviti komentar o događajima u Hrvatskoj zagrebačke suradnice Jelene Lovrić. "Mala i ultradesna Hrvatska stranka prava koja funkcionira kao satelit vladajućeg HDZ-a, pokrenula je inicijativu da se u Hrvatskoj donese takozvani lustracijski zakon, službeno naslovljen kao zakon o uklanjanju posljedica komunističkog režima. Prema prijedlogu, bivšim bi se pripadnicima nekadašnjih komunističkih tajnih službi, udbašima i kosovcima, zakonski onemogućilo zapošljavanje u današnjim državnim strukturama. Ali intencija je predlagača da se javno djelovanje zabrani bivšim komunistima, ali to, kažu, zavisi od podrške javnosti. Momci u crnom koji se vole slikati ispod Pavelićeva portreta, smatraju da bi to pomoglo dekomunizaciji Hrvatske, što je po njima, danas glavni hrvatski problem. Lustracijski zakoni donešeni su u nekim bivšim socijalističkim zemljama, ali ne može se reći da su se baš proslavili. Najglasovitiji su oni u istočnoj Njemačkoj i Čehoslovačkoj, donešeni još '91 godine. Tranzicija istočne Njemačke razlikuje se od svih drugih postkomunističkih zemalja. U Češkoj se nakon godinu, dvije shvatilo da se lustracijski zakon pretvorio u svoju suprotnost, pa je i češki predsjednik Havel kao žrtva komunističkog režima digao glas protiv preširoke primjene takvog čišćenja. Lustracijski zakon donešen u ljeto prošle godine u Poljskoj, predviđa da se pretendenti na visoke funkcije moraju javno očitovati o tome jesu li za vrijeme komunizma surađivali s tajnim službama. Zakon je navodno ostao mrtvo slovo na papiru jer se nije našlo dovoljno sudaca koji bi bili voljni raditi u lustracijskom sudu. Krajem prošle godine i u Sloveniji je imitirano donošenje zakona, kojim se namjeravalo provesti čišćenje slovenske političke scene od vrha do dna, od svih ljudi koji su u prošlom režimu obnašali neke državne ili partijske dužnosti. Inicijativa je pokrenuta uoči predsjedničkih izbora na kojima je Milan Kučan bio nesporni favorit i imao je sasvim jasan cilj, ali ju je slovenski parlament odbacio. Hrvatska lustracijska inicijativa pouzdana je znak da je rat u Hrvatskoj okončan. Sam je hrvatski Predsjednik više puta priznao da je izbijanje rata zapriječilo planirani obračun s nositeljima bivše vlasti. Za obranu su bili potrebni svi nacionalni potencijali. U to se vrijeme nije gledalo je li ruka koja nosi pušku crvena ili crna. Sada kada su vanjske fronte zatvorene, trebalo bi valjda obnoviti tu unutarnju bojišnicu. Moguće je za takvu inicijativu vidjeti više razloga. Riječ je možda o potrebi da se narodu dade neka nova zanimacija, kako bi zaboravio ono što ga sve više zanima. Sami pravaši kažu kako je njima najvažnije pokrenuti široku javnu raspravu. Pažnja javnosti pokušava se usmjeriti prema prošlosti, u prvom redu zato jer vlast nije uspjela ponuditi perspektivu. Za vrhušku je bolje ako se pučanstvo bavi progonom crvenih vještica nego onim temama koje su ga u crno zavile: gašenjem radnih mjesta, nabujalim porezima, socijalnim beznađem. Ako je kruh sve skuplji, ratne igre mogu biti istine. Drugo, hajka na crvene trebala bi poslužiti za stalno podgrijavanje tvrdnje kako su uzroci svekolikih problema Hrvatske, pogotovo onih socijalne prirode, isključivo u prošlosti i nasljeđu. Treće, naganjanje bivših trebalo bi zaustaviti uzlet Socijalno demokratske stranke. I neko posljednje, na taj bi se način stalno vitalno mogla održavati atmosfera izvanrednosti, što je tajna želja svakog autoritarnog sustava. Lustracijski je zakon u Hrvatskoj prije sedam godina imao više izgleda nego danas. Na prelasku iz starog u novo takva bi inicijativa vjerojatno bila prihvaćena. Bilo je to vrijeme oduševljenog rušenja svega što je bilo povezao s bivšim sistemom , od države do retorike. Euforija se u međuvremenu ohladila, nova se vlast pokazala. Hrvati polako otkrivaju da ni u bivšim vremenima nije sve bilo pakao, kako to hrvatski Predsjednik voli govoriti. Niti je danas sve raj, kako to Tuđman običava predstavljati. U proteklih se sedam godina ispostavilo da i među bivšim komunistima ima demokrata, kao što se i pokazalo da i među bivšim političkim zatvorenicima ima nedemokrata. Hrvatskoj nije potreban nikakav poseban zakon da bi pokrenula pitanje odgovornosti svakoga tko je u prošlosti skrivio neki zločin ili je sudjelovao u progonu ljudi. Postojeći zakoni omogućavaju vođenje takvih postupaka. Novi zakon zakotrljao bi neku vrstu generalne hajke na ljude, što je suprotno osnovnim principima prava da svaka odgovornost mora biti individualizirana. Riječ je o političkoj kampanji, a ne o istjerivanju pravde. Ima li lustracijski zakon izgleda zavisi prvenstveno od toga hoće li mu vladajući dati podršku. HDZ je većinski sklon takvim radikalizmima, ali poziv na ideološki i politički obračun među Hrvatima podrazumjeva da bi bez obzira na namjere, novootvorena bojišnica išla posred Tuđmanove stranke. Precizno je utvrđeno da ni u jednoj političkoj stranci nema toliko bivših komunista kao u HDZ- u. Uostalom, kad bi takva ideja pobijedila ni Predsjednik države ne bi mogao na političku scenu. Iz vrha vladajuće stranke tvrde da je lustracija neprihvatljiva jer je suprotna Tuđmanovoj politici nacionalne pomirbe. Ali i dosad su se u sjeni proklamiranog pomirenja pokretala hajke protiv svega što se nije tiskalo ispod Predsjednikove kabanice. U ovom će slučaju usvajanje zakona, pa onda i otvoreni juriš vjerojatno izostati, ali će se njegovati latentna potjera, koja se kad god zatreba može intenzivirati. Sve to ne znači da Hrvatskoj ne bi trebao odgovoran pogled unatrag. Hrvatima tek predstoji kritičko preispitivanje vlastite prošlosti, kako one bliže tako i one nešto dalje. Ali nema izgleda da se za vrijeme Tuđmanove vlasti taj proces pokrene zrelo i na pošten način. U posljednjih sedam godina svako razobličavanje crvenog totalitarizma, okončavalo ne u afirmaciji demokracije nego u stabilizaciji crnog totalitarnog sustava. Nije čudno da su lustracijsku inicijativu u Hrvatskoj pokrenuli oni koji s ponosom trpe ustaško nasljeđe. Oni bi u dekomunizaciju ustašizacijom Hrvatske. Zakon o lustraciji pokušaj je da se ojačaju upravo te ultradesne snage koje današnju Hrvatsku vide kao sljednicu Nezavisne države Hrvatske. Svoj su radikalizam dosad oštrile na odnosu prema Srbima. Kako je taj rat gotov, sada pokušavaju otvoriti politički sukob među Hrvatima. (RFI) 020316 MET feb 98