VOA O APELU BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH KATOLIČKIH SVEĆENIKA

GLAS AMERIKE - VOA 31. 1. 1998. Prilog iz Sarajeva Vladimira Bilića. "Katolički svećenici Vrhbosanske nadbiskupije, njih 70, a poduprli su ih i drugi svećenici iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i zapadnoeuropskih zemalja, izrazili su zabrinutost za opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini, i to predsjedniku Republike Hrvatske, javnosti u toj zemlji, i hrvatskim medijima. U apelu svećenika ističe se kako se nade Hrvata Bosne i Hercegovine u provedbu Daytona, te miran i ravnopravan suživot ne ostvaruju u općinama pod srpskom kontrolom, gdje je povratak Hrvata skoro nemoguć. U općinama pod bosnjačko-muslimanskom kontrolom taj povratak je vrlo otežan. Žalosti nas činjenica da o našem stanju Hrvatska i hrvatski mediji nedovoljno informiraju našu i inozemnu javnost, pišu potpisnici apela, a istodobno očekuju od predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i hrvatske vlade učinkovitiju zaštitu Hrvata Bosne i Hercegovine, kako bi živjeli u miru i slobodi, te da omoguće povratak prognanih Hrvata u njihove domove i njihova svetišta. Fra Marko Oršolić u izjavi za Glas Amerike naglašava da to nije prava adresa za obraćanje o ugroženosti Hrvata u Bosni i Hercegovini i kaže: = Ja ne vidim da su Hrvati u Bosni ugroženi. Ako su ugroženi, onda se treba obratiti onima koji su odgovorni za takozvanu hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini, a prije svega treba ih pitati što su oni uradili da bi eventualno to ispravili. Ako nisu sposobni da to isprave, neka dadu ostavke i puste druge koji znaju kako se to radi. Bosna i Hercegovina je suverena država i njezin suverenitet je teško potkopan obraćanjem predsjedniku druge države. To je jako loš politički potez. Nisam iznenađen tim apelom, budući da vjerski službenici, pa i katolički svećenici u Bosni i Hercegovini često su tijekom rata bili zarobljavani, osamljeni, često izgubljeni i nisu bili u stanju da na pravilan način formuliraju svoje poglede na dnevno-političke probleme, pa tako i ovaj, ako je to uopće problem. Ja osobno mislim da su u Bosni i Hercegovini svi podjednako ugroženi, i bosanski Srbi i bosanski Hrvati i bosanski Bošnjaci, jer čujem da ima i srbijanskih Bošnjaka. Dakle svi su podjednako ugroženi, jasno, od posljedica agresije, rata, a i naših vlastitih nedorečenosti u političkom životu, jer više ne znamo ni kako se zovemo, ni koju zemlju hoćemo, ni kakvu hoćemo, ni kojim jezikom govorimo, a izgleda da ne znamo ni tko nam može pomoći. Gospodin Tuđman mislim da ne može pomoći ni sam sebi, a kamoli Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Ako su oni negdje ugroženi, ako neki imaju dilema, tu je mjesto gdje se to razriješava, a ne kod predstavnika druge države, jer se time Hrvati u Bosni i Hercegovini sami pretvaraju u narodnost, u manjinu, ukoliko nisu dovoljno jaki, svjestan politički subjekt, ukoliko se ne mogu definirati i time sami sebe onemogućavaju da postignu ono što žele. Od bosansko-hercegovačkih dužnosnika do sada je reagirao samo dopredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Vladimir Šoljić, koji je jučer izjavio da su katolički svećenici u zaostatku za onim što su njihovi politički predstavnici već davno uradili. = Ja mislim da je krajnje vrijeme da se shvati da bi Hrvati, kao najmalobrojniji narod, trebali biti u prioritetu zaštite, što ne znači da svi skupa ne trebaju biti zaštićeni. Međutim, demokratizacija se obično mjeri po pravima manjine. Mi naravno nismo nacionalna manjina, ali smo ovdje malobrojni. Bošnjaci trebaju raditi na tome da i drugi narodi vole Bosnu i Hercegovinu. Na Bošnjacima je, kao na najmnogobrojnijem narodu, da dokažu da je Bosna svima majka, a ne maćeha, izjavio je Vladimir Šoljić, dopredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine. (VOA) 020314 MET feb 98