VOA - O UBOJSTVIMA U GOSPIĆU

GLAS AMERIKE - VOA 29. I. 1998. Milan Levar, Zdenko Ropac i Zdenko Bando izjavili su da su za ubojstvo 127 gospićkih Srba 1991. godine odgovorni general-bojnik Mirko Norac i pukovnik Tihomir Orešković. Prilog Linde Miliše. "Milan Levar, 43 godine, 1991. godine bio je zapovjednik izviđačko- diverzantske grupe i prislušnog centra u Gospiću. Zdenko Ropac 45 godina. U isto vrijeme je bio šef informativno-prislušne službe izravno odgovorne Josipu Manoliću. 41- godišnji Zdenko Bando tada je bio zapovjednik Vojne policije u Gospiću. Spomenuti su svjedoci gospićkih ratnih zločina čije su žrtve tamošnji Srbi, ali i Hrvati. Koliko je točno ljudi ubijeno ne znaju jer nisu bili svjedoci svih egzekucija. Zdenko Ropac svjedok je, tvrdi, mnogih uhićenja i otmica. U vrijeme dok je bio na dužnosti ubijeno je 127 gospićkih Srba, ali je konačna brojka višestruko veća. O stradanjima gospićkih Srba i Hrvata mogli bi posvjedočiti mnogi Gospićani, ali ih je strah. Žrtve su vlastite savjesti, progovorili bi, ali kako nakon toga ostati živjeti u Gospiću, pitaju se Levar, Bando i Ropac. "Živimo u gradu gdje pop nosi automatsku pušku, gdje je predsjednik crkvenog odbora predvodio egzekucije, gdje je šef policije pismeno priznao ovome čovjeku da je ubijao ljude za Mirka Norca i Tihomira Oreškovica i svijet šuti". Strah ne za vlastiti, već za život obitelji Ropca i Bandu potjerao je u Zagrebu. Levar je ostao bez sredstava za život koji s obitelji živi pod stalnim prijetnjama gdje ni bombe nisu rijetkost. O gospićkim zločinima progovorili su još 1991. godine usmeno i pismeno obavijestivši nadređene u Zagrebu ukazujući im na odgovorne. "Za zločine su odgovorni general-bojnik Mirko Norac, Tihomir Oreškovic, Milan Čamić i ljudi koje neću spominjati jer smatram da su bili prisiljeni sudjelovati zajedno s njima". Primili su ih tada Perica Jurić, Zdravko Mustać, tajništvo HDZ-a, ukratko, sve su ih relevantne službe saslušale. Stoga, tvrde, nije moguće da za gospićke zločine, smaknuća Srba i nepodobnih Hrvata nisu znali ministar obrane Šusak ili predsjednik Tuđman. Naredjenja gospićkih naredbodavaca slušali su i oni koji se s politikom čisćenja nisu slagali, ali izbor je bio ubij ili ćeš biti ubijen, objašnjava Levar. "Ako ste došli iz bivše JNA morali ste dokazati da ste dobar Hrvat ubojstvom par Srba. Ako ste bili Srbin morali ste se dokazati da ste podoban Srbin. Ako imate ženu Srpkinju trebali ste dokazati da mislite hrvatski". Oči su se zatvarale sve dok u tri dana 16., 17. i 18. listopada 1991. godine nisu ubijena 24 gospićka Srbina čiji su leševi ostavljeni na crti razdvajanja kod Široke kule nakon što su Srbi u Širokoj kuli masakrirali nekoliko tamošnjih Hrvata. Kada je tadašnji američki veleposlanik Warren Zimmerman intervenirao kod hrvatskog predsjednika uz šefa hrvatske policije uhićen je i nedugo potom pušten Tihomir Oreškovic. Zagrebački pokušaj smjene, tada brigadira, Mirka Norca, zapovjednika 118. brigade završen je neuspjehom. Visoko vojno izaslanstvo nije ni ušlo u grad u kojeg je Norac ranije povukao vojsku spreman da se vojno odupre zapovijedi državnog vrha. Nakon toga Norac je promaknut u pukovnika, pričaju Bando, Levar i Ropac, trojac čiji je naredni korak bio haaški tribunal. Prvi su se put s haaškim istražiteljima posredstvom američkog veleposlanstva sreli krajem kolovoza 1996. godine. Potom su haaški istražitelji stigli u Gospić, a Levar i Ropac u Den Haagu su boravili prvih pet dana prosinca prošle godine kada su osim izjava, Međunarodnom sudu za ratne zločine proslijedili dio dokumentacije audio i video zapisa. Haag je od trojice zatražio da ne kontaktiraju s medijima do 5. siječnja ove godine do kada su im, pričaju, obećali da će slučaj sagledati. Rok je prošao, haaški tribunal nije povukao poteze koje su očekivali, a nisu jamčili ni zaštitu svjedoka. U britanskom veleposlanstvu rečeno nam je da imaju spreman program zastite svjedoka, ali da im je potreban blagoslov iz Den Haaga čiji ga predstavnik, smjesten u uredu na zagrebackom aerodoromu, nije dao, tvrdi Levar. Zato su se obratili medijima, domaćim i stranim, potonjima, kako bi svojim izvješćima pridonijeli da vlade njihovih zemalja pomognu u stvaranju klime u kojoj bi Gospićani svjedočili o dogadjajima iz 1991. godine, a da nakon toga ne nestanu. Koji je motiv ili pozadina Levarovog, Bandina i Ropčeva poteza? "Vjerojatno niste vidjeli zapovjednika s niskom srpskih ušiju, niste vidjeli u stanu raskomadanu ženu i dijete, nisu vam odveli muža, hrvatskog vojnika samo zato što je Srbin. Ja sam vidio puno gore od toga", kaze Levar. "Utopljeni, zadavljeni, pun kamion leševa", Levar, Bando i Ropac zamjeraju haaškom tribunalu na birokratskom odnosu, ne pružanju zaštite, i ne zaštićivanju lokacije masovnih grobnica od kojih su u međuvremenu, tvrde, uklonjene ona u Čitluku, nekoliko na Velebitu i neke u okolici Gospića. "Ja se ne bojim, umrijeti se mora jednog dana, ali imam ženu, majku i osmogodisnjeg sina. Žena njegovog učitelja je Srpkinja kojoj su odveli i ubili roditelje. Od kako zna da sam bio u Den Haagu učitelj umire od straha kad me vidi samo da ga nešto ne pitam", kaze Milan Levar, jedan od rijetkih Gospićana koji je ostao živjeti u svome gradu, u Gospiću u kojem i dalje stoluje strah. Mirko Norac, danas, general-bojnik, kaže Levar, stoluje u Kninu, Tihomir Oreškovic je aktivni pukovnik hrvatske vojske pri Mirku Norcu u Kninu. Obojica i dalje dovoljno jaki da Gospićani 1991. godinu šute i sanjaju. Neki u sanatoriju u Rijeci. Na tvrdnje koje su u javnosti iznjeli Levar, Bando i Ropac u hrvatskom političkom, vojnom i policijskom vrhu ne reagira nitko. Podupire ih Josip Manolić. "Ne zato što nas voli nego zato što smo mu došli preblizu", tvrde Levar, Ropac i Bando. Tek je jučer "Večernji list" objavio izjavu Odjela za informiranje Ministarstva unutranjih poslova u kojoj stoji da je na temelju razgovora s Levarom, Ropcem i Bandom, te drugim izvorima 16. prosinca 1997. godine Županijsko državno-odvjetništvo u Gospiću protiv nepoznate osobe podnijelo kaznenu prijavu zbog ubojstva više građana Karlobaga. Pokrenuta istraga traje." (VOA) 300210 MET jan 98