DELO - POSJET BEOGRADU - 28. I.

SLOVENIJA DELO 28. I. 1998. Jelinčič u Beogradu "Zmago Jelinčič u Beogradu! Vijest zapravo nije neočekivana, prvak Slovenske nacionalne stranke već se prije nekog vremena zauzimao za bolje odnose sa Srbijom, odnosno Saveznom republikom Jugoslavijom. Ali je paradoksalna: Jelinčič je personifikacija otpora svemu što nas je i što nas još uvijek veže s Balkanom a iznenada se otputi u Beograd u nekakvu misiju pomirbe. No njegove strategijske zamisli poznamo: normalizirati odnose sa SRJ a time ukliještiti i 'disciplinirati' Hrvatsku koja nije samo neugodna nego već i agresivna susjeda. No Jelinčič se nije otputio u Beograd kao prvak SNS-a, tamo (vjerojatno) ne pojašnjava stranačka stajališta; u srpskoj metropoli je kao zastupnik državnog zbora, na čelu nekakvog poluslužbenog izaslanstva. S njim je naime Slavko Debelak, državni tajnik u ministarstvu unutarnjih poslova a posjet baš zbog toga ima posebnu političku težinu. Jelinčič se u Beogradu sastao s podpredsjednikom srpske skupštine Vladimirom Štambukom a razgovarali su o mogućnosti uspostave parlamentarne suradnje između Slovenije i SRJ. Lijepo i dobro, ali treba reći da je takvih i sličnih političkih 'opipavanja' na nižoj razini već bilo ali nisu svršila s nikakvom deklarativnom izjavom. Odnosi između Srbije i Slovenije nisu više napeti iako su zidovi još uvijek tako visoki da, kako izgleda, ne može početi niti prava ping- pong diplomacija. Zato Jelinčiča zacijelo nisu poslali u Beograd jer bi očekivali da postigne spomena vrijedan prodor, osim dakako, ako u torbi ne nosi neka povjerljiva pisma Milutinoviću i Miloševiću. No tu je još Slavko Debelak. Kako znamo, zadnjih se godina upravo na njega srušilo brdo problema koji su se otvorili u potresnom procesu raspadanja Jugoslavije: državljanstva, dvojna državljanstva, osobe bez statusa, osobni dokumenti, mirovine koje već nekoliko godina više ne 'preskaču' nekadašnje republičke granice itd. Jasno je da Debelak ne može u Beogradu srediti ništa ali barem može sondirati teren i utvrditi da li na srpskoj strani (unatoč svemu) postoji spremnost barem za početak suradnje. Moguće je da između Beograda i Ljubljane već teku pregovori o uspostavi diplomatskih odnosa i da dakle Debelakov put spada u okvir nekakvog prethodnog 'definiranja' pogleda na ta osjetljiva pitanja. No to nije baš vjerojatno, jer će diplomatski kontakti isprva skoro sigurno biti svedeni na minimum; Srbija i SRJ ne trebaju više nego što je potrebno za njihovu reintegraciju u međunarodne saveze i ustanove. I naposljetku, Beograd se malo brine čak za svoje stanovništvo, zašto bi se bavio još i s Albancima s Kosova koji se bez dokumenata potucaju po Sloveniji? Još bolje da se nikada ne vrate kući. Prema tomu, Jelinčičevu i Debelakovu misiju možemo ponajprije pojasniti sve većim političkim, administrativnim i drugim poteškoćama koje Slovenija ima s ljudima bez državljanstva, nezakonitim doseljenicima, izbjeglicama itd. S političkim poteškoćama mislimo ponajprije na razna izvješća koja putuju u europski parlament i po kojima je u nas primjer uskraćivanja ljudskih prava 'ozbiljan problem državljanstva neslovenskih stanovnika'. Tu ne možemo previdjeti, blago rečeno, sumnjivu ulogu helsinškog monitora koji govori čak o etničkom čišćenju! No bez obzira na naše priključenje EU, zbog čega smo doslovno pod sitnozorom, desetci tisuća koji se ovako ili onako 'bez papira' potucaju unutar državnih granica, nedvojbeno prerastaju u novi društveni i politički problem. Ne radi se toliko o tih nekoliko tisuća koji nisu uspjeli srediti državljanstvo; više se radi o ilegalnim doseljenicima iz država bivše Jugoslavije koje više nitko ne broji a po nekim podatcima ima ih već više od deset tisuća. Tu je država očito nemoćna, slovenski i makedonski ministar unutarnjih poslova Bandelj i Čokrevski jučer su potpisali odgovarajući sporazum o vraćanju osoba. S BiH, isto tako prijateljskom državom, nikako ne uspijevamo postići takav dogovor. Mi Slovenci smo ipak već ksenofobični, nemoć države da 'sanira' taj problem mogla bi samo produbiti takvo raspoloženje ali može i izazvati neugodne političke posljedice. Takozvani ilegalci često su izvan zakona, oni s dvojnim državljanstvom mogu jednostavno pobjeći u Beograd ili Podgoricu ako im u Sloveniji prijeti progon zbog kažnjivih djela. Poznat je slučaj Labović. Sve to ne oduzima vjerodostojnost samo sudstvu nego i potkopava sustav kao takav. Što dakle rade Jelinčič i Debelak u Beogradu? Kod Jelinčiča se najvjerojtanije radi o nekakvom 'kontinuitetu udvaranja'. A Debelak ima u torbi i neki konkretan prijedlog. Inače valjda ne bi otišao na taj put?" - drži Boris Jež. 290223 MET jan 98