AMERIČKI HERALD O CLINTONU 27. I.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 27. I. 1998. Završiti Clintonov predsjednički mandat "Dostojanstvo i sigurnost Amerike taoci su ovog paradoksa: kad bi Bill Clinton imao dovoljno moralnog osjećaja da uvidi što je njegova dužnost, on ne bi bio u položaju gdje je njegova dužnost dati ostavku. Njegov je predsjednički mandat nemoguće ponovno oživiti. On može pogoršati svoju sramotu držeći se kabineta, ne hajući za štetu nanesenu nacionalnom interesu u inozemstvu ili moralnoj snazi građanskog života. No stanje njegovog položaja trajno je opasnije za naciju nego ono predsjednika Woodrowa Wilsona nakon inzulta koji ga je ostavio osakaćenim u listopadu 1919. Wilsonova je vlada nastavila djelovati, kako god nesavršeno, budući da je Predsjednikovo stanje bila brižljivo čuvana tajna te stoga što je on zadržao visoku moralnu veličinu. Problem g. Clintona jest neizbrisiva i neskrivena mrlja sramote. Američki je Ustav godine 1967. donio amandman o uklanjanju fizički onesposobljenih predsjednika. Međutim, nikad nije postojala odredba o uklanjanju moralno nesposobnog predsjednika. 'Impeachment' (sudski proces protiv javnog dužnosnika koji je počinio ozbiljan zločin za vrijeme trajanja mandata) odredba osigurava lijek za neke vrste političkih problema, poput kroničnog laganja naciji o kroničnom ponašanju koje ona smatra duboko uvredljivim. Očiti republikanski koncenzus, možda principijelan, no zasigurno praktičan, jest da bi se prije bilo kakvog procesa 'impeachmenta' trebala dovršiti neovisna istraga. To podređuje brige o građanskom zdravlju naroda i sigurnosti brigama o tužiteljskoj urednosti. To je promašaj; stvar nije u tome, da se kazni g. Clintona, već da se završi kažnjavanje nacije. Odredba o 'impeachmentu' dovoljno je otvorena da bi obuhvatila ponašanje koje, osramotivši predsjednika, uništava njegovu sposobnost funkcioniranja. Ustavna odredba koja je dovoljna za uklanjanje predsjednika koji krše ovaj ili onaj zakon, sasvim je sigurno u stanju izaći na kraj s predsjednicima koji očito krše implicitnu 'klauzulu o moralnoj pokvarenosti' u de facto ugovoru koji predsjednici imaju s narodom. Osvajanje većine glasova nikom ne daje pravo da se ponaša kako hoće. (...) Sadam Husein dokida glavni rezultat Zaljevskog rata, mjere protiv proizvodnje oružja masovnog uništenja. U međuvremenu, američki vrhovni zapovjednik previše je zauzet, odgovarajući na pitanja o svojoj seksualnoj nesuzdržljivosti mudrovanjima koja ga svode na neukusnu šalu nedostojnu minimalnog poštovanja potrebnog da bi se zapovijedalo. G. Clinton, koji posjeduje sve relevantne informacije (od toga koliko je mnogo puta njegova omiljena pripravnica posjetila Bijelu kuću do toga koliko joj je darova poslao, i zašto) navodno je previše zaposlen skupljajući informacije da bi odgovarao na pitanja. Svi drugi demokrati svojom zvučnom šutnjom ukazuju da su povukli očit zaključak: g. Clinton zna da je istina smrtonosna. Među kongresnim demokratima, mudrost bi mogla potpomoći, ili zamijeniti, građanski osjećaj. Oni se sjećaju 1974., kad su glasači zadali zasluženu kaznu republikanskoj stranci zbog njihovog pravničkog, nespremnog, tromog odgovora na lošeg predsjednika koji je bio njihova odgovornost. Dodatnu pogibelj za demokrate predstavlja ponovno otvaranje rane za koju su smatrali da je ostala počivati - sumnje javnosti da je njihova stranka neizlječivi nositelj virusa šezdesetih godina, virusa prezira za građansku suzdržljivost i vrijednosti normalnih Amerikanaca. Brz, neizlječiv slom mandata g. Clintona nije se zapravo dogodio u jednom tjednu. Prije bi se moglo reći da su otkrića iz jednog tjedna potvrdila šest godina sumnji koje se šire i izvan područja njegovog osobnog ponašanja (...) koje su se kristalizirale u neoboriv zaključak da je to najneukusniji američki predsjednik." 280141 MET jan 98