IZVJEŠĆE PREDSJEDNIKA TUĐMANA HRVATSKOM DRŽAVNOM SABORU (II.)

ZAGREB, 27. siječnja (Hina) - Štovani predsjedniče i zastupnici Hrvatskoga državnog sabora, IV. GOSPODARSTVO 1. Uvodna ocjena prošlog razdoblja Unatoč višestrukom negativnom nasljeđu iz bivšeg sustava, poteškoćama što ih sama po sebi nosi tranzicija, te navlastito golemim ratnim stradanjima izazvanim jugokomunističkom i srpskom agresijom, u proteklom sedmogodišnjem razdoblju postojanja mlade hrvatske države, postignuti su znatni rezultati u stabilizaciji i razvoju hrvatskoga gospodarstva i njegovoj pretvorbi iz socijalističkog u tržišno. Već prvim Ustavom iz 1990. godine demokratska Hrvatska opredijelila se za tržišno gospodarstvo, temeljeno na privatnom vlasništvu i slobodnom poduzetništvu, ali i za načelo socijalne države. I u najtežim uvjetima ratne agresije uspjeli smo izbjeći zamke ratne privrede i otpočeli ustrojavanje modernog zakonodavstva sukladno pravnim osnovama uspješnih tržišnih zemalja. Isto tako, ostvarili smo pretvorbu i privatizaciju najvećeg dijela hrvatskoga gospodarstva, na način koji se po objektivnom sudu stranih stručnjaka očituje uspješnijim i od najnaprednijih zemalja u tranziciji. U tom sklopu donijeli smo i Zakon o denacionalizaciji. Najnovijom kuponskom privatizacijom omogućujemo da i širi slojevi, ratom pogođenog pučanstva, postanu vlasnici dionica mnogih poduzeća, čemu smo mogli pristupiti tek po okončanju ratnih okolnosti. Još u ratnim prilikama, i uvjetima poluizolacije, u listopadu 1993. godine, donijeli smo Stabilizacijski program radi zaustavljanja zahuktale hiperinflacije i stvaranja uvjeta za ubrzano restrukturiranje i stabilan gospodarski rast. Učinak Stabilizacijskog programa bio je iznad svih očekivanja i domaćih i vanjskih stručnjaka. Odmah je zaustavljen rast cijena, a zatim i zadržan na oko 3 posto godišnje, što je Hrvatsku uvrstilo među zemlje s najnižom inflacijom i najstabilnijim gospodarstvom. Već od početka 1994. godine zabilježene su pozitivne stope rasta bruto domaćeg proizvoda, najprije skromne, od jedan do dva posto godišnje, da bi ta stopa u 1996. godini bila znatno veća, a u prošloj (1997.) godini iznosila je oko 7 posto. To je vidan dokaz ispravnosti naše gospodarske politike. Hrvatska spada među rijetke zemlje koje se mogu pohvaliti da zbog ispravno vođene makroekonomske politike već nekoliko godina ostvaruje rezultate koji praktično zadovoljavaju maastrichtske kriterije, tj. kriterije koje moraju zadovoljiti zemlje Europske unije da bi mogle pristupiti sustavu zajedničke EURO valute (dopuštena razina javnoga duga, deficita državnog proračuna, inflacije, fluktuiranja deviznog tečaja i dugoročne kamatne stope). Neprijeporno uspješni rezultati hrvatskoga gospodarstva presudno su utjecali na povoljni kreditni ugled (rejting) Hrvatske u svijetu, koji nas u tom pogledu svrstava među prvih četrdeset zemalja u svijetu. Sve ove rezultate postigli smo unatoč velikim žrtvama i odricanjima zbog agresije i okupacije znatnih područja. Zbog negativnog učinka na gospodarstvo raspada starog tržišta, negativnog nasljeđa socijalističkog sustava, te posljedica rata, nužno je trpio standard svih naših građana. Ali kako smo drukčije mogli izaći iz jugoslavenskog i komunističkog jarma, stvoriti vlastitu državu, uspostaviti suverenitet na cijelom njezinom teritoriju i time nedvojbeno osigurati bolje sutra hrvatskom čovjeku? A sve su to stečevine koje i nemaju svoju cijenu. Povijest bi nas osudila da u tome nismo uspjeli, a postignuti rezultati ispisali su njezine veličajnije stranice. 2. Gospodarska kretanja u 1997. godini U gospodarskom pogledu može se reći da je protekla 1997. godina bila vrlo uspješna. Ostvarena je visoka dinamika rasta gospodarske aktivnosti, izražena stopom rasta bruto domaćeg proizvoda oko 7 posto. Od izvanredne je važnosti da je i pri takvoj gospodarskoj dinamici sačuvana i učvršćena gospodarska stabilnost. Hrvatska je u 1997. godini ostvarila najvišu stopu rasta bruto domaćeg proizvoda i najnižu stopu inflacije među svim zemljama u tranziciji. Posebno ohrabruje kontinuirani rast industrijske proizvodnje već više od dvije godine. Stopa rasta industrijske proizvodnje u prošloj godini iznosila je 6,8 posto. U protekloj godini visoke stope rasta zabilježene su i u drugim djelatnostima: u poljoprivredi, graditeljstvu, prometu, trgovini, u turizmu, financijskim uslugama, itd.. Veliki doprinos oživljavanju proizvodnje i gospodarskog života dala je i obnova u ratu nastradalih područja. U svim do sada organiziranim oblicima obnove do kraja 1996. godine obnovljeno je oko 63 tisuće obiteljskih kuća i stanova. Za tu je namjenu utrošeno oko 5 milijardi kuna, od čega samo jedan posto otpada na pomoć međunarodne zajednice. U 1997. godini organizirana je obnova još 6 350 stambenih objekata, od kojih je do kraja godine obnovljeno 5 740. U tijeku su i radovi na sanaciji i obnovi oko 1 500 stambenih zgrada i stanova na području Hrvatskog podunavlja gdje se obnavlja i oko 500 stanova sredstvima Europske komisije. Osim stanova u ratom stradalim područjima, obnavljaju se i grade školski i sakralni objekti, te osnovna infrastruktura i gospodarski objekti. Unatoč do sada uloženim velikim naporima i ostvarenim rezultatima u obnovi, Hrvatska još uvijek skrbi za oko 113 tisuća prognanika i oko 100 tisuća izbjeglica. U prošloj (1997.) godini Vlada se intenzivno bavila sanacijom i restrukturiranjem poduzeća. Postupak sanacije obavljen je u više desetaka gospodarskih subjekata, čime je spašeno oko 35 tisuća radnih mjesta. Zapaženi rezultati u 1997. godini ostvareni su i u financijskoj sferi. Deficit državnog proračuna iznosio je samo 0,99 posto bruto domaćeg proizvoda; dakle, bio je znatno, tj. 3 puta, niži od maastrichtskog limita. Međunarodne (devizne) pričuve u Hrvatskoj narodnoj banci i dalje rastu i krajem prošle godine dostigle su razinu od oko 2,5 milijarde američkih dolara. One se kreću na razini tromjesečnog uvoza, što osigurava urednu vanjsku likvidnost zemlje. U prošloj godini nastavljena je sanacija i restrukturiranje četiriju vodećih banaka. U sanaciju ovih banaka hrvatska je Vlada dosada uložila više od 3 milijarde kuna, u gotovini i u državnim obveznicama. Dosadašnji rezultati sanacije banaka su dobri. Sve četiri banke (Privredna, Splitska, Riječka i Slavonska) već su formalno-tehnički okončale sanaciju. Dakako, time sveukupno restrukturiranje banaka i bankarskog sustava nije još dovedeno do kraja. Sanacija banaka i povećanje konkurencije u bankovnom poslovanju pridonijeli su obaranju kamatnih stopa i učinkovitijem vođenju monetarne politike. Zbog sve većeg povjerenja u domaći bankovni sustav, raste i kunska i devizna štednja stanovništva. Krajem prošle godine u odnosu na kraj prosinca prethodne godine, devizni polozi građana povećali su se za oko 44, a kunski čak za oko 63 posto. Dobar kreditni ugled zemlje omogućuje i njezino zaduženje u inozemstvu pod povoljnijim uvjetima. Međutim, još važnije od toga je sve veće zanimanje stranih investitora za ulaganje u Hrvatsku. Već u 1996. godini inozemna izravna ulaganja u Hrvatsku iznosila su oko pola milijarde američkih dolara, ili 2,7 posto bruto domaćeg proizvoda. Po razini izravnih inozemnih ulaganja te godine Hrvatska je bila na drugom mjestu među tranzicijskim zemljama, odmah iza Mađarske. Nastavlja se sve veće zanimanje za izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku. Tijekom 1997. godine ugovoreni su, ili su pred sklapanjem, ugovori s više stranih investitora od kojih je svaki pojedinačno spreman uložiti više nego što iznose sva dosadašnja inozemna izravna ulaganja u Hrvatsku. Izravna inozemna ulaganja prihvatljivija su nego kreditno zaduživanje u inozemstvu, ne samo zato što su ona po svojoj prirodi trajna, i što uza se ne vezuju rizik unutarnje i vanjske likvidnosti, već i zbog toga što strani investitor, u pravilu, sa sobom donosi tehnološka i upravljačka znanja, tržište i što, napokon, snosi rizik ulaganja. Naravno, općenito povoljna gospodarska kretanja u Hrvatskoj u 1997. godini pratile su i neke negativne pojavnosti. One se odnose na deficit na tekućem računu bilance plaćanja, i osobito na unutarnju nelikvidnost i nezaposlenost. Deficit na tekućem računu bilance plaćanja jest nešto posve normalno, ili neizbježno, u zemlji na ovom stupnju razvoja koja provodi tako duboke strukturalne promjene. Takva zemlja mora se oslanjati na uvoz stranog kapitala. Problem, prema tome, nije u samoj pojavi deficita, pa čak ni u njegovoj postojećoj razini, nego u tendenciji njegovoga ubrzanog rasta koja se očitovala u prošloj (1997.) godini. Treba, međutim, dodati da, s obzirom na izvore financiranja deficita na tekućem računu bilance plaćanja, u nas nije riječ o problemu koji bi mogao dovesti do dubljih financijskih potresa. Ali, ukoliko se tendencija daljnjeg rasta deficita na tekućem računu bilance plaćanja ne bi zaustavila, to bi moglo utjecati na slabljenje našega kreditnog ugleda u inozemstvu. Što se tiče unutarnje nelikvidnosti, koja je jedan od oblika sive emisije, i koja utječe na potiranje pozitivnih učinaka makroekonomske politike, ona je jedan od tipičnih primjera ponašanja naslijeđenih iz starog sustava. U suzbijanju te najozbiljnije negativne pojave mora se pristupiti učinkovitijoj zaštiti vjerovnika, dosljednijoj primjeni Zakona o stečaju i ovrsi, te financijskom restrukturiranju gospodarskih subjekata. Premda se problem nezaposlenosti u nas statistički precjenjuje, on je zbog svoje gospodarske, socijalne, demografske i političke dimenzije od prvorazrednog značenja. Vlada upravo priprema cjeloviti program kojim će se taj problem bitno ublažiti, a koji treba dovršiti do 1. svibnja ove godine. Tim programom trebalo bi postići: — učinkovitije poticanje razvoja malog poduzetništva, te profesionalnu i regionalnu mobilnost radne snage; — uklanjanje iz sustava socijalne skrbi svega onog što potiče ili olakšava neopravdani rast registrirane nezaposlenosti; — djelotvorno sprečavanje rada na crno; — smanjivanje poreza i doprinosa na plaće radi poticanja zapošljavanja. Oživljavanje gospodarske djelatnosti u protekloj godini utjecalo je na nastavak rasta standarda stanovništva. Plaće na kraju 1997. u odnosu na plaće potkraj prethodne godine u prosjeku su realno povećane za oko 12 posto. Među gospodarskim subjektima s najvećim porastom plaća bila su i neka javna poduzeća. Istodobno imamo zaostajanje plaća u državnoj upravi, sudstvu i u društvenim djelatnostima — obrazovanju, kulturi, znanosti i umjetnosti. To se odražava vrlo negativno na učinkovitost u radu svih tih službi i na njihovo kadrovsko poboljšanje, a uvjetuje i druge negativne pojavnosti. Premda su prosječne mirovine od 1993. do 1997. porasle više nego trostruko, rast mirovina još uvijek zaostaje za rastom plaća. Usprkos znatnom povećanju, većina je mirovina na neprihvatljivo niskoj razini i treba učiniti sve da se mirovine čim prije povećaju, sukladno skrajnjim materijalnim mogućnostima u državi. To treba postići odlučnom reformom i mirovinskog fonda i sustava mirovinskog osiguranja. 3. Predviđanja za 1998. godinu Okončanje mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja ima osim političkog i veliko gospodarsko značenje. Hrvatska je time vratila veoma vrijedan dio svojih prirodnih izvora: velike površine najplodnijeg zemljišta, znatan dio šumskog i lovnog bogatstva, bogata nalazišta nafte i plina. A ne treba zaboraviti i važnost pristupa na najvažniji europski plovni put Dunav-Majna-Rajna. Ti će izvori, jamačno, imati i te kako važnu ulogu u daljem razvitku zemlje. Realno je očekivati da će u cjelini uzevši gospodarski rast u ovoj godini biti najmanje na razini prethodne godine. To znači da možemo očekivati rast bruto domaćeg proizvoda od oko 7 posto. Primjerenim mjerama za reguliranje domaće potražnje i za poticanje izvoza, treba učvršćivati postojeću gospodarsku stabilnost i držati u prihvatljivim okvirima deficit na tekućem računu bilance plaćanja. Hrvatska narodna banka mora pojačati nadzor nad radom banaka i štedionica, kako bi se spriječilo izbijanje bilo kakvih potresa na financijskom području. Posebno valja istaknuti potrebu promicanja povećanja nacionalne štednje. U ovoj godini uveli smo sustav poreza na dodanu vrijednost. Osim pojednostavljenja čitavog poreznog sustava, njime bi se u znatnoj mjeri trebalo smanjiti, odnosno spriječiti izbjegavanje poreznih obveza, a i osigurati važan poticaj izvozu, proizvodnji i zapošljavanju. Dosljednim vođenjem fiskalne politike ni ove godine ne smije se dopustiti da proračunski deficit premaši 2 posto bruto domaćeg proizvoda. Isto tako, radi povećanja konkurentnosti naših poduzeća na domaćem i inozemnom tržištu, te njihova osposobljavanja za veće investiranje, treba ostvariti porezno rasterećenje gospodarstva od jedan do jedan i pol posto bruto domaćeg proizvoda. Potrebno je, međutim, i dalje ustrajati na poreznom rasterećenju gospodarstva, ponajprije na primjeru plaća, budući da upravo porezi i doprinosi na plaće poskupljuju rad, i to u svim djelatnostima, i osobito onima koje zapošljavaju znatan dio radne snage. U cilju oživljavanja gospodarskog života, i otvaranja novih radnih mjesta, mora se još odlučnije poticati malo poduzetništvo. To treba činiti na sve moguće načine: od izgradnje infrastrukture u za to posebno namijenjenim zonama, pa do pružanja tehničke pomoći i povoljnijih uvjeta kreditiranja. Istodobno treba također pružati potporu i onim velikim hrvatskim tvrtkama i koncernima koji se s vlastitim prepoznatljivim proizvodima i uspješnim poslovodstvom mogu nositi sa stranom konkurencijom na domaćem i na svjetskom tržištu. Također, treba nastaviti s odlučnom privatizacijom poduzeća koja su još uvijek u državnom vlasništvu (turizam, poljoprivreda i slično). Tamo gdje nije uputno, ili se ne može, privatizirati cijelo trgovačko društvo odnosno poduzeće, valja se odlučiti za privatizaciju pojedinih objekata odnosno dijelova imovine. Radi nužnog restrukturiranja i dokapitalizacije, djelomičnom i selektivnom privatizacijom treba obuhvatiti i javna poduzeća, te banke u pretežito državnom vlasništvu. Pri tome treba voditi računa o primjerenoj zaštiti nacionalnih interesa u svakom konkretnom slučaju. Sveukupno iskustvo nas upozorava da u gospodarskim subjektima koji ostaju u državnom vlasništvu treba bitno unaprijediti način upravljanja. Problem nedostatka odgovarajuće poduzetničke klime i osposobljenog upravljačkog, tj. poslovodnog kadra nije samo prisutan u državnim poduzećima. To je ključni problem većeg broja naših poduzeća. Valja ga rješavati primjerenim obrazovanjem upravljačko-poslovodnih kadrova, a kada je to potrebno i moguće i angažiranjem dokazanih poslovnih ljudi iz našeg iseljeništva, ali i drugih stručnjaka iz inozemstva. Danas živimo u svijetu u kojem odlučujuću ulogu — na svim područjima — dobiva znanje. Stoga ulaganja u ljude postaju jednako tako važna, pa čak i važnija negoli ulaganja u sva ostala područja. S obzirom na to naš sustav obrazovanja moramo prilagoditi nacionalnim potrebama, sukladno sve zahtjevnijim svjetskim kriterijima. Naš je prvorazredni interes da se što više otvaramo prema svijetu. Naravno da to moramo raditi promišljeno, vodeći računa o očuvanju gospodarskog identiteta i zaštiti nacionalnih interesa. Valja prići odlučnije razvijanju posebnih svestranih odnosa s Federacijom Bosne i Hercegovine. Kao što sam već iznio na otvaranju Zagrebačkog velesajma, prošlog rujna, u ovoj godini, u skladu s novim okolnostima, treba prilagoditi strategiju daljeg razvitka Hrvatske, na osnovi koje bi svi državni, društveni, gospodarski i kulturni subjekti imali mogućnost, ali i obvezu da u sagledavanju i donošenju odluka o svim pitanjima od općeg i posebnog interesa, u unutarnjem i međunarodnom životu, budu u skladu s općim i posebnim nacionalno-državnim interesima. V. DRUŠTVENE DJELATNOSTI 1. Hrvatsko školstvo u 1997. godini U prošloj godini hrvatsko školstvo stajalo je pred složenim, i u stručnom i u političkom smislu zahtjevnim uključivanjem školskog sustava Hrvatskog podunavlja u redoviti hrvatski školski sustav. Na jesen su 34 osnovne i 9 srednjih škola započele svoj rad na temelju hrvatskih nastavnih planova i programa. I tijekom 1997. hrvatska je država izdvajala znatna sredstva za školstvo. Posebno valja istaknuti da su za sve učenike osnovnih škola u Hrvatskoj, te za hrvatske osnovne škole u Federaciji, osigurani besplatni udžbenici. Sagrađeno je ili rekonstruirano 68 osnovnih i srednjih škola, a započeta je izgradnja 4 škole za pripadnike nacionalnih manjina. Informatičkom opremom potpuno su opremljene 153 škole, a školski knjižni fond obogaćen je s novih 78 318 bibliotečnih jedinica. Ove godine treba nastaviti dovršenje zakonodavnog ustroja hrvatskog školstva, što je od iznimne važnosti. Riječ je o donošenju novih zakonskih osnova i rješenja, od temeljnog Zakona o školstvu, do Programa dugoročnog razvitka hrvatskog školstva, čime treba osiguravati suvremen, i za hrvatske nacionalne potrebe primjeren, školski sustav, u skladu i s međunarodnim iskustvima. Treba nastaviti s dogradnjom materijalne osnove školstva. Kao prvotna zadaća postavlja se dovršetak izgradnje 33 ranije započete škole, a započet će izgradnja 70 osnovnih i srednjih škola, te određenog broja športskih dvorana. Zahtjevne zadaće koje se postavljaju pred hrvatsko školstvo nije moguće postići bez zadovoljnoga prosvjetnog radnika, učitelja i profesora, pa treba nastojati da se njihova mjesečna primanja dignu na razinu da budu dostojna njihove naobrazbe i odgovorne službe kojom se bave. 2. Znanost, tehnologija i visoko školstvo Osnivanjem novih visokih učilišta, u prošloj (1997.) godini, započela je preobrazba sustava visoke naobrazbe. S radom su započela prva dva veleučilišta u Hrvatskoj (Dubrovnik i Karlovac), samostalne visoke učiteljske škole u Petrinji i Čakovcu, te visoka zdravstvena škola u Zagrebu i visoka turistička škola u Šibeniku. Osnovana je i prva privatna međunarodna visoka škola - Američka škola za poslovodstvo (management) u Dubrovniku. Na Sveučilištu u Splitu područni studiji zagrebačkih fakulteta postaju samostalni fakulteti, pa su tako s radom započeli Medicinski fakultet i Umjetnička akademija. Kao osnovna zadaća u ovoj godini postavlja se završetak uređenja visokoškolskog sustava s potpunim određenjem mreže visokih učilišta. U okviru visokog školstva posebnu brigu valja posvetiti i studentima. I upisnu politiku na visoka učilišta i rješavanje studentskog standarda treba usmjeriti prema nadarenim i marljivim studentima. A posebnu pažnju valja posvetiti poboljšanju socijalnog statusa onih takvih studenata koji dolaze iz obitelji sa skromnijim financijskim mogućnostima, i to dodjeljivanjem stipendija. U prošloj godini je dodijeljeno dvije tisuće prvih državnih stipendija najuspješnijim studentima, i studentima koji su spremni otići raditi na otoke i područja opustošena ratom. I dalje treba nastaviti s politikom zapošljavanja znanstvenih novaka. Oko 1 100 najboljih diplomiranih studenata u 1997. godini dobilo je mogućnost stjecanja prvih znanstvenih iskustava na sveučilištima, i u znanstvenim institutima u Hrvatskoj. To je jedan od iznimno važnih projekata, kako u razvoju znanosti, tako i u politici zapošljavanja mladih, te sprečavanju odlaska nadarenih u svijet. Ovdje treba posebno istaknuti važnost rješavanja stanova za mlade istraživače u Zagrebu, te gradnju kuća u Osijeku, za buduće mlade profesore. Proteklu 1997. godinu možemo ocijeniti kao stanovitu prekretnicu u znanstveno-istraživačkoj djelatnosti. Završeni su natječaji i znanstvenici su započeli s istraživačkim radom na oko 850 projekata i 53 programa, čime je započela potpuna provedba Nacionalnog znanstveno-istraživačkog programa. Iznimnu važnost ima oko 400 posebnih poticajnih projekata za mlade znanstvenike. U ovoj godini posebnu pozornost treba posvetiti razvitku tehnologije i svezi znanosti i gospodarstva. To je jedan od bitnih preduvjeta za izgradnju međunarodno konkurentne proizvodnje i za otvaranje novih radnih mjesta. Posebnu pozornost, uz znatno veću državnu pomoć, valja također posvetiti društveno-humanističkim znanostima. Ove znanosti imaju važnu ulogu u razmatranju i pronalaženju pravih odgovora na temeljna društvena pitanja, u svezi s ostvarivanjem hrvatske demokracije i vladavine prava, duhovne obnove i daljnje integracije hrvatskoga nacionalnog bića, zatim demografskog preporoda i ubrzanoga gospodarskog razvitka, te usklađivanja tržišnog poduzetništva i socijalne države. 3. Kultura Kulturni razvitak valja temeljiti na spoznaji da su kulturni identitet, kulturna baština i kulturno stvaralaštvo jamac opstanka svake nacije, te da su iznimno važan zalog i osnova sveukupnog razvitka. Ne samo hrvatska vlast, nego i čitavo društvo, mora posebnu pažnju posvećivati obnovi spomenika kulture stradalih u Domovinskom ratu, ali i ugroženih zubom vremena. Istodobno — a nakon uspjeha s uvrštenjem u svjetsku baštinu Trogira i porečke Eufrazije — treba pripremiti prijedloge za uvrštenje novih hrvatskih spomeničkih cjelina u UNESCO-ov Popis kulturne baštine. Hrvatska država skrbi o 154 muzeja i galerija s ukupnim fondom od preko 5 milijuna predmeta. Osim obnove muzejskih zgrada i otvaranja novih, stalnih, muzejskih i galerijskih postava, i u ovoj su godini prvotni zadaci vraćanje svih, tijekom rata, evakuiranih fondova muzeja iz privremenih ratnih skloništa. Ministarstvo kulture pripremilo je stručnu podlogu o uništenim i ukradenim kulturnim i umjetničkim dobrima tijekom Domovinskog rata, u svrhu pregovora o povratu te baštine iz SR Jugoslavije. U knjižničnoj djelatnosti potrebno je osigurati obnovu i zaštitu knjižničkog fonda, financiranje programa matičnih knjižnica, te nastavak sanacije zgrada i opremanje knjižnica. Riječ i knjiga bit će, kao i uvijek, nezamjenjivi u kulturnom životu i pri promicanju općenacionalnih interesa i ugleda, ali i pojedinih gradova i županija. To iziskuje našu obvezu za poticanje izdavaštva u tiskanju hrvatske knjige i prijevoda hrvatskih autora na strane jezike, ali i za prijevode kapitalnih djela svjetske književnosti na hrvatski jezik, a posebno i za predstavljanje hrvatske kulture u inozemstvu. Valja nam osigurati što bolji status izdavaštva uključujući i časopisnu produkciju, te kulturne i znanstvene djelatnosti u okviru ukupne gospodarske politike. Različite kulturne manifestacije, u zemlji i u inozemstvu, moraju biti dio redovite skrbi hrvatske države. Potrebno je osigurati sustavnu brigu za zaštitu arhivske građe uopće, i posebno one iz razdoblja Domovinskog rata, uvođenje novoga jedinstvenog sustava informatizacije, te opremanje i obnovu arhivskih zgrada. Valja ustrajati na provedbi programa sukcesije kulturne i arhivske građe. Na području glazbene i scenske umjetnosti valja pronalaziti rješenja za poticanje i profesionalne i amaterske djelatnosti kazališnih i glazbenih institucija i vrsnih umjetnika. U 1997. godini Ministarstvo kulture, u suradnji s HRT-om, pomoglo je produkciju šest dugometražnih filmova, koji su prikazani u Puli, mjestu vrednovanja godišnje hrvatske filmske produkcije. S takvim programom treba nastaviti i u 1998. godini, uz obvezu financiranja kratkometražnih i crtanih filmova, te potporu programima Hrvatske kinoteke na zaštiti filmskoga fonda. Potrebno je da Ministarstvo kulture i dalje nastavi što življu bilateralnu i multilateralnu kulturnu suradnju, osobito s Vijećem Europe i UNESCO-om, kad su u pitanju važni međunarodni projekti. Na taj se način hrvatska kulturna politika, prema dvostrukom vrednovanju i hrvatskih i europskih stručnjaka, svrstala u krug onih 11 europskih zemalja koje su sudjelovale u važnim velikim projektima. 4. Zdravstvo Protekla godina bila je u zdravstvenom sustavu obilježena daljim naporima za poboljšanje zdravstvenih službi (koje je u kontinuitetu već od 1990. godine), obnavljanjem zastarjele tehnologije, obnovom zdravstvenih objekata koji su porušeni u jugo-srpskoj agresiji, te organizacijskim i razvojnim projektima. Posebna pozornost posvećivana je ugroženim skupinama stanovništva, kao što su umirovljenici, invalidi i stradalnici Domovinskoga rata. Izrađeni su posebni normativi po kojima se za pružanje zdravstvenih usluga ovim skupinama pučanstva namjenjuje više sredstava nego prethodnih godina. Istodobno donijet je i novi podzakonski propis za ortopedska pomagala koja su sada dostupna svim invalidima. U prošloj godini nastavljena je obnova zdravstvenih ustanova i nabava nove opreme u vrijednosti od 470 milijuna kuna. Nabavkom nove tehnologije, u protekle tri godine, Hrvatska je dosegla zapadnoeuropske standarde u broju modernih dijagnostičkih uređaja u području laboratorijske i radiološke dijagnostike, a na istoj je razini i oprema u intenzivnim njegama. Osim toga obnavljali smo agresijom porušene zdravstvene objekte. Od takva 94 gradilišta bolničkih objekata potrebno je istaknuti ona u Vinkovcima, Dubrovniku, Pakracu i Gospiću. Od većih projekata u protekloj godini vrijedno je izdvojiti onaj o obnovi otočne medicine. Plan obnove otočnog zdravstva prihvaćen je na Vladi, a odlukom Hrvatskoga državnog sabora uključen je i u Proračun za 1998. godinu. Završen je i projekt transplantacijske medicine, čime naše zdravstvo staje uz bok zapadnoeuropskih zemalja. U protekloj godini označen je i početak zdravstvene promidžbe, u okviru projekta koji je prihvaćen od Svjetske banke. Ova promidžba podrazumijeva obrazovne i organizacijske mjere za mijenjanje navika pušenja i uživanja alkohola, promjenu navike prehrane, brigu o vlastitom zdravlju i o potrebi preventivnih pregleda. U tom sklopu u cijelosti je izmijenjena i služba zaštite školskog uzrasta, s naglaskom na prevenciju. U cijelosti je ispunjen godišnji plan privatizacije primarne zdravstvene zaštite. U domovima zdravlja privatizirano je 840 liječničkih ambulanti, a liječnici sa svojim timovima nakon potpisa ugovora o zakupu postali su liječnici privatne prakse. Reorganizirana je cjelokupna služba borbe protiv tuberkuloze. Epidemiološki podaci pokazuju dalje smanjenje ove bolesti, kako po broju novooboljelih, tako i u broju umrlih, unatoč ratu i razdoblju poratnih socijalnih kriza. Organizirana je i središnja služba za krizna stanja osoba, koje su u stanju agresije ili sklone samoubojstvima. Uspostavom u svim županijskim središtima zaokružena je služba s ovom problematikom. Broj samoubojstava smanjio se u usporedbi s 1990. godinom. U 1997. godini provedena je uspješna reintegracija zdravstvenog sustava Hrvatskog podunavlja u cjelokupni hrvatski sustav. Učinjeni su planovi za obnovu svih zdravstvenih objekata, kako bi u što kraćem roku dosegli tehnološku razinu ostalih zdravstvenih ustanova. Međutim, u protekloj godini došlo je do prvih većih i ozbiljnih poremećaja u financiranju zdravstva, što je u djelokrugu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). S jedne strane, došlo je do nekontroliranog porasta potrošnje, posebno u bolnicama, što je zahtijevalo uvođenje administrativnih ograničenja, a s druge strane, došlo je do smanjenja planiranog priliva sredstava. Pomanjkanje sredstava nastalo je zbog nemogućnosti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje da u cijelosti naplati potraživanja od Mirovinskog fonda, te od županija i gospodarskih subjekata. To je lančano dovelo do znatnog kašnjenja u plaćanju dobavljačima lijekova i potrošnog materijala, što nije održivo i zahtijeva neodgodivo rješavanje. Prema tome suočeni smo veoma ozbiljno, kao i većina drugih zemalja, s problemima financiranja zdravstvene zaštite. Uzroci su u tome što mogućnosti i zahtjevi nove medicinske tehnologije znatno nadmašuju ekonomske mogućnosti čak i najrazvijenijih zemalja. Stoga je to golem i gorući problem i u daleko bogatijim zemljama, gdje je zdravstvena potrošnja po stanovniku višestruko veća nego u nas. Ovu činjenicu treba jasno istaći da bi se, ako ne izbjegla, a ono objasnila nezadovoljstva što proizlaze iz nerealnih očekivanja, a koja valja svesti na stvarne mogućnosti. Zbog toga, i osobito zbog sadašnje djelomične nelikvidnosti HZZO-a moramo razmotriti i preispitati funkcioniranje sustava, te dograditi postojeće i uvesti nove poticajne instrumente, u skladu s našim mogućnostima i s pozitivnim iskustvima u svijetu. Pri tome treba, s jedne strane, očuvati solidarnost na razini osnovne zdravstvene zaštite, koju bi država trebala osigurati svima. To bi se moglo postizati poticanjem kakvoće i konkurencije među davateljima usluga, uključujući i javne i državne ustanove, a s druge strane odlučno poticati privatnu inicijativu, osobnu odgovornost i vlastito ulaganje korisnika u zdravlje, uz mogućnost odabira između više oblika zdravstvenog osiguranja, ali i nadmetanja između osiguravatelja u ponudi povoljnijih uvjeta osiguranja. (Hina - nastavlja se) pp/dm ds 271312 MET jan 98