20. I. ŠPANJOLSKI EL PAIS, E. H. TECGLEN O ISLAMIZMU

ŠPANJOLSKA EL PAIS 20. I. 1997. Protiv Velikog Turčina "Tamo je Turska, ovdje je Alžir. Tamo pravosuđe - a riječ je o vojnom pravosuđu, budući da je cijela država vojnička, iako ima nekakve civilne marionete - proglašava nezakonitom islamsku stranku, a ovdje će Europska komisija legalizirati vojničku vladu koja je izbacila islamiste nakon što su pobijedili na izborima. Procijep. A u sredini, Arafat, pretvoren u slamnatu lutku, ali ne lutku svojih vojnika, nego zbog vlastitog egzotičnog i cmizdravog lica, obučenog polu-vojnički i polu-građanski. U sredini se nalazi i Netanyahu, sa svojom vojničkom državom. I jedan i drugi trče prema Washingtonu kako bi se svađali i zahtijevali, i glumili u svojim parodijama tipa Stari Zavjet. Sve je puno boja i brbljarija. I oduvijek je tako bilo. Tamo je Cervantes ostavio jednu ruku, a žene s naših istočnih obala odvođene su u hareme. Pape i kraljevi prodavali su europske sinove u fantastičnim pohodima - 'Dječjim križarskim pohodima', (imali su još glatke stražnjice), Lawrence je vozio svoj motocikl i... Dobro, sve je to povijest Sredozemlja koje se sada naziva Atlantik, pa čak i Sjeverni, budući da je uključeno u NATO (kakvu ste lijepu karijeru napravili, gospodine Solana...). Jer, sve je to jedan i uvijek isti rat. Rat protiv Turčina, protiv Bizanta. Bitka kod Lepanta, ili kod Carigrada. Sve proizlazi iz tog velikog rata i sve se opet vraća, nakon stanke iz ovog stoljeća u kojemu se rat nazivao ratom protiva komunizma. Zanimljivo je to da su naši semantičari, naši filolozi rata, za nas izabrali ime 'Zapad', riječ koju je izmislio upravo neprijatelj Zapada. Zanimljivo je i to da su Rusiju nazvali azijskom silom, a sovjetski svijet Istočnom Europom. Valjda zato da bi se nešto nastavilo. Rat protiv Azijata, protiv crvenoga, protiv komunista, sada je završen. Opet se javlja stara, vječna bitka protiv islama (ja bih ga napisao velikim slovom, kao Kršćanstvo, ako je riječ o određivanju fizičke cjeline, ali to moja Stilistika ne dopušta, čovjek više ne može imati ni vlastiti stil), i još će se razvijati. Poduprimo sada tu nelegitimnu alžirsku vladu, pravimo se kao da ionako ubijaju neke druge, koristimo žrtve onako kako nam bude odgovaralo - kao što se uvijek i radilo - ne samo zbog plina, nego i zbog tog komadića Magreba koji je u našim rukama (Ceuta, op. prevoditelja). Za ostatak se ionako brinu nevjernici. I na kraju, izaberimo si neka druga vjerovanja, neke druge načine života koje ćemo za nešto optužiti. Nas su dokrajčili komunisti, a i bili su nužni: čovjek na Zapadu mora biti protiv nečega", piše Eduardo Haro Tecglen. 210308 MET jan 98