AMERIČKI HERALD WYSZOMIERSKI O AZIJI 20. I.

( Akcija: gdt ) SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 20. I. 1998. Promislite dvaput prije nego nametnete promjenu u Aziji "Poput pada Berlinskog zida 1989., mnogi ljudi financijski slom istočne i jugoistočne Azije smatraju opravdavanjem liberalne demokracije i gospodarstva slobodnog tržišta u zapadnom stilu", piše stručnjakinja za međunarodna ulaganja iz New Yorka Teresa Wyszomierski. "Taj zaključak rabio je MMF da bi opravdao ubrzano i prekomjerno nametanje brojnih gospodarskih reformi azijskim 'tigrovima'. Dok bi neki od njihovih savjeta mogli imati željeni učinak, neki bi mogli izazvati ozbiljne i trajne nuspojave u odnosima Istoka i Zapada. Jedna promjena koju se agresivno provodi jest otvaranje mnogih dotad zaštićenih azijskih tržišta i industrija prema inozemnom sudjelovanju. U teoriji, taj potez gospodarski gledano ima smisla. Povećana konkurencija inozemnih takmaca zahtijeva od poduzeća da poboljšaju efikasnost i kvalitetu svojih proizvoda ili usluga. Slabljenje nadzora nad inozemnim vlasništvom olakšat će likvidaciju mrtvih ili bankrotiranih poduzeća. Na nesreću, odluka o primanju stranaca donesena je pod prisilom. Otvorena poruka MMF-a Tajlandu, Indoneziji i Koreji glasila je: promijeniti ili patiti. A neki Azijci sudjelovanje zapadnjaka počinju doživljavati kao očito iskorištavanje. Primjerice, prodavanje nekretnina mrtvih tajlandskih financijskih poduzeća strancima pospješit će veoma potreban proces likvidacije. No prisila da se po niskim cijenama prodaje stvara neraspoloženje prema spasiocima koji bi mogli izgledati više poput dotepenaca. Tu su još i naoko tegobni uvjeti koje zapadni posuđivači postavljaju u sklopu međunarodnog pokušaja restrukturacije vanjskog duga Južne Koreje. Za produženje njihovih zajmova, inozemne banke žele odrediti visoke fiksne kamatnjake koje se slažu s novim statusom Južne Koreje zasluženim bezvrijednim obveznicama. Južna će Koreja biti osuđena na desetljeća sporog rasta, dok praktički čitav njezin prihod odlazi na isplaćivanje ogromnih kamata umjesto na državnu reinvesticiju. Jedna od najtemeljitijih reformi koje se nameće Aziji je zamisao da vlada više ne bi smjela intervenirati kako bi na životu održala nesolventna ili temeljno slaba poduzeća. Umjesto toga, tim bi se poduzećima trebalo dopustiti da propadnu, kako bi njihova sredstva poslužila za produktivnije pothvate. Svaka nezaposlenost kao posljedica toga teoretski bi bila privremena, dok bi djelatnici prelazili u nove tvrtke ili poduzeća koja su opstala. Na nesreću, čini se da je taj uzdizan proces 'kreativnog uništavanja' više uništavajući nego kreativan." Gđa Wyszomierski zatim navodi kako je nedavno u samo tjedan dana oko 500 poduzeća u Južnoj Koreji bankrotiralo. Također spominje da analitičari u Indoneziji smatraju kako bi se nezaposlenost u toj državi mogla udvostručiti do 9% radne snage, odnosno 8,2 milijuna djelatnika. "Ono što pogoršava veličinu problema nezaposlenosti koji se pomaljaju u Aziji jest njihova potencijalna dugoročnost. Stvaranje radnih mjesta bit će usporeno zahvaljujući nesposobnosti ili nespremnosti mjesnih i inozemnih banaka da ulažu kapital u nova poduzeća ili ona koja su opstala. Čak i kad bi takvo financiranje bilo dostupno, slaba domaća potražnja ne opravdava proširenje produktivnog kapaciteta. Zbog toga su General Motors Corp. i Ford Motors Co. nedavno odlučili smanjiti plan proizvodnje za nove tajlandske tvornice. Daljnja uspješnost strategije rasta utemeljene na izvozu ovisi o velikoj inozemnoj potražnji, zajedno sa sposobnošću da se poboljša kvaliteta izvoznih proizvoda. Nijedan od tih uvjeta nije osiguran. Protekcionističke zapadne vlade prijete osvetničkom akcijom protiv jeftinih azijskih proizvoda. A poboljšanje proizvoda neće biti lako postići, budući da Azija nema dovoljno kvalificiranih djelatnika, a trenutačno nema ni novaca koje bi uložila u obrazovanje i izobrazbu. Teškoće koje će prerasti u produženo razdoblje visoke stope nezaposlenosti pogoršat će činjenica da većina azijskih zemalja ne osigurava olakšice za nezaposlene, kao ni druge mreže socijalnog osiguranja koje zapadni djelatnici tipično uživaju. Mnogi zapadni komentatori pozdravili su buntovnički val radničkog nezadovoljstva kao preteču političke katarze za dobar dio Azije, sa starim autoritarnim poretkom zamijenjenim nekom utopijskom inačicom demokracije u zapadnom stilu. No pritom su radosno pretpostavili da će javno nezadovoljstvo biti usmjereno isključivo protiv azijskog vodstva, čime su zanemarili snažan osjećaj nacionalnog ponosa kojim se može manipulirati putem medija koji su još uvijek pod nadzorom vlada. Nitko ne poriče da Azija treba zdravu dozu tržišne discipline kako bi osigurala održiv dugoročni oporavak. No zbrzana primjena udžbeničkih reformi slobodnog tržišta, naočigled silom nametnuta te uz iskorištavanje, samo će produbiti raskol između Istoka i Zapada. Pokušaj da se provedu reforme, kako god legitimne, unutar strogih rokova MMF-a, samo priziva kaos, neuspjeh i negodovanje. Trebalo bi jasnije odrediti prioritete, kako bi se zaista kritična pitanja rješavala prva, poput neovisnosti središnje banke u Indoneziji. Osim toga, budući da su ekonomski lijekovi koji se prepisuju bili smišljeni prvenstveno za prošle financijske bolesti uglavnom zapadnih institucija, oni se šovinistički ne uspijevaju prilagoditi jedinstvenihm aspektima azijske poslovne kulture. Primjerice, osuđivanje obiteljskih ili društvenih veza bez razlike može biti destruktivno pretjerivanje. Možda je najneposredniji, praktični korak za ublažavanje napetosti između Istoka i Zapada te za pripomaganje u oporavku jest da inozemne banke prepoznaju da se prema svojim azijskim vjerovnicima trebaju ponašati manje kao kreditori, a više kao partneri. Dug bi trebao biti restrukturiran, kako bi vjerovnik dobio stvarni poticaj; primjerice, trebala bi se nuditi niža stopa kamata ukoliko se postignu određeni financijski ciljevi. Održiv oporavak u Aziji bez nasilnih društvenih nemira može se postići, izvrši li se reforma postupno i sveobuhvatno." 210306 MET jan 98